Obitelj Nikolić: Strahujemo da nam djeca ne poginu na spavanju

KRIŽEVCI – Iako već više od dvije godine Ministarstvo Jadranke Kosor i Grad Križevci razmjenjuju dopise i jedni drugima pišu kako nam treba pomoći, od pomoći ništa.

Moje petero djece starih od 5 do 18 godina, supruga (39) kojoj je nedavno dijagnosticiran tumor na mozgu, otac epileptičar, slijepa majka i ja i dalje živimo u kućici od drveta i blata staroj 120 godina. Bez obzira na stalne popravke, u njoj je više nemoguće živjeti i stalno strahujem neće li nam djeca izgubiti živote dok spavaju – kroz suze nam je danas rekao Nedjeljko Nikolić (40) iz sela Doljanec kod Križevaca.

Obitelj Nikolić sredinom 1992. iz sela Orahove (sada pripada pod
Republiku Srpsku) otišla je bez ičega. Dvije kuće i gospodarske zgrade
koje su tamo imali srušene su do temelja.

Izbjegličke barake

Život u Hrvatskoj počinju u izbjegličkim barakama u Dubravi, da bi
nakon godinu i pol završili u kućici u Doljancu, nadajući se da će s
godinama uspjeti sagraditi nešto bolje.

– No, od plaće radnika zaposlenog u Čistoći (3600 kn) i očeve
invalidske penzije (1450 kn) uspijevam tek hraniti i školovati djecu i
vršiti najnužnije popravke kućice – rekao nam je Nedjeljko, pokazujući
nam unutrašnjost izrazito uredne, ali posve za stanovanje nesigurne
kućice. Stropovi od drvenih greda prijete urušavanjem, kao i popucali
zidovi koje u strahu od štakora stalno iznova premazuju smjesom od
blata. Opasnost predstavljaju i instalacije za struju, kako je to
konstatirano i u izvješću križevačkog Centra za socijalni rad.

Dignuti ruku na sebe

– Dođe mi da dignem ruku na sebe kad pomislim u kakvoj je opasnosti
unučad. Sin ustaje u 4 sata da bi na vrijeme došao na posao u Zagreb,
krvavo radi, no uz izdatke za djecu i za nas troje bolesnih članova
obitelji napretka nema – govorio nam je djed Marko Nikolić, dok se
petero unučadi poredalo na kauču u kuhinji koji je Markova privilegija
kao najstarijeg, a četvero mlađih spava u sobi s roditeljima. Iznad
kauča obješene su brojne medalje s krosova koje su Marko, budući
automehaničar, i mlađi Ivica, budući mesar, osvojili u osnovnoj školi.

– Dobar trening im je bilo svakodnevno pješačenje do autobusne stanice
– s gorčinom u glasu rekao je otac Nedjeljko. Naime, da bi došli do
autobusne stanice u Velikom Ravnu, četvero đaka mora proći dva
kilometra po većim dijelom godine blatnom puteljku te još kilometar po
asfaltu.

U očekivanju odgovora

– Upućeni smo u stambeni problem obitelji Nikolić. Nažalost, Grad nema
praznih stanova, no u očekivanju smo odgovora Ministarstva branitelja
kojem smo predložili da sa 50 posto financiraju kupnju kuće za obitelj
Nikolić, dok bi drugu polovicu dao Grad. Čim nam iz Ministarstva
odgovore, obavijestit ćemo obitelj što i kako dalje – rekao nam je
gradonačelnik Križevaca Branko Hrg.