Blagdanski e-intervju iz Kanade: Zvonimir Rakamarić

Križevci.info je za čitatelje portala pripremio zanimljivo štivo u ovo
blagdansko vrijeme. Odabrali smo deset pitanja i uputili ih
preko kopna i oceana u Kanadu jednom Križevčaninu, dvadesetsedmogodišnjem diplomiranom inženjeru računarstva
Zvonimiru Rakamariću.
Zvone je zdušno prihvatio naš prijedlog i ubrzo
dao odgovore. Želimo mu puno uspjeha u
daljnjem radu i upućujemo posebnu novogodišnju želju neka što prije ponovo posjeti
Hrvatsku i Križevce!

KŽ.INFO: Za početak, lijepi pozdrav u daleku Kanadu. Reci
molim te, koliko dugo si u inozemstvu i u kojem se dijelu
sjevernoameričkog kontinenta točno nalaziš?

ZR: Hvala i pozdrav svim čitateljima portala. Na postdiplomski
studij u inozemstvo otišao sam prije godinu dana i tri mjeseca, u rujnu
2004. Živim i studiram u Vancouveru, gradu na obali Pacifika, u kanadskoj provinciji British Columbia.

KŽ.INFO: Trenutno radiš na magisteriju na University of
British Columbia, a u Hrvatskoj si diplomirao računarstvo na
zagrebačkom FER-u. Reci, gdje si smješten te kakvi su uvjeti rada i
školovanja? Kojim se područjem baviš?

ZR: Ovo ljeto bih trebao magistrirati na UBC-u, i
najvjerojatnije bih najesen nastavio s doktoratom. Trenutno djevojka Željka i
ja živimo u jednosobnom stanu (po sjevernoameričkim standardima to je
spavaća soba, dnevni boravak i kuhinja, op.) u campusu. Studiram na Computer
Science Department-u, tek dvije minute pješice od stana, pa mi je posao
vrlo blizu. Uvjeti rada i školovanja su odlični, iako ne bi bilo loše
da je studentska plaća malo veća (uz smijeh, op.). Bavim se formalnom verifikacijom softvera. U današnje
doba softver različitih razina složenosti nalazi se svugdje oko nas – u
bankama, mobitelima, televizorima, automobilima, vlakovima, avionima,
itd. Zbog toga greške u softveru mogu uzrokovati tragične posljedice i
gubitak ljudskih života. Formalnom verifikacijom osigurava se
ispravnost softvera, tj. njegovo ponašanje prema specifikacijama. Na
taj način se otklanjaju greške koje je često teško ili nemoguće pronaći
drugim metodama testiranja softvera.

KŽ.INFO: Ove godine jedna od gorućih tema u Hrvatskoj bila je
reforma visokog obrazovanja sukladno Bolonjskoj deklaraciji. Znaš li
nešto više o tome i može li se povući paralela s kanadskim sustavom
studiranja?

ZR: Iako ne znam detalje Bolonjske deklaracije, koliko sam
upoznat, nakon tri godine studija dobiva se zvanje prvostupnika, a
nakon pet godina magistra. Kanadski sustav je jako sličan, ili gotovo
isti, kao u SAD-u. Dodiplomski studij traje 4-5 godina, ovisno o tome
koliko je ispita student u stanju upisati i položiti godišnje,
magisterij oko 2 godine, a doktorat od 3 nadalje. Teško mi je povući
paralelu ovdje, ali ako se ne varam, cijela Europa je na Bolonjskom
sustavu, pa valjda nije loš, iako meni 3 godine djeluju premalo. U
razgovorima s prijateljema iz Kanade zaključio sam da su osnovna i
srednja škola (barem što se gimnazija tiče) definitivno teže u
Hrvatskoj te djeca više nauče. Također, mislim da na kraju dodiplomskog
studija Kanađani imaju više znanja od vršnjaka u Hrvatskoj. Znači, u
4-5 godina studija nas dostignu, i prestignu. Ako će skraćivanje
trajanja studija pomoći da se ta razlika smanji – odlično. Iako,
iskreno sumnjam u to.

KŽ.INFO: Inače, kakav je studentski tempo života tamo, što se
izvannastavnih aktivnosti tiče? Kuda se izlazi, koje su mogućnosti za
zabavu i druženje?

ZR: Šta se izvannastavnih aktivnosti tiče, nema čega nema. Prema popisu studentskih klubova na UBC-u, stvarno ih je popriličan broj. Iz
neprovjerenih izvora sam čuo da je dovoljno prikupiti nekih dvadesetak potpisa
da bi se od UBC-a dobilo par stotina dolara za osnutak kluba. To je
vjerojatno razlog postojanja tako velikog broja klubova. Dosta pažnje
se poklanja i sportu, tako da studenti imaju svaki dan nekoliko
besplatnih termina na bazenu, u teretani i dvorani. Svaki semestar se
igraju amaterske studentske lige u raznim sportovima (od ove godine
igra se i graničar), a za sudjelovanje se plaća simboličan iznos.
Izlasci su slični izlascima u Hrvatskoj – prvo u kafić, pa onda u neki
klub, disko ili slično. Petkom tradicionalno studenti postdiplomskog na
Computer Scienceu idu zajedno u pub na pivo-dva, znate već kako
to ide (uz smijeh, op.). Često se pridruži i koji profesor, što je dobra prilika za
upoznavanje i razgovor izvan uobičajenih akademskih okvira.

KŽ.INFO: Slušaš li trenutno išta od hrvatske glazbe, može li
se u Kanadi čuti koji hrvatski izvođač? Čiji ti koncerti najviše
nedostaju? Uspiješ li nabaviti nova izdanja naših izvođača?

ZR: Ponio sam "omanju" mp3-kolekciju hrvatske i exYu-glazbe iz
Hrvatske, tako da to poslušamo, pogotovo otkad je Željka tu. Kad sam
bio sam ovdje, nisam toliko slušao domaću muziku jer me, priznajem, hvatala
nostalgija (uz smijeh, op.). Nevjerojatno, ali baš neki dan sam na radiju čuo
pjesmu koja bi se gotovo i mogla nazvati hrvatskom. Pjeva je Ivan
Hrvatska i zove se "First I make Love to
You,Then I make Love to Christmas". Recimo da je slična najvećim
hitovima Vatrogasaca! Skroz su ju ismijali na
radiju! Nadam se samo da dotični Ivan ne misli to ozbiljno (uz smijeh, op.).
Nedostaju mi svi koncerti domaćih izvođača koje slušam. Prošlo proljeće
je bio Parni Valjak u Vancouveru, ali su karte bile prilično skupe tako
da djevojka i ja na kraju nismo otišli. Osim njih, nisam primjetio
gostovanje drugih hrvatskih bendova. Nisam se nešto trudio nabavljati
nova izdanja, ali pretpostavljam da CD uvijek mogu naručiti putem
Interneta. Na policama dućana
nisam nikad vidio niti jednog hrvatskog izvođača.

KŽ.INFO: Uspiješ li i na koji način otamo pratiti uspjehe
hrvatskih sportaša? Evo, najnoviji su primjeri tenisači osvajači Davis
Cupa i kvalifikacije naših nogometaša na SP 2006.

ZR: Povremeno bacim pogled na neke od hrvatskih portala, od kojih mi je Križevci.info na prvom mjestu, tako da uglavnom znam
aktualne događaje u Hrvatskoj, a pogotovo sportske. Politika mi je već
odavno postala dosadna i zamorna (uz smijeh, op.). EP u košarci sam malo gledao
streamingom s Interneta, pri čemu sam ili morao platiti svaku utakmicu,
ili je slika bila jako loše kvalitete. Na kraju sam prijenose utakmica
uglavnom slušao na Hrvatskom radiju putem Interneta. Živciraš se zbog
utakmice, ali te usput i raspolože naši komentatori svojim biserima.
Sportski komentatori na TV-u nisu do koljena legendama s radija (uz
smijeh, op.).
Europski sport se ovdje i ne prati previše, osim možda nogometa –
Premier lige i Lige prvaka. Hokej je ovdje na prvom mjestu. Nadam se
da će prenositi ovu zimsku olimpijadu.

KŽ.INFO: Prve predodžbe o Kanadi jesu hladna klima i topli
napici. Što je tvoj omiljeni napitak, a što omiljeno kanadsko jelo?
Pripremate li djevojka i ti nešto od domaćih specijaliteta sa Starog
kontinenta?

ZR: Da, svi povezuju Kanadu sa zimom i niskim temperaturama, ali
Vancouver je po tome izuzetak. Ovdje temperatura rijetko pada ispod -5°C,
a snijeg je povremen. Ali zato često pada kiša. U posljednjih tjedan
dana padala je svaki dan, tako da  nismo imali Bijeli Božić ove godine (uz smijeh, op.).
Omiljeni napitak  mi je još uvijek pivo (uz smijeh, op.). A kanadsko jelo? Pošto volim ribu, vjerojatno losos na roštilju. Doma kuhamo više-manje
kao i u Hrvatskoj, s time što često ubacimo i neko egzotičnije
jelo za koje bi u Hrvatskoj bilo teže nabaviti sve potrebne sastojke
(sushi, kineska i indijska jela). Od domaćih specijaliteta, sarma koju
je napravila Željka mi je ostala u jako dobrom sjećanju (uz smijeh, op.).

KŽ.INFO: I Željka je, kao apsolventica engleskog i
španjolskog jezika, došla u Kanadu iz Hrvatske, za tobom. Kako ste se
zajedno snašli u novoj sredini, imate li novih prijateljskih kontakata
te kako se čujete s obiteljima u Hrvatskoj?

ZR: Mislim da smo se dosta dobro snašli, no nisam siguran misli li
i Željka isto (uz smijeh, op.).
Željka je super cimerica. Prvih mjesec-dva kad je stigla trebalo nam je
prilagođavanje zbog povećanja životnih troškova, no nakon šta je
našla prvi posao, začas se sve fino uhodalo. Najviše se družimo
s kumovima iz Hrvatske i ekipom s faksa, uz malo truda mogu se sklopiti
i
nova prijateljstva.
S obiteljima se čujemo gotovo svaki vikend, koristimo Skype
pa
praktički razgovor ne plaćamo ništa. Ovdje se mogu kupiti i kartice
kojima mogu jeftino zvati Hrvatsku, 2 sata razgovora košta me oko 20kn.
Ako netko ne koristi Internet, kao npr. baka, nazovem ju tom karticom.

KŽ.INFO: Kakav je stil života rođenih Kanađana, kolike su im
plaće u odnosu na prosječnu hrvatsku plaću (cca 4.5 tisuće kuna)? Da li
je kupnja stana i tamo projekt života kao kod nas, kakvo je stanje s
cijenama goriva?

ZR: Stil života Kanađana koje sam ja bolje upoznao, uglavnom
na faksu, je čini mi se dosta drugačiji od onog kakav u Hrvatskoj
emisije tipa Jerry Springer stvaraju o Sjevernoamerikancima. Većina
ljudi koje poznajem bavi se par puta tjedno u slobodno vrijeme nekim
sportom. Dosta se planinari, tu su sportovi na vodi, pa skijanje. Sve u svemu, Vancouver
je dosta outdoor tip grada. I djevojke i dečki su ovdje većinom
daleko od pretilih zvijeri koje proždiru tone hamburgera po cijeli dan (uz smijeh, op.).
Nekako sam dobio dojam da je život ovdje opušteniji i da su ljudi
pozitivniji nego u Hrvatskoj. Ako nisi previše izbirljiv, posao uvijek
možeš naći. Rijetko tko živi sa starcima do tridesete. Vijest dana na
TV-u je jednom bio pas koji se zaglavio između dva zida i vatrogasci
su ga par sati izvlačili, toliko se toga uzbudljivog događa u
Vancouveru (uz smijeh, op.).
Ne znam kolika je prosječna plaća, no zakonom propisani minimalac je
8CAD po satu, šta je trenutno oko 43kn. Litra mlijeka je oko 1CAD,
litra benzina isto, kruh 2-3CAD, kila jabuka 1.6CAD, gdje vrijedi 1CAD=5.35kn.
Frend je nedavno magistrirao i otišao raditi za Amazon u Seattle za
70000USD godišnje. U Kanadi su plaće nešto niže, ali svejedno se zaradi
i više nego pristojna svota. Nekretnine u Vancouveru
su ubitačno skupe,
tako da kupiti stan nije uopće lako. Na primjer, stan u centru od 70
kvadrata postiže cijenu oko 350000CAD. Recimo da je to oko sedam
godišnjih programerskih plaća. U svakom slučaju, velike su razlike u
cijenama nekretnina od grada do
grada. U Seattleu sa 70000USD godišnje ne bi trebao imati problema sa
kupnjom pristojnog stana i svega što ide s tim.

KŽ.INFO: Na kraju ovog zanimljivog dopisivanja, imaš li kakvu
poruku za mlade Križevaca i Hrvatske, o studiju ovdje i vani, o
putovanjima svijetom, o tome kako preboliti eventualnu nostalgiju za
domom?

ZR: Poruka za mlade, hm, ovo je teško. Baš danas sam naletio
na citat koji mi se jako sviđa i kojeg se de facto pokušavam držati u životu. To bi bila moja poruka mladima, i ne samo njima: "I can accept failure, everyone fails at something. But I can’t accept not trying."  ("Mogu prihvatiti neuspjeh, jer ga svatko povremeno doživi. Ali ne mogu prihvatiti da se niti ne pokuša", op.) Vjerovali ili ne, to je navodno jednom prilikom izjavio Michael Jordan.
Malo o studiju vani. Ovdje sam malo više od godinu dana, upoznao sam
ljude iz Googlea, Microsofta, IBM-a, koji su došli promovirati svoje
firme i tražiti sposobne studente koje bi zaposlili. Prijatelj radi u
Amazonu, drugi se nada velikom bogatstvu i radi u start-up-u tu na
UBC-u, itd. Prilika je ovdje mnogo, čini mi se puno više nego u
Hrvatskoj. UBC je rangiran kao 37. sveučilište u svijetu, a to ipak
znači nešto. Mislim da niti jedan hrvatski fakultet nije među prvih
500 (i u pravu si, op.). Po vrhunsko obrazovanje se očito, nažalost, još uvijek treba ići
izvan Hrvatske.

Hrvatska je tek točkica na Globusu i ima stanovnika kao malo veće selo
u Kini. Ipak smo svi mi građani Zemlje, bilo bi u redu i upoznati je
malo bolje. Putovanja svijetom sigurno promijene osobu, vjerujem nabolje. Između ostalog, čovjek nauči cijeniti sitnice
koje je prije uzimao zdravo za gotovo. Recimo, kad sam odlazio, nisam
mislio da će mi nedostajati odlazak u teretanu ili na hakl
s bratom, a
sada se često toga sjetim. Nakon godinu dana života u nekom gradu,
upoznaju se i pozitivne i negativne strane te okoline. Na kraju je
lakše odlučiti se, na osnovi toga što ti je prioritet, gdje želiš
ostati
živjeti. Da sam ostao u Hrvatskoj, kopkalo bi me stalno kakav bi mi
život bio vani. Ovako, ako se vratim u Hrvatsku, nema žaljenja za
inozemstvom i prilikama vani, probao sam i nije mi se svidjelo. Ako
imate
priliku putovati, otići u inozemstvo na studij ili posao, probajte,
nemate što izgubiti. A uvijek se možete vratiti kući, pod uvjetom da
ste kupili povratnu kartu (uz smijeh, op.).

KŽ.INFO: Hvala ti lijepo na ovom intervjuu te svako dobro
tebi, Željki i obiteljima u predstojećim božićnim i novogodišnjim
blagdanima. Sretno!

ZR: Nema na čemu. Na kraju bih još želio iskoristiti ovu odličnu
priliku istaknuti pojedince koji su utjecali na moj akademski put,
ostali u dobrom sjećanju i dijelom su zaslužni što sam ostao u
znanosti. Tu su Goroslava Tkalec i Ante Starčević, profesori iz osnovne
škole s kojima sam puno radio i izvan nastave. Siniša Pleše naučio me u informatičkom klubu osnovama
programiranja u C-u i algoritama koje još uvijek koristim. Mihael Bobonj mi je predavao matematiku
i fiziku u gimnaziji i napravio odlične temelje za daljnje školovanje.
Na kraju, sretna i uspješna Nova godina svim čitateljima portala, Križevčankama i
Križevčanima – gdje god bili!

Zvone je na kraju e-intervjua napomenuo da je spreman odgovoriti na sva
dodatna pitanja, pa su čitatelji slobodni komentirati što ih zanima.
Redakcija portala Križevci.info će, u znak zahvalnosti i u skladu s
duhom darivanja koji vlada ovih dana, poslati put Kanade nosač zvuka
kojeg hrvatskog izvođača.