D. Husinec: ‘Potpora Grada nije razmjerna našim rezultatima’

Križevci.info donosi vam intervju s Domagojem Husincem, predsjednikom Gradskog puhačkog orkestra Križevci i predsjednikom Kolegija hrvatskih puhačkih orkestara, uoči odlaska orkestra na 19. Susret hrvatskih puhačkih orkestara koji će se održati od 11. do 12. lipnja 2005. godine u Crikvenici.

U društvu članova Umjetničkog vijeća orkestra – Krešimira Prevarića i Domagoja Husinca te člana orkestra Josipa Konfica,
iskoristili smo priliku saznati nešto više o radu samog orkestra, o
izazovima i problemima s kojima se susreću te o sadašnjosti i
budućnosti puhačke glazbe u Križevcima i Hrvatskoj.

KŽ.INFO: Evo za početak, reci nam molim te nekoliko informacija o
samim počecima djelovanja orkestra, od kada formalno djeluje kao
umjetničko društvo?

Krajem 1993. na poticaj tadašnjeg Gradskog poglavarstva formiran je
inicijativni odbor za obnovu djelovanja limene glazbe u Križevcima.
Naime, do tada su godinama (1975. je zadnji nastup križevačke limene glazbe, op.H.B.)
u vrijeme održavanja Križevačkog velikog spravišča i tijekom ostalih
javnih  manifestacija u grad dolazile limene glazbe  iz
Vrbovca, Ludbrega, Koprivnice. Željelo se, dakle, obnoviti vlastitu
limenu glazbu, kako jedan stari grad koji se diči svojom tradicijom ne
bi bio predmetom poruge jer, eto, nema svoju „pleh glazbu“.
Inicijativom Stjepana Fortune i nekadašnjih učenika Glazbene škole u Križevcima Siniše Mrazovića, Krste Đorđevskog, Jadranka Kovača, Gorana Vlaheka
i mene počeli smo se okupljati na malim probama četvrtkom u Glazbenoj
školi gdje smo ispočetka uglavnom čistili prastare instrumente na
kojima smo trebali svirati. Uz veliki entuzijazam uvježbali smo
nekoliko božićnih pjesama koje smo izveli na Badnjak, prije polnoćke,
ispred Crkve sv. Ane u Križevcima na našem prvom javnom nastupu.

KŽ.INFO: U samim počecima ste zapravo djelovali u okviru Glazbene škole?

Da. Gđa. Ivanka Konfic, ravnateljica Glazbene škole i naša prva
predsjednica, omogućila nam je da održavamo probe u Hrvatskom domu u
prostorijama Glazbene škole i ustupila jedan ormar u kojem smo držali
naše potrepštine. Također, novčana sredstva Grada i donatora
namijenjena obnovi Glazbe dolazila su nam preko računa Glazbene škole
sve do Osnivačke skupštine, 22.veljače 1995. godine, otkad djelujemo
kao udruga građana. Glazbena je škola u to vrijeme imala svega nekoliko
učenika i učenica koji su pohađali nastavu flaute (Dubravka Štubelj, Valentina Rogožar, Nina Strmečki), klarineta (Leon Hegedić) i saksofona (Ivo Prodan) te su i oni zajedno s nama vježbali i nastupali. Uz Stjepana Piciga, Zorana Vrhovca, Darija Pavića i Dražena Siročića koji su gotovo od samih početaka u Glazbi te nešto kasnije Davora Konfica, Krunoslava Šimunca i Miroslava Kajganića,
zajedno smo činili limenu glazbu od nekih petnaestak članova koja je
nastupala vani na ulici, uglavnom u povorkama, i kako je znao reći g.
Fortuna, koji je predvodio Glazbu te prve tri godine, zvučala „samo
simpatično“.
 
KŽ.INFO: Kakva je situacija što se tiče ponude puhačkih instrumenata u glazbenoj školi danas?

Mnogo bolja. Evo, nedavno je proslavljena 10. obljetnica rada Srednje
glazbene škole što je uz gotovo 300 đaka, koliko danas pohađa Glazbenu
školu, svakako garancija da ćemo imati još bogatiji glazbeni život u
gradu. Nekako se s nostalgijom prisjećamo vremena kad smo u Maloj
dvorani Hrvatskog doma održavali probe i kad smo imali prostoriju gdje
smo mogli pohraniti instrumente, odore, stalke te se eventualno
presvući prije nastupa.
Danas mi u Hrvatskom domu u Glazbenoj školi nemamo svog prostora jer je srušen prije dvije i pol godine. Još uvijek nas bole
cigle i žbuka koji su bili razbacani po instrumentima, ormaru i odorama
– trebalo je samo reći pa bismo se maknuli jačemu. Mala dvorana, u
kojoj smo do prije dvije godine imali probe i koja nam po akustici
najbolje odgovara, te prostorija do nje, koja je bila predviđena za
smještaj naših stvari, danas su namijenjeni isključivo za programe
Glazbene škole koji su prema riječima ravnateljice gđe. Konfic toliko
intenzivni da za Gradski puhački orkestar tu nema mjesta.
Tako se za nastupe presvlačimo ili kod kuće ili u automobilima, instrumentarij je većinom pohranjen u mojoj kući i podrumu g. Zorana Homena,
a odore uglavnom nose doma sami članovi. Čak ni za 5. županijsku smotru
puhačkih orkestara, koja je održana prošle godine u Križevcima i kojoj
smo bili organizatori, nisu nam mogli biti dostupni ni novi niti stari
dijelovi Glazbene škole barem da se gosti presvuku. Pa smo se crvenjeli
pred kolegama koji su se svi skupa (4 puhačka orkestra!), i muški i
ženski, presvlačili u podrumu Hrvatskoga doma.
Isto tako ne možemo ne vidjeti da su ti prostori na raspolaganju drugim
društvima (HPD Kalnik, Gradski tamburaški orkestar „Sv. Marko
Križevčanin“), da su se u Glazbenoj školi presvlačili sudionici
Županijske smotre zborova (što je i normalno)  pa se s pravom
pitamo čime smo zaslužili takav odnos.
Mi smo uvijek spominjali zasluge i potporu koju nam je gđa. Konfic
pružala u samim počecima i u vrijeme dok je bila predsjednica naše
udruge (1995.-2001.) no s vremenom i novim, još boljim, rezultatima, te
razlikama oko koncepta rada i transformiranja limene glazbe u puhački
orkestar, ta je potpora kopnila. Upravo su teškoće poticale naš
orkestar na još bolji rad pa se zahvaljujemo i na takvoj vrsti
motivacije. Rezultati su potvrda uspješnosti ovakvoga rada našeg
orkestra.

KŽ.INFO: Mnogi naši građani i čitatelji portala više-manje su
upoznati s vašim uspjesima na državnim susretima puhača unazad nekoliko
godina, ali ih nije naodmet ponoviti, pa ih molim te komentiraj.

Mi kao orkestar redovito sudjelujemo na završnicama državnih smotri i
natjecanja od 1999. godine. Natjecanja se održavaju bijenalno, a naš
prvi uspjeh vezan je za 2000. godinu i Ravnu Goru, kad smo u B
kategoriji pobijedili i osvojili Zlatnu plaketu Hrvatskog sabora
kulture. Nadalje, 2002. ponovno smo pobijedili u B kategoriji i
osvojili Zlatnu plaketu HSK (93.55 bodova, op.H.B.) 2004. ostvarili smo svoj najveći uspjeh dosad – osvojili Zlatnu plaketu HSK u A kategoriji (93 boda, op.H.B.).
Time smo, uz orkestar grada Pule, postali jedina dva puhačka orkestra
koja su tri puta zaredom na državnim natjecanjima osvajali zlatna
odličja.
Na natjecanjima puhačkih orkestara prosudbena povjerenstva čine eminentni hrvatski dirigenti poput Mladena Tarbuka, Ive Lipanovića, Igora Kuljerića, Miroslava Homena ili Tomislava Fačinija
te se ocjenjuje vrlo strogo tako da nema inflacije zlatnih plaketa.
Svaki se orkestar mora dobro potruditi za svoju ocjenu koja često puta
zna biti i gruba, ali na taj način štiti se dignitet državnog
natjecanja.
Često sugrađani znaju pitati kako puhači imaju tek 3 zlatne plakete, a
tamburaški orkestar glazbene škole 11. To nisu ista natjecanja. Mi se
natječemo u konkurenciji bez obzira na godine, dakle i zahtjevnost
programa je puno veća, dok se Tamburaški orkestar glazbene škole
natječe u dječjoj ili juniorskoj konkurenciji, nastojeći savladati
program primjeren djeci te dobi. Uvijek me raduju uspjesi naših
sugrađana, ali smatram da je prevelik broj zlatnih plaketa u Osijeku
najviše naštetio upravo samom tamburaškom natjecanju. Eto, i 
Hrvatski sabor kulture prestao je biti pokrovitelj natjecanja u Osijeku
već dosta dugo.
S natjecanja u Osijeku Križevci imaju 11 zlatnih plaketa, Vrbovec ima 5
ili 6 zlatnih plaketa, Koprivnica ih ima 6 ili 7. Prošle godine od 24
orkestra sudionika bilo je čak 20 zlatnih plaketa, po tome je stvarno
počelo sličiti na natjecanja dobrovoljnih vatrogasnih društava gdje su
od 1. do 20. mjesta zlatni, od 20. do 50. mjesta srebrni, itd. To nije
dobro za djecu koja sviraju jer im ne daje objektivnu sliku vlastite
vrijednosti i u glazbenom razvoju ne djeluje poticajno.

KŽ.INFO: Možeš li razjasniti čitateljstvu razliku između tih A i B kategorija?

Radi se o kategorijama prema zahtjevnosti obvezne skladbe koju svi
orkestri moraju izvesti. U B kategoriji obvezna skladba je tehnički
malo manje zahtjevna i prilagođena orkestru s manjim brojem
instrumenata tj. članova. Obvezna skladba A kategorije je tehnički
zahtjevnija i partitura uključuje kompletan instrumentarij jednog
puhačkog orkestra.

KŽ.INFO: Osvrnuo si se na „inflaciju“ zlatnih plaketa tamburaških
orkestara u Hrvatskoj. Kakva je kvaliteta puhačih orkestara koji dolaze
na završnice državnih susreta?

Naš kolegij Hrvatskih puhačkih orkestara okuplja 106 orkestara iz
cijele Hrvatske. Orkestri da bi došli na državno natjecanje moraju
prethodno proći županijske i regionalne smotre. Svake se godine na tim
smotrama pojavljuje 60-70 orkestara, od kojih se za državno natjecanje
odabire otprilike 15 do 20 orkestara (ovisno o broju postignutih
bodova) te ih se raspoređuje u dvije kategorije prema izabranoj
obveznoj skladbi. Kvaliteta puhačkih orkestara svake je godine sve
veća, a unazad nekoliko godina možemo reći i da osjetno raste nastojeći
sustići glazbenu razinu orkestara u zemljama Europske unije. Među
najboljima ističu se orkestri Pula, Šibenik, Varaždin i Križevci.

KŽ.INFO: Koliko članova broj vaš orkestar danas?

Danas naš orkestar broji oko 35 članova i nekoliko članova u podmladku.
Nastojimo razviti kompletan puhački orkestar  s nekih pedesetak
ljudi, što bi prema mom sudu bilo optimalno za naš grad, a ujedno i
financijski održivo s obzirom na veličinu proračuna.

KŽ.INFO: Koliko često održavate probe? I možda ono bitnije pitanje –
gdje održavate probe, pošto si spomenuo da više niste dobrodošli u Malu
dvoranu?

Probe se održavaju subotom i nedjeljom poslijepodne od 16 do 19 sati, a
ponekad pred važne nastupe i češće. Unazad dvije godine probe održavamo
ih u Školi za djecu s posebnim potrebama. Pritom zahvaljujemo gospođi Maji Prodan,
ravnateljici Škole, koja nam je izašla u susret i ustupila jednu
učionicu da imamo gdje muzicirati, gdje ne plaćamo režijske troškove i
preko zime smo na toplome.
No, činjenica je da akustika prostorije nije dobra (dapače, ne
postoji), uz to je jedva 10 metara udaljena od dječjeg igrališta i s
obzirom na buku koja dolazi (često i nogometna lopta!), tu je vrlo
teško uvježbavati program. Isto tako učionica je premala za naš
orkestar pa smo ponekad zbijeni unutra kao sardine. To su stvarno
neprimjereni uvjeti.
Mi bismo stvarno voljeli kada bismo se vratili u Hrvatski dom, prostor
koji je sagrađen početkom prošlog stoljeća upravo kako bi zadovoljavao
kulturne potrebe, i glazbene i scenske, građana ovoga grada. Tamo smo
imali prostor i djelovali skoro deset godina.

KŽ.INFO: Gradsko ste društvo, nosite ime Grada u imenu orkestra, pa
ste tako i zastupljeni u gradskom proračunu. Možeš li komentirati kakav
je trend podrške Gradske uprave od vašeg osnutka do danas?

U početku je podrška bila vrlo dobra. Grad nam je pomogao kupiti odore
i nekoliko instrumenata za orkestar. Također nas financijski podupire
svih ovih godina. No, visina tih sredstava bila je nedostatna da bismo
osigurali svakom članu barem instrument na kojem svira (više od
polovice instrumenata su privatni).  A posljednjih godina,
nažalost, potpora Grada nije bila razmjerna rezultatima koje je ovaj
orkestar postizao.
Ukratko, neke stavke iz proračuna za 2004. najbolje oslikavaju trend
podrške: 1. Tamburaški orkestar GŠ – za gostovanja i natjecanja…
isplaćeno 88500 kn (od planiranih 89500 kn) / 2. Gradski puhački
orkestar – za ukupni rad… isplaćeno 23500 kn (od planiranih 30270 kn).
Kad smo se krenuli ovime baviti željeli smo nešto napraviti za svoj
grad i to na razini kakve još u gradu nije bilo. Ta nas je motivacija
držala svih ovih godina skupa. Imali smo teških trenutaka, ali smo sve
uspjeli prebroditi zahvaljujući zajedništvu, upornom radu i dobrom
druženju te prije svega kvalitetnoj glazbi koju smo svirali i sviramo.
Ne zaboravimo da je orkestar dao preko 250 javnih nastupa u Križevcima
u proteklih 12 godina.

KŽ.INFO: Ipak, sredina donekle prepoznaje vaš kontinuiran rad kroz
godine, kao i širenje orkestra. No, za to su prije svega potrebni
instrumenti. Kako nabavljate nove instrumente, note i aranžmane?

Instrumentarij smo nabavljali i nabavljamo onim sredstvima koja nam ostanu nakon što podmirimo troškove našeg dirigenta Marija Komazina
koji su daleko najveća stavka u našem proračunu. Tijekom ovih godina
kupili smo 13 novih instrumenata pa bismo ovim tempom orkestar mogli
kompletirati otprilike oko 2035. godine!
Note smo do sada kupovali u Njemačkoj, Kanadi i SAD-u jer u Hrvatskoj
još uvijek ne postoje organizirani izdavači notnog materijala za
puhačke orkestre.

KŽ.INFO: Tu se ipak radi o dirigentu profesionalcu koji redovito
dolazi na probe s vašim orkestrom. Takva se naknada u kategoriji udruga
može nazvati volonterskom nagradom. Definitivno je praksa takve stvari
plaćati, nije li tako?

Da, za razliku od Glazbene škole gdje dirigent tamburaškog orkestra
prima svoju plaću od Ministarstva prosvjete, mi moramo sami plaćati
dirigenta. To je vezano i uz njegovo putovanje jer on svaki put putuje
na relaciji Zagreb-Križevci, što povećava troškove.

KŽ.INFO: Čitateljima portala bilo bi interesantno da li vam pri
nabavljanju notnog materijala pomažu informacije s Interneta? Mogu li
se takve stvari besplatno ili „polulegalno“ nabaviti?

Ne, besplatno nije moguće, sve to košta. Inače, program orkestra
određuje Umjetničko vijeće koje činimo g. Komazin (zadužen više za
klasični dio), te g. Prevarić i ja (sav ostali program).  Na
Internetu se nudi brdo atraktivnih naslova, no u tim naslovima se ne
kriju i atraktivni aranžmani. Problem je naći ono dovoljno glazbeno
kvalitetno, a ujedno i atraktivno za publiku. Tu se najviše angažirao
Krešo Prevarić, naš koncert-majstor, koji stalno traži po Internetu i
koji je našao neke od najatraktivnijih aranžmana.

KŽ.INFO: Upravo je to moje sljedeće pitanje. Kakav je vaš repertoar
danas, u kojim se podžanrovima krećete? Ljudi često imaju ograničeno
mišljenje o puhačkoj glazbi kao glazbi koračnica. No, nije riječ samo o
puhačkim instrumentima, tu su i bas-gitara, i udaraljke.

Njegujemo i klasični i zabavni program. Evo, Krešo je pronašao i odabrao aranžmane Deep Purple In Concert, A Tribute to Count Basie, moji su Star Wars, Brazil, Earth, Wind&Fire, Komazinovi Batman, Os passaros do Brasil.
Nastojimo s programom biti što atraktivniji i o svemu zajednički
razgovaramo kako bismo naše i različite i slične glazbene afinitete
najbolje ukomponirali u skladnu cjelinu orkestra.

KŽ.INFO: Osim natjecanja i nastupa po gradskom protokolu, zasigurno
imate još svirki. Možeš li nabrojiti barem neke novijeg datuma?

Za Dan grada Križevaca nastupili smo u crkvi Majke Božje Koruške, s
koncertnim programom na kojem su bila djela Bacha, Händela, Brucknera,
dakle baroknim programu zahtjevnim za puhače i s kojim se malo
orkestara može nositi.
Imali smo priliku prije četiri tjedna u Vukovaru, u okviru Dana grada
Vukovara i mjeseca Matice hrvatske u Vukovarsko-srijemskoj županiji,
imati cjelovečernji koncert u crkvi Sv. Filipa i Jakova. Predstavili
smo se s istim izuzetnim baroknim programom, reakcija oduševljene
publike bila je sjajna, a mi smo imali mogućnost nastupiti u jednom od
najakustičnih prostora u Hrvatskoj, u kojem svake godine dva puta
nastupa Zagrebačka filharmonija. Također nakon koncerta kao posebno
dobri izvođači imali smo tu čast da se nakon prekrasnih riječi o
ljudskosti i dobroti gvardijana fra Zlatka Špehara, upišemo u samostansku knjigu koja se čuva s inkunabulama.
Na Duhove smo imali koncert u carevdarskoj crkvi. Na taj način i
ljudima koji ne žive u gradu pružamo jednu duhovnu dimenziju koju žele
povremeno osjetiti i u svome mjestu.

KŽ.INFO: Evo pred sam kraj razgovora, kako bi sumirao djelovanje križevačkog puhačkog orkestra?

Ono što smatram našim uspjehom jest da smo uspjeli stvoriti nešto čega
nije u gradu bilo preko 25 godina. Druga stvar, uspjeli smo postići
kvalitetu koja nije postojala sve od doba križevačkog simfonijskog
orkestra koncem tridesetih prošlog stoljeća. To je nama bio uzor. Time
smo vratili jednu razinu urbanog i kulturnog u glazbeni život grada što
dugo nije postojalo.
Treće što je izniman uspjeh jest da smo pridobili djecu da uče puhačke
instrumente i udaraljke u glazbenoj školi. Posebno smo ponosni da je iz
našeg orkestra izašla prva Križevčanka koja je upisala puhački
instrument na Muzičkoj akademiji, prvi put u povijesti naše glazbene
škole, a to je Jelka Vukobratović. Također, ponosni smo i na našeg člana Josipa Konfica, studenta Muzičke akademije i đaka prof. Igora Lešnika, koji radi sa zametkom udaraljakaškog odjela u Glazbenoj školi.
To je ono čemu bi trebali služiti puhački orkestri u manjim sredinama
poput Križevaca, da oplemenjuju glazbeni život u gradovima i da
omogućuju prve glazbene korake mladim glazbenicima koji će možda sutra
postati velika umjetnička imena.

KŽ.INFO: Puno ti hvala na vremenu odvojenom za ovaj razgovor i,
naravno, sretno orkestru na predstojećem državnom natjecanju, na 19.
Susretu orkestara u Crikvenici!