‘Gladujemo, a socijalne službe ne mare za nas’

Tragičnu situaciju obitelji Mudrinić prepoznali su članovi križevačkog Gradskog poglavarstva pa će im kupiti kuću u Carevdaru u vrijednosti 67 tisuća kuna

VELIKI RAVEN – Ivica Mudrinić iz Velikog Ravena uskoro će s obitelji preseliti u novu kuću u Carevdaru koju je dobio uz pomoć križevačkog Gradskog poglavarstva.

– Kuća u Velikom Ravenu u kojoj sam živio 12 godina sa suprugom, sinom i maloljetnom kćerkom koja ima dijete toliko je dotrajala da u njoj više ne možemo živjeti. Kako nemam gotovo nikakvih prihoda, odlučio sam zamoliti Grad Križevce da mi pomognu i presretan sam što mi je molba uslišena – kazao je Ivica Mudrinić koji je pojasnio svoju tešku životnu priču i probleme s kojima se u životu zajedno s obitelji susretao.

– Radio sam u Sesvetama na ciglani i stanovao u kući koja je bila u vlasništvu ciglane. Kada je ciglanu kupio Vlado Kolak, ta mu je kuća bila potrebna za smještaj drugih radnika pa nas je preselio u staru drvenu kuću u Velikom Ravenu te mi je obećao kako će je popraviti. To je, međutim, bilo samo obećanje koje ni 12 godina kasnije nije ispunio.

– Ove je godine ciglana otišla u stečaj zbog čega je dio radnika postao višak. Među tim nesretnicima našao sam se i ja. Umjesto otpremnine, nakon 26 godina rada, Kolak je kuću zajedno s građevnim materijalom prepisao na mene i dao mi potpisati ugovor o sporazumnom otkazu. Kao polupismen čovjek nisam shvatio što znači sporazumni raskid ugovora o radu, čak nisam ugovor ni pročitao jer sam vjerovao pravniku i Vladi Kolaku. Tek kasnije sam shvatio da sam si time zagorčao život jer sam na Zavodu za zapošljavanje izgubio sva prava koja bi imao da nisam potpisao sporazumni otkaz. Ne primam nikakvu naknadu i hranim obitelj od nadnica koje zaradim radeći u šumi ili poslove koje mi ponude – rekao je Mudrinić.

Kuća puna vode i štakora

– Živim sa suprugom koja nema desne ruke i ne prima nikakvu naknadu za invaliditet. Iako sam bio u križevačkom Centru za socijalnu skrb, naša situacija se nije poboljšala. Sve je ostalo na pustim obećanjima i nadi da će nam netko pomoći i da će nam biti bolje. S nama u kući živi sin koji je završio školu za djecu s posebnim potrebama za pomoćnog vrtlara koji dobiva pomoć od 280 kuna mjesečno. U kući su još moja maloljetna kćerka s jednogodišnjom kćerkom koju ima s mladićem iz Velikih Sesveta. Oni malo žive kod nas, a malo kod njega jer je kuća za sve pretijesna. Osim toga, kuća je u tako lošem stanju da se počela urušavati od pucanja zidova – zabrinuto je rekao Ivica Mudrinić.

– Živimo katastrofalno. U podrumu je voda, sve je puno štakora, nametnika i druge gamadi. Gladujemo i živimo od dobrih sumještana koji nas hrane i oblače. Kada sam dobio pozitivno rješenje od Grada Križevci da će nam kupiti kuću, bio sam presretan. Jedva čekam da preselimo i živimo normalno. Još samo kada bi socijalne službe uvidjele u kakvoj bijedi zapravo živimo, bio bih im do groba zahvalan – kazao je Ivica Mudrinić iz Velikog Ravena.

Tragičnu situaciju obitelji Mudrinić prepoznali su članovi križevačkog Gradskog poglavarstva i izglasali kupnju kuće u Carevdaru u vrijednosti 67 tisuća kuna namijenjenih za zbrinjavanje obitelji koja životari na rubu egzistenicije.