LET 3  intervju 16. 12. @ Klub kulture; Dražen Baljak, gitarist

Do sada najjači koncert u prostorima Kluba kulture, hvale vrijednog projekta udruge K.V.A.R.K., ostavio je posjetitelje znojnima, umornima i zadovoljnima. Let 3 je odsvirao best-of set listu ali sa srcem i mudima (i to doslovno, vidjeli smo ih), a Svijet Glazbe, uporan kakav i po defaultu jest, uspio je ugnjaviti poštenog gitarista Baljaka da kaže koju na konto golih guzica, brnjica, Srba, droge i partija te malo više na temu piratluka.

Dražen je u Let 3 već sedam godina i prošao je sve i svašta, Sloveniju i Hrvatsku, nešto Bosne i Srbije i Crne Gore bez Crne Gore. Sada sjedi u backstageu Kluba kulture i sa cigaretom stoički odgovara na pitanja sumnjive kakvoće.

Kako izgleda život sa Let 3 na turneji?
Turneja u klasičnom smislu kod nas nema. U smislu da se zaredaju nekih desetak koncerata pa na gore … to baš i ne postoji. Imamo drugi princip rada pa se može reći da smo na turneji i po nekoliko puta godišnje.

Može li se od tih turneja živjeti pošto je tržište dosta malo i geografski ograničeno?
Tržište je malo i ne možemo baš svirati u Zagrebu svakih mjesec dana. Zato pazimo da se ne ponavljamo kod nastupa ili ako se već ponavljamo da se ne ponavljamo onda barem scenski. Da ne dopizdimo ljudima, a i mislim da nećemo, makar to sve kreće unutar benda, iznutra. A može li se živjeti od ovoga? Može u svakom slučaju. Ne direktno od prodaje albuma već od nastupa. Takva je situacija i globalno, prije se moglo živjeti samo od prodaje, a turneje su bile u promotivne svrhe da se izreklamira nova ploča. Kod nas nikada nije bilo tako, a sada je balkanski način i vani jer i vani glazbenici žive sada žive od svirki.

Album Nečuveno, videospot Neviđeno, album Jedina u jednom primjerku, kip Babin kurac, strijeljanje na Jelačićevu trgu pa uskrsnuće; kako vam se sve to da? Jedan rock band u klasičnom smislu te stvari još nije radio na našem prostoru.

Točno, mi i žanrovski brijemo različito unutar benda. Ali nam je sve to zabavno jer gledamo na to kao na neku vrstu lakmus papira hrvatskog društva. Gledamo kako će ljudi reagirati na to što mi njima podastremo. To je nekad bezobrazno, ali evo ti primjera: naši roditelji i brnjice. Prvo su se sablažnjavali nad tim, a sada ih pakiraju s nama na put. Mi imamo sreću da pomažemo u pomicanju granica u društvu.

Bombardiranje Srbije i Čačka je dosta radikalan naslov za vaš zadnji album. Prije pet godina baš i ne bi prošao, što mislite?
Nema tu političkih konotacija u naslovu i ne doživljavamo se jugonostalgičarima nego više kao sociološki eksperiment da vidimo možemo li srušiti ovaj najsvježiji tabu u našem društvu. Mi smo zagrebli u tu tematiku koja je dosta teška, ali ljudi koji su pogođeni, kojima je nejasno o čemu se tu radi, neka se kroz našu svirku, taj teatar i zabave i na konto tih teških tema i smiju.

Svirali ste i u Beogradu?
Svirali smo i prije i poslije objavljivanja albuma (misli se na Bombardiranje Srbije i Čačka – o.p. autora). U prostoru kultnog SKC dva dana zaredom te u Akademiji te na EXIT festivalu u Novom Sadu ove godine. A i tamo dolaze na koncert ljudi sa različitim pristupom naslovu albuma. Nekima to smeta pa dođu da vide o čemu se tu radi, neki su slobodoumniji pa im to imponira i doživljavaju to kao kajlu ljudima koji ne razumiju. Bitno je da shvate ta je to sve pozitivna vibra i da se ne podmeće nikome ništa. Nikoga se ne okrivljuje već se pokušava nastaviti dalje. Ne kao da ništa nije bilo, već nastaviti.

Baviš se elektronskom glazbom, DJ si u slobodno vrijeme. Koliko taj žanr utječe na tvoje sviranje?

Teško je govoriti o tome jer imamo čovjeka u bendu koji se bavi synthevima i loopovima, a na moje sviranje elektronika vjerojatno utječe indirektno. Teško mi je o tome govoriti, previše sam unutra u svemu tome.

Što Dražen sluša u svom cd – playeru kada dođe kući i uredno pospremi brnjicu?
Na vinilima se sluša (smijeh). Slušam užasno puno elektronike, pošto dolazim iz nekog rock`n`roll đira, prvi me svojim zvukovima privukao electro koji je prije tri četiri godine imao špicu. Slušao sam i techno i house, ali me electro baš nekako najviše privukao. Danas se ograđujem od svakih žanrovskih promjena. Kupujem ploče koje mi se sviđaju bez obzira na glazbenu podjelu iako kad bih sebe kao izvođača išao okarakterizirati žanrovski, što moraš jer ljudi koji dođu bi željeli znati kuda sve to «plovi» da ne svaštariš jer to isto tako nikuda ne vodi; jest jedna minimal scena koja je u tolikom usponu danas da će uskoro doživjeti pad jer se previše ljudi povodi za trendovima i hvata se za taj vlak. Pratim dva tri labela koje obožavam; među njima je i berlinski Get Physical i izvođači su me oduševili i stvarno sam ih vrtio, a danas idem od minimala i electra do tech i progressive housea.

Gdje vrtiš?
Vrtim svugdje, evo zovite me u Križevce pa ću doći bez problema (smijeh). Nekolicina mojih prijatelja i ja osnovali smo udrugu Bodyjack koja je dobila ime po plesu u Chicagu na prvim house partyjima u osamdesetima. Tako piše Laurent Garnies u svojoj knjizi Electrochok i po opisu dosta je zeznut ples, ne bih ga znao otplesati.

Ima nas pet u udruzi, pet DJ-eva i producenata i čak smo otvorili svoj klub u jednom mjestu nedaleko od Rijeke prema slovenskoj granici. No klub je sada u zatišju jer su jake snage MUP-a došle do kluba i privremno ga zatvorile (smijeh).

No i u Rijeci ova glazba doživljava revival, ima par klubova gdje se vrti. Moja malenkost je rezident u klubu Tesla koji je super mali klub, a vrtim pod imenom Boo Dale. Možeš me naći na MySpace.

Kad smo već kod MySpace.com; koji je tvoj stav prema takvom vidu distribucije glazbe kao stvaraoca, ali i konzumenta u krajnjoj liniji?
Meni je kao umjetniku teško reći što zapravo mislim, mada se glazbeniku za djelo treba platiti, ali način na koji se to do danas radilo odlazi lagano u kurac. Ja kao potrošač podržavam open source u glazbi, ali kao umjetniku mi je to teško priznati jer od čega ću, na kraju krajeva, živjeti? Tako da sam tu u nekoj borbi sam sa sobom.

Što se tiče MySpace-a kao virtualne zajednice, to je super ideja, nalaziš ljude sa sličnim interesima, ali bio sam strašno zauzet tako da se nisam stigao navući na to, no kada ljudi počnu voditi paralelno živote i sve više visiti on-line onda ode sve to…

Opet, sa druge strane, nedavno sam stavio dvije svoje produkcije na MySpace za download i u tjedan dana imao sam 7000 downloada. Zamisli da u Hrvatskoj prodaš 7000 singlica. Nikad!

Budućnost Leta 3?
Je neizvjesna, planiramo nekoliko novih albuma, ali se ne želimo ponavljati. Imamo ogromnu podršku izdavača i ogromnu kreativnu slobodu kod Dallas Records i to izuzetno cijenimo.

Kako ti se čini grad?

Odličan je, iznenadio sam se jer čovjek očekuje da manje mjesto nema skoro ništa. Čuo sam za Safehouse pošto se krećem u tim vodama i žao mi je što je zatvoren. Grad je buno urbaniji nego što sam mislio, možda sam imao predrasuda, biti ću iskren (smijeh).