Tajna služba čednosti

Feral otkriva: agentica sigurnosno-obavještajne agencije ispitivala je organizatoricu prošlogodišnjeg zagrebačkog Pridea

Agentica Sigurnosno-obavještajne agencije koja se predstavila kao
Višnja ispitivala je 6. srpnja prošle godine oko sat vremena Sandu
Brumen, organizatoricu prošlogodišnjeg Pridea, u kafiću Atrij u
Zagrebu, četiri dana prije održavanja Pridea. Agenticu je zanimala
organizacija Pridea, ali i organizatoričin privatni život, lezbijska
scena u Hrvatskoj, a posebno je negativan stav imala prema
organizacijama za zaštitu ljudskih prava koje svoje izvještaje šalju u
inozemstvo. 

Sandu Brumen, jednu od organizatorica prošlogodišnjeg zagrebačkog Pridea, početkom srpnja 2005. godine ispitivala je izvjesna Višnja, agentica Sigurnosno-obavještajne agencije, hrvatske tajne službe koja se tada zvala Protuobavještajna agencija, a u anale kršenja ljudskih prava ušla je pod već legendarnim imenom SZUP. Spomenuta je Višnja, bez ikakva zakonskog uporišta ispitivala Sandu Brumen 6. srpnja, četiri dana prije Pridea, a interesirali su je detalji oko organizacije i neka pitanja za koja bi se teško moglo reći da bi trebala biti objekt zanimanja hrvatskih uhoda. Iz interesa koje je agentica pokazala o seksualnoj orijentaciji ispitivane i uopće njezinoj privatnosti, ali i iz ocjena o kontaktima organizacija za ljudska prava s inozemstvom lako se može zaključiti kako je SOA promijenila ime, ali ne metode i ciljeve. Inače, Pride je manifestacija koja se od 2002. godine redovito organizira u Zagrebu s ciljem ukazivanja javnosti na probleme rodnih i spolnih manjina.

Gospođa Višnja
 
"U organizaciji Pridea sudjelovala sam kao članica feminističke grupe 'Epikriza' i skoro da sam bila jedina koja je istupala u medijima. Sjećam se da me 5. srpnja nazvala gospođa koja se predstavila kao Višnja i rekla da bi htjela sa mnom razgovarati 'u ime POA-e'. Objasnila je da je u novinama pročitala da organiziramo Pride i da bi željela popričati 'čisto neformalno'. Pristala sam i našle smo se dan kasnije u zagrebačkom kafiću Atrij", prisjeća se Sanda Brumen.
 
Naša sugovornica veli da joj nije bilo sumnjivo što djelatnica POA-e ima njezin telefonski broj jer "tih sam dana davala broj svima, na konferencijama za novinare, bio je i na internetu".
 
S agenticom Višnjom Sanda Brumen razgovarala je 6. srpnja prošle godine u spomenutom kafiću. Prema zabilješkama koje je sačinila neposredno nakon sastanka, Sanda zna da su pričale oko sat vremena, a uspješno je rekonstruirala i većinu tema o kojima su razgovarale.
 
"Višnja je žena od kojih četrdesetak godina. Kad sam je pitala kako mogu znati da je iz POA-e, pokazala mi je iskaznicu, a ostavila mi je i telefonski broj da joj se javim ako mi nešto bude trebalo ili budem li imala nekakvih problema", govori Sanda. Višnja je uz to rekla da je završila politologiju, te da se desetak godina "bavi ljudskim pravima u POA-inu odjelu za ljudska prava".
 
Čudno obrazloženje
 
"Pitala sam je za razlog našeg razgovora, odgovorila mi je da je zanimaju naši stavovi. Sjećam se da je to objasnila na pomalo čudan način, da točno želi znati kakvi su naši stavovi da bi nas mogla razlikovati od drugih koji bi možda lažno istupali pod našim imenom. Rekla je i da razgovor ne snima, jer za snimanje treba imati dozvolu", rekonstruira Sanda Brumen razgovor s POA-inom agenticom.
 
"Na njezin upit rekla sam joj da sam završila sociologiju, pa me pitala što želim s time raditi i što uopće mogu raditi sa sociologijom. Zatim ju je zanimalo kako to da Pride organiziramo baš mi, a ne Iskorak ili Kontra, pa sam joj objašnjavala da smo se uhvatili organizacije jer nitko drugi nije htio i da će Iskorak i Kontru morati pitati zašto ne sudjeluju."
 
Agenticu je nadalje interesiralo čemu Pride uopće služi, pa joj je Sanda Brumen objašnjavala da se takvim manifestacijama "javnost senzibilizira i upoznaje s pravima LGBTIQ osoba. "Na to je primijetila da smo od prošlog Pridea dodali 'Q'. Pitala me mislim li da je ta populacija u nepovoljnijem položaju u Hrvatskoj. Rekla sam joj da jest, da imaju niz dodatnih problema, mnoge od tih osoba, uz ostalo, nakon što se deklariraju imaju problema na radnom mjestu, a ima ih i koji su dobili otkaz. Ona mi je kazala da je sretna osoba koja ima probleme samo zbog seksualne orijentacije, jer na svijetu ima osoba s puno većim problemima. Zatim je konstatirala da je seksualna orijentacija kao i konfesija pitanje slobodnog izbora."

Tajna agentica Višnja nadalje je našoj sugovornici objašnjavala da "u društvu postoje određena očekivanja i norme". "Sjećam se da je kazala da ne mogu očekivati ispunjenje svih naših zahtjeva u kojima se pozivamo na dostignuća zapadnih zemalja, jer one su u tome otišle znatno ispred nas. Posebno je isticala Zakon o registriranom partnerstvu i govorila kako moramo razmisliti je li društvo u kojemu živimo spremno to prihvatiti".
Privatni život
 
Agentica POA-e je, prema svjedočenju Sande Brumen, posebno bila zainteresirana za njezin privatni život. Naime, nekoliko puta pitala ju je živi li u lezbijskoj zajednici. "Odbila sam odgovoriti s obrazloženjem da je to moja privatna stvar koja nema nikakve veze s organizacijom Pridea kao temom našeg sastanka, no ona se nekoliko puta vraćala na to pitanje. Kad sam definitivno odbila odgovoriti, rekla mi je da sam kontradiktorna i da se ne mogu boriti za prava te populacije ako joj ne pripadam", kaže Sanda Brumen.
 
Razgovor se potom usmjerio na Sandinu budućnost: agentica joj je rekla da mora misliti na sebe, te da čovjek s 25 godina, koliko je Sanda imala lani, može nepromišljeno istupati u javnosti, a da će se za deset godina možda kajati. "Sjećam se da je napomenula kako moram biti svjesna posljedica svojih izjava, da moram znati kako postoje poluinformacije, okretanja izjava, kako uvijek mogu računati na razne oblike manipulacija." Agentica je upozoravala i na "neke druge" koji su se borili za prava spomenute populacije, ali "ne zbog zaštite prava, nego zbog vlastite političke promocije". Imena nije spominjala.
 
Agentica Višnja, čini se, generalno nije bila zadovoljna organizatorima Pridea prethodnih godina jer je Sandi Brumen pojasnila i kako su "osobe koje su organizirale Pride prošle godine (dakle, 2004. godine op. a.) slale izvješća međunarodnim tijelima u kojima su iznosili subjektivne stavove, pa se dobila kriva slika o ljudskim pravima u Hrvatskoj. Zanimalo ju je jesam li svjesna takvih istupa i znam li da i neke druge nevladine organizacije pišu izvješća o ljudskim pravima koja proslijeđuju međunarodnim tijelima", kaže Sanda Brumen. Ona se prisjeća i da ju je Višnja pitala o lezbijskoj sceni izvan Zagreba. "Rekla sam da jako malo znam o tome, jer sam uglavnom u Zagrebu", te su se potom rastale.
 
"Poslije sam govorila o tome drugim aktivistima i aktivisticama, no oni nisu imali takva iskustva. Dok je trajao Pride i gužva poslije njega, nisam imala vremena govoriti o tom događaju, a kasnije sam jednostavno smetnula s uma, nekako nije bilo prigode", ističe Sanda Brumen.
 
Špijunska tradicija
 
Epikriza je legalna organizacija koja je legalno organizirala legalni oblik borbe za promicanje prava jedne skupine ljudi. Što sa svim time ima POA, SOA ili kako već i zašto bi njezina agentica, uhljebljena na državnoj plaći preko veze, kako se i inače zapošljava u takvim službama, "neformalno" ispitivala bilo koga o akcijama za zaštitu ljudskih prava, te o privatnom životu, pitanje je na koje smo nebrojeno puta odgovorili na ovim stranicama. Ovo će stoga biti tek perla u preteškoj niski kršenja ljudskih prava u Republici Hrvatskoj u režiji njezinih službi i jasan signal nevladinom sektoru da je trajno sumnjiv.