LORD BISHOP  intervju 06. 12. @ Klub kulture

 

U sklopu najave za koncert kanadskog blues-rockera Billyja Butchera u Klubu kulture ovu srijedu, Svijet glazbe donosi vam kratak, ali temeljit intervju sa Lordom Bishopom koji je u Klubu gostovao prije četrnaest dana. Pošto i Lord Bishop i gospodin Butcher dijele istu, Popkillaz, etiketu, bit će zanimljivo usporediti u srijedu kakve to rock`n`roll životinje velikog kalibra ova etiketa šalje na turneju po hrvatskoj klupskoj sceni.

Veća si zvijezda u Europi nego u rodnim Sjedinjenim Državama. Zašto jedan Afroamerikanac osnuje bend i vozi se u kombiju po starom kontinentu umjesto da se kod kuće vozi u SUV koji troši 18 litara benzina na pet kilometara?

Osobno, smatram se više rock`n`roll revolucionarom nego rock`n`roll zvijezdom. Vjerujem da čovjek može ostvariti više u životu nego što mu je nametnuto suvremenim konvencijama poput kuće, stana, obitelji, automobila … želim biti jedan od ljudi koji će to promijeniti i to je jedan od glavnih razloga zbog kojeg radim ovaj posao. Sviram rock`n`roll jer još uvijek smatram taj žanr revolucionarnim – to mi je glavna motivacija.

Čime si se bavio u životu prije nego što si postao Lord Bishop? (Lord izričito odbija otkriti svoje pravo ime kao i dob. Osim ovdje navedenog, Lord ne odbija gotovo ništa. – op.a.)

Radio sam razne stvari, od igranja američkog nogometa do upravljanja trgovinom kućne elektronike. Radio sam i neke ružne stvari, ali to je dio odrastanja u velikom gradu.

 

Droga? Dilanje a la Curtis Jackson?

Ne, sa drogom nikad nisam imao posla. Droge se distribuiraju da drže mase pokornima i nikad nisam želio biti dio tog je*enog i zlog sistema. To je jedna od metoda pokoravanja etničkih zajednica u SAD-u.

Nikada nisam bio niti u bandi jer su me roditelji odgajali vrlo strogo, npr. u srednjoj školi morao sam biti kod kuće najkasnije u osam sati navečer. Zakasniš par minuta i sljedećih mjesec dana nema izlazaka, zaboravi na to jednostavno. Nije bilo zezanja sa mojim starcima (smijeh).

Nosiš i bedž doktora Guevare kao i ikonografiju Jimi Hedrixa. Što oni za tebe predstavljaju kao ljudi i kao ikone suvremene pop-kulture?

Che Guevara je čovjek koji je smogao hrabrosti da napusti Kubu i pokuša organizirati jedan drugačiji poredak koji nije nužno bio pro-američki i zbog toga je ubijen od strane CIA-e. Pokušao je iako je bio svjestan da se vjerojatno neće vratiti živ na Kubu i to je nadasve hrabar i inspirirajući potez. A Hendrix je poseban jer je bio običan, iz naroda, ali nije mogao držati karijeru u rukama, samo je želio snimati i svirati, a ne baviti se svime i svačime što dolazi oko titule zvijezde. On to jednostavno nije želio, samo je želio nastupati. Kao i ja (smijeh).

Lord se pokazao majstorom kako u animiranju publike tako i u sviranju gitare na ekstremnim lokacijama poput klupskog šanka. Skroman sa ugašenim pojačalom i u privatnim razgovorima te egomanijak na pozornici, pokazao je da za status zvijezde undergrounda treba proliti dosta znoja te rafinirati puno benzina iz tekućeg u plinovito stanje da glasna poruka mira, ljubavi i rock`n`rolla (a gdje je tu bratstvo i jedinstvo? Op.a.) stigne do svakog kuta Europe.

Sljedeći je Billy Butcher, glazbenik identičnog instrumenta, ali skroz druge priče.

Provjerite istinitost ove tvrdnje u srijedu u već znanom prostoru.  

Foto: Sergej Novosel