Jeste li bili u Celju?

Mr. sc. Zdenko Balog prvoga dana ljeta ‘zaputio’ se u doba Srednjeg vijeka, na nama najbliži Zapad, u Sloveniju, odakle nam je poslao reportažu o grofovima Celjskim, jednoj od najmoćnijih dinastija na ovim i širim prostorima.

Sparnog solsticijskog dana (30 i više u hladu) odlučio sam se za kratki izlet do Celja. Poticaj sam dobio na izložbi koju sam netom posjetio u Budimpešti, pa sam nakon obola kralju Sigismundu poželio posjetiti i mog drugog omiljenog negativca Hermana Celjskog, tasta gorespomenutog.

Neizdrživa temperatura i vlaga u zraku pogodovali su barem praznim cestama, te sam bez gužve, ali propisanom brzinom, kroz susjednu nam državicu (5.500 SIT nije malo!) krenuo pravcem Đurmanec-Rogatec-Celje. Savjet: lovu (kune) možete mijenjati gdje hoćete, službeno ili neslužbeno, nitko ne vara na tečaju, no ionako će uskoro u Sloveniji biti euri, pa će biti još jednostavnije.

U Celju, mada je prometna gužva izražena posebno u povijesnom središtu, lako je naći parking. Svakako odmah kupite parkirnu kartu, u protivnom naći ćete ‘lisice’ na kotaču! Parkiranje: 200 SIT prvi sat, a za dulje zadržavanje cijena pada.

Celje možda na prvi pogled ne izgleda kao najbolje mjesto za posjet drevnim Celjskima. Potrebno je, međutim, samo malo bolje potražiti, pa ćemo shvatiti da nas strašni knezovi i dalje prate po svom titularnom gradu. Antička Cilea građena je kao svaki uzorni rimski grad, ulice su pod pravim kutom, cardo i decumanus jasno se ocrtavaju tvoreći žile kucavice svakog kretanja, pa ćete se već za nekoliko minuta sa sigurnošću kretati po ovom gradu, koji će vam se činiti blizak i poznat.

Gotovo tisuću godina kao da u Celju stagnira život, da bi se nakon antičkih vremena ponovo počelo spominjati u kasnom srednjem vijeku. Spominje ga de Troyes u svom spjevu Parzival početkom 13. stoljeća, a kao slobodno trgovište dokumentirano je tek od 1322. I upravo u tom razdoblju počinje borba Sanečke gospode za posjede u bogatoj Savinjskoj dolini, zajedno s Celjem. 1341. ova je obitelj podignuta na rang grofova, te su dobili ime Celjski. U svom konačno stečenom Celju daruju minoritski samostan i podižu u njemu svoju grobnu kapelu. Isprva svoje sjedište imaju u tvrđavi nad gradom, ali se veoma brzo spuštaju u grad gdje osnivaju raskošan dvor.

Na dvoru još traju istraživački radovi, te preporučam šetnju oko dvora s uvidom u otkrivene ostatke srednjovjekovnih prozora uz dužan oprez da ne padnete u neku jarugu ili da vas iz guštika ne zaskoči kakva zlovoljna zmija. Ipak, vrijedi obići ostatke dvora, čija je veličajnost još uvijek dobro prepoznatljiva u očuvanim detaljima.

Najljepši i najočuvaniji trag moćnih knezova u gradu je Kapela žalostne matere Božje u crkvi svetog Danijela (za snalaženje na južnom kraju glavne prometnice sjever-jug). U njoj se čuva celjska Pieta’ (braća bi rekla ‘Sočutna’), najvrednije djelo slovenske gotičke plastike, a bogati ukras, konzole i baldahini izvodili su navodno isti majstori koji su prije toga radili na bečkom Stephansdomu! Svakako posjetite!

Od grobnice u minoritskoj crkvi nije ostalo ništa. Ipak, spomenimo da sa baš ove godine navršava 550 godina od pokopa posljednjeg Celjskog u ovoj grobnici, Ulricha koji je 1456. poginuo u Beogradu u sukobu s takmacima Hunjadima. Kroničar piše da se čitavo mjesto okupilo u crkvi oplakujući posljednjeg kneza, a da je vitez odjeven u crno bubnjao balčakom mača u svoj štit i u beskraj ponavljao kao litaniju: ‘Die Grafen von Cilli! Heute und niemehr mehr!’

Preporučam posjet Celju završiti obilaskom starog grada. (Autom! Ne nasjedajte pričama da se radi o kratkoj ugodnoj šetnji!). Stari grad se pomalo obnavlja, dijelovi koji su bili u ruševinama su već pod krovom, izvedene su drvene šetnice, te ovamo treba doći vidjeti kako se od srednjovjekovne ruševine može napraviti privlačan edukativno turistički objekt. (Ta i mi imamo neku ruševinu negdje blizu!). A tu je i nezaboravni posljednji pogled na Celje.
Lako nam je zamisliti kako su gradska gospoda jutrom u istočnom suncu gledali kao se polako u suncu pozlaćuje njihovo živahno trgovište. Pa se i mi oprostimo od Celja s ovim ‘gospodskim’ pogledom!