Križevčancije: Kome smeta Klub kulture?

Gotovo tjedan dana nakon svečanog otvorenja križevačkog Kluba kulture, u prostoru se još uvijek ne odigravaju nikakvi programi. Jedine aktivnosti u podrumskim prostorijama Hrvatskog doma su radovi s prekoračenim rokovima i stand-up sastanci aktivista K.V.A.R.K.-a, neprofitne udruge koja je ovaj prostor dobila na višegodišnje korištenje ugovorom potpisanim s Gradom Križevcima.

Osim navedenih, u ovih par dana vrlo su aktivni bili i pojedini anonimusi svojim "hrabrim"
dojavama gospodarskoj inspekciji kako se u Klubu kulture prodaje piće,
iako se za takvo što još nisu stekli zakonski uvjeti. Ne treba
naglašavati da su dojave u potpunosti lažne, ali postavlja se
pitanje kojeg to anonimnog prijavljivača toliko plaši novi cigleni šank
izgrađen u Klubu kulture, doduše još uvijek izvan upotrebe? Kakva je
računica, ili tek ljudska obijest, navela nesretnika na zloupotrebu gradskih službi i širenje dezinformacija?

Svečanosti samog otvaranja Kluba kulture prošli četvrtak prisustvovalo
je dvjestotinjak gostiju, među kojima križevački gradonačelnik, gradski
pročelnik za društvene djelatnosti, ugledni predstavnik stranih
donatora te predstavnici medija. Svi oni mogu posvjedočiti kako u
prostoru nije bilo prodaje hrane i pića tu večer, niti bilo koji dan
kasnije. Sva okrijepa bila je donirana i besplatno dijeljena. Možda je pojam donacije nekima previše apstraktan za njihove tašte, materijalističke umove.

Neke pojedince u gradu očito bode u oči činjenica da je jedna neprofitna udruga (neki tamo "alternativci",
može se ponekad čuti) dobila na korištenje prostor na elitnoj lokaciji
u samom centru grada, te koja ga je na najbolji mogući način – obilnom
stranom donacijom (cca 34 tisuće eura!) nizozemske zaklade CNF-CEE,
obnovila i uredila. Možda je vrijeme da neki truli kapitalistički
mozgovi postanu svijesni kako je – ne samo moguće, već prema postavkama
civilnog društva i neizbježno, da upravo neprofitne organizacije i
inicijative programski i aktivistički predvode u podizanju kvalitete
života lokalnih zajednica.

Prije samo mjesec dana hrvatska javnost mogla je svjedočiti jednom
pozitivnom primjeru (prvom takvom u povijesti hrvatske privatizacije)
kako se neprofitnoj organizaciji daje prednost pred velikim
komercijalnim igračima. Riječ je projektu "Otok znanja" istoimene ustanove iz Zagreba, koja je, na natječaju Hrvatskog fonda za privatizaciju, za kupnju većinskog dioničkog paketa Hotela Koločep s istoimenog otoka kod Dubrovnika
odabrana između čak 14 ponuda. U obrazloženju te odluke Upravni odbor
HFP-a naglasio je da je njihova ponuda ocijenjena boljom u ekonomskim,
idejnim i garancijskim kategorijama od ostalih. Tim potezom su u
Hrvatskoj, nadajmo se, otvorena vrata velikim kreativnim projektima
neprofitnih udruga, čija je zakonska obaveza reinvestiranje profita.
Možda je, usudim se reći, takva zakonska obaveza upravo ono što bi
moglo napraviti pozitivne korake i konačno, barem malo, pokrenuti
Hrvatsku.

Ako će jedan Otok znanja, projekt koji su Ujedinjeni Narodi
ocijenili inovativnim projektom koji doprinosi oblikovanju društva
znanja, po svemu sudeći zaživjeti u Hrvatskoj, kome smeta jedna lokalna
inicijativa za uspostavljanjem Kluba kulture, mjesta za održavanje
koncerata, izložbi, projekcija filmova, informatičkih radionica te
mnogih drugih oblika kulturnog i kreativnog izražavanja? Čovjek bi
zaključio, smeta onima koji smatraju ekskluzivnim pravom mlade
okupljati u svojim – birtijama, ne nudeći im ništa osim
jeftinog alkohola, i loših grickalica. Takvim izrodima hrvatskog
divljeg kapitalizma treba uzvratiti najboljom mogućom akcijom:
ignoriranjem njihove ponude.