Demos hoće začepiti nos

Završili su još jedni izbori u slobodnom i kraljevskom gradu Križevcima, posla će imati još jedino komunalci, čišteći silan propagandni materijali s ulica. Tko će slijedeće četiri godine krojiti vlast od danas postaje predmetom novih križevčancija u javnosti: dojmovi i ocjene svode se na zapanjenost činjenicom što je u gradu izbore dobila seljačka stranka.

Prema rezultatima, HSS je dobio takvu većinu da će moći samostalno formirati izvršna i predstavnička tijela vlasti, što je dosad pošlo za rukom samo HDZ-u u razdoblju od 1997-2001.
Polovina populacije koja je izašla na birališta opredijelila se za svog Hrga a druga polovina morat će prihvatiti tu činjenicu bez obzira koliko neugodna bila. Shodno tome, s voljom većine birača trebaju se složiti prvaci drugih politčkih opcija i potražiti gdje u njihovim redovima smrdi.

Može se činiti čudnim, ali nedvojbeno je pobjedu na izborima donio politički miris i aroma prvaka seljaka. Za razliku od protukandidata koji su tvrdili da imaju "originalan prigorski program" ili da će "ozdraviti grad" Hrg se nije previše trudio dokazujući da je on bolji izbor, on je kampanju tiho vodio u proteklom mandatu, pojavljujući se na svakom mjestu u pravo vrijeme, kod otvaranja cesta ili pokretanja proizvodnje vode. Program koji je obećao da će ispuniti na ovim izborima nije se razlikovao od drugih, jednostavno zato što drugih programa niti nema. Tko ne želi da vojarnom upravlja grad? Tko ne bi htio raditi u svom gradu? Koje mlado čeljade ili stari penzić neće uređeni park ili sadržajnu kulturu? Sve su to opća pitanja dovedena do tog stupnja generalizacije da su se stranke ponavljale u izricanju svojih vlastitih rješenja.

Iz stranaka su se, međutim, u trenucima objave rezultata, javljale reakcije da njihovo glasačko tijelo nije izašlo na izbore. Poraženi imaju pravo na žalopojke, no takve izjave više ne drže vodu i zaista su stupidne, jer impliciraju da su za neuspjeh krivi (neaktivni) glasači. Ljudi sami procjenjuju hoće li glasovati, i u krajnjoj liniji oni će biti zaslužni za uspjeh stranke, no ne smije ih se kriviti što su ostali kod kuće i gledali TV.
Razlog uspjeha Hrga na izborima je dakle u liku s kojim se javnost mogla poistovjetiti, ali i u djelovanju dosadašnjeg poglavarstva kojeg je, podsjetimo, činio i SDP. Nijedan od šestorice ostalih nositelja lista nije imao takav kapital da se širem građanstvu uspije nametnuti tako da glasovanje za njega bude normalna stvar.
U demokratskom postupku izbora, podatak da je Hrg iz Seljačke stranke nije igrao nikakvu ulogu, kao što ne bi bilo važno ni da je pobijedio SDP, HDZ ili Nezavisna lista. Presudilo je ime i prezime koje su birači pročitali na listićima, kao i jamstvo trajnosti politike, stvorene bez potresa.
Sad kao da neki hoće začepiti nos pred tim što će u vijeću biti seljaci. Hrgu se može i treba prigovarati za nedovoljnu gospodarsku neefikasnost, to je vrući krumpir koji se pod hitno mora sanirati da bi se stvorile nove  vrijednosti. No u vođenju grada i otvaranju uprave zajednici potrebno ga je braniti i reći da je četverogodišnje vladanje bilo, politički rečeno, transparentno i obilježeno odlukama koje su zasnovane i na stručnim, a ne samo političkim temeljima. Pitanje je bi li grad doista bio gradskiji da je vlast preuzeo SDP ili LS… Nije problem u tome što će rukovoditi seljačka ruka, već treba spriječiti da se građanska gospoda počne ponašati seljački. Od toga se brzo osjeti trulež…