RDK u Klubu kulture – intervju i izvještaj

Jučer su hrvatski dub-reggae prvoborci Radikal Dub Kolektiv rasplesali pristojno popunjeni Klub kulture. Zagrebačka grupa predstavila je materijal s prvog i dosad jedinog objavljenog albuma. Koristeći priliku da porazgovaramo o budućnosti ovog benda uhvatili smo na par minuta bubnjara Vedrana Menigu. Po njegovim riječima budućnost duba u Hrvata jest vrlo svijetla; doduše samo kreativna jer financijska jest prilično mračna.

Predstavi čitateljima portala Radikal Dub Kolektiv:

Radikal Dub Kolektiv čini sada pet ljudi – Damir, Vrki, Vanja, Jadranko i Vedran – gitara, bas, klavijature, ton majstor i efekti te bubnjevi. Sviramo već četvrtu godinu, znači osnovani smo 2002. godine, i do sada nam je objavljen jedan album za Zvuk Močvare (etiketu) i jedan sedam-inčni vinil pod naslovm Rajčice (Kingston).

Koji su glazbeni utjecaji članova kolektiva i zašto baš dub/reggae zvuk koji nije karakterističan za ovo podneblje?

Ja osobno sam počeo sa punk rockom pa sam se navukao na reggae preko punk-reggae bendova. Fascinantni su bili bendovi punk mentaliteta, a reggae izričaja. Svirao sam bubnjeve u par punk bendova i sa željom za nečim novim u zvuku osnovao Abrakha–dub–r. Bend se je raspao i od njegovih dijelova osnovan je današnji Radikal Dub Kolektiv. Osim bubnjanja ovdje radio sam Reggae Seasplash Festival te nešto kasnije Zagreb Winter Reggae Fest.
Ostatak članova varira po glazbenim preferencama pa su tako Jadranko i Vrki zaljubljenici u proučavanje duba i produkcijskih trikova i efekata, tehnička strana; Vanja (klavijaturistica) ima korijene u tranceu a Damir, koji je i član grupe Bilk, voli breakbeat i drum`n`bass.
Zatvorili smo se na četrnaest dana i održavali probe i prosvirali i nakon nabacivanja raznih glupih imena nazvali se Radikal Dub Kolektiv.

Novi album je u planu; radnog naziva Bas Mater, kako na tom području stvari stoje?

Album izlazi možda na jesen jer je u miksu već treći put i u tom trećem miksu su dodani vokali, a vokale je na tu našu glazbu otpjevao Omar Perry, sin Lee «Scratch» Perryja – legende koja je uz King Tubbyja praktički izmislila žanr tamo početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Tu je još i Junior Kigwa iz Ruande koji recitira par stihova. I na albumu su nam živi duhaći; ustvari cijeli album je odsviran uživo.

Vinil je danas apsolutni luksuz. U Hrvatskoj se proda vrlo malo i to kolekcionarima koji bi željeli imati sva izdanja koje bend izdaje. A ako se svira vani po Austriji, Njemačkoj, Poljskoj i drugdje; postoji tržište, kupuju soundsystemi i tako…

Etiketa iz Poljske nam reizdaje prvi album na vinilu, bit će umanjen za dvije stvari jer maksimalna minutaža na vinilu jest 48 minuta, a nama je album na disku od 60 minuta u originalu. Također materijal je star dvije godine pa nema nekog smisla ići na dvostruki vinil.

Novi album financira label koji ima distribuciju po cijelom svijetu, trajati će 60 minuta i izaći će kao dvostruki long play.
Za naslov se još nismo odlučili ali podnaslov će biti Radikal Dub Kolektiv meets Perch in Dub. A Perch je Neil Perch, naš producent.

I za kraj; ima li budućnosti za ovakvu vrstu glazbe u Republici Hrvatskoj?

Financijski apsolutno ne; zato svi u bendu rade nešto van glazbene profesije. Stigao je kapitalizam bez milosti i zato se koncerti rade kada se poklope slobodni dani poput ovog.
 
Foto:

D.A. i S.Ž.