Adventski ugođaj carskog Beča ili ‘Na grobu Djeda Mraza’
I ove godine neodoljivo privlači neponovljivi i jedinstveni ugođaj adventskog sajma u carskom Beču. Štoviše, ne samo adventskog sajma – čitav grad se pretvori u grandiozni, treptavi, sjajni Betlehem, u kojemu stotine tisuća i milijuni novovjekih pastira i mudraca dolaze doživjeti mistični ugođaj rođenja Spasitelja, pretočiti prednovogodišnja nadanja u vrhunaravni kaleidoskop šarenih svjetla, zvukova, mirisa…
I baš nikoga ne smeta što svaki riesenkrapf ili puntsch na štandu košta da ti se u glavi zavrti prije nego ga lizneš, što gužva na Maria-Theresia-Placu oko pet popodne postane takva da se čitav trg pretvori u deveti krug pakla, a po Maria-Hilfer-Straße se mora hodati laktova isturenih na juriš. Sve to baš nikoga ne smeta, jer t je onaj jedinstveni ugođaj Adventa u Beču, onaj nepatvoreni štimung, kakvih ima sve manje u našem malom ‘globalnom selu’, ali kakvoga naši europski susjedi i dalje tako vješto održavaju i prodaju.
Sve je to privuklo i križevačke likovnjake, zajedno s njihovim gostima, da se maglovite i prohladne subote u 2 ujutro zapute prema carskom velegradu. I sve je bilo baš kao što smo očekivali, vrtlog autobusa već od rane zore, od predgrađa Beča sve do Belvederea i Hundertwassera, sve u sigurnim rukama vozačice Senke, te uz poneku opasku šutljivog vodiča Darija.
I nikoga baš posebno nije brinulo što nas veliki plakati pozivaju na Picassovu izložbu u Albertini, ili na još veću izložbu mletačkih renesansnih majstora u Kunsthistorische, danas je bio dan za uživanje u opojnim mirisima paprenih kolačića, punča i glivajna, za probijanje kroz neljudsku gužvu robnih kuća u Maria-Hilfer i Kärntner, za upijanje onog jedinstvenog, neponovljivog ambijenta Adventa na kojeg su svi pozvani…
…da, skoro svi. jedini koji je ove godine bio nepoželjan na bečkom Adventu bio je nitko drugi nego trbušasti djedica u crvenom, s vrećom darova za djecu preko ramena. Vjerovali ili ne, ali na bečki Advent bio je zabranjen ulaz Djedu Mrazu!!! Jer da je američki špijun, da promiče imperijalističku globalizaciju, mekdonaldizaciju i kokakolakulturu u ovoj teško branjenoj kulturnoj oazi stare Europe.
Kad sam bio dijete, u ‘Onim’ vremenima, pričali su nam ispod glasa da je Djed Mraz zapravo ruski špijun kojega su kreirali u podrumima Kremlja kako bi našoj nevinoj dječici iz glave izbio domaćeg Svetog Nikolu. Djed Mraz je nosio darove djeci. Neki su ga, zbog rečenih razloga nazvali Djed Božićnjak, Ameri su složili kompilaciju obližnjeg svetog Nikole (u germanoameričkoj inačici Santa Claus), preko željezne zavjese je ostao bezbožni Djed Mraz, no uvijek je nosio svoju crvenu odoru (koju su doista doradili propagandni stilisti CocaCole), i uvijek je nosio djeci vreće darova.
No eto, u ovom je našem vremenu sve moguće, pa je tako i debeli djedica koji voli uzimati dječicu na koljena i tepati im, dok ih miti poklonima, konačno razotkriven kao dvostruki špijun, najprije Kremlja, a sada i imperijalističke Amerike! HO HO HO HO!!!!!!!!!
Komentari su zatvoreni.