Hrvatsko je tržište za građevince danas atraktivnije od njemačkog

Habijanec: Ne smatram da je u pitanju bilo kakva "zavjera" protiv Radnika. Prije bi bila riječ o nekom vrlo nezgodnom spletu okolnosti

Mirko Habijanec, predsjednik Uprave Radnika, zadovoljan je trendovima u građevinarstvu, tako da i ta križevačka tvrtka bilježi dobre poslovne rezultate i popunjenost kapaciteta, a kupila je i dvije tvrtke koje joj omogućavaju širenje poslova. Razgovor je ipak počeo jednom pravomoćnom sudskom presudom.

* Nedavno je objavljeno da je u korist vaše tvrtke presuđeno u sudskom procesu pokrenutom protiv Grada Koprivnica u dugotrajnom sporu oko Podravskog sunca. Kako to komentirate?

– Riječ je, zapravo, o dvije tužbe protiv gradskih vlasti, a vezano je na njihovo odbijanje da nam plate radove koje smo obavili na školskom objektu Podravsko sunce. Prva od njih, u vrijednosti nešto većoj od 130 tisuća kuna, prošla je u drugostupanjski postupak, tako da je postala pravomoćna i mi smo se ovrhom i naplatili, na što je druga strana uložila reviziju. Još smo u fazi čekanja rješenja druge tužbe, kojom tražimo preostalih 1,2 milijuna kuna.
Želio bih napomenuti da smo u pogledu Podravskog sunca nepravedno zakinuti od strane koprivničkih vlasti i da sudski tražimo ono što nam ugovorno i pripada, a spomenuta presuda pokazuje da smo bili u pravu. Tijekom gradnje nismo, nažalost, imali dobro suradnju ni s Gradom ni s nadzornim organom, tako da smo prečesto bili sputavani u radu i bilo nam je otežano nalaženje rješenja. Problemi i opstrukcije s kojima smo se suočavali na tom koprivničkom objektu bili su neuobičajeni za nas i teško nam je komentirati zašto je tome bilo tako. Posljednjih smo godina gradili na desetine sličnih ili većih projekata i nigdje se nešto slično nije događalo.

* Smatrate li da je nekome u Koprivnici stalo da kompromitira vašu tvrtku? Jeste li uopće nakon toga što radili u županijskom središtu?

– Ne smatram da je u pitanju bilo kakva "zavjera" protiv Radnika. Prije bi bila riječ o nekom vrlo nezgodnom spletu okolnosti, u kojem nije bilo prave volje za traženje kompromisnog rješenja već je u prvome planu bilo nečije tjeranje inata. Posljedica je, dakako, to da mi danas ni na koji način ne sudjelujeno u projektima u kojima se izravno ili posredno pojavljuje Grad Koprivnica, a dio tih poslova preuzimaju tvrtke koje dolaze iz drugih županija. Nesporno je da to ne ide u korist teze kako i sami trebamo pridonijeti jačanju županijskog gospodarstva.
S ostalim koprivničkim investitorima normalno surađujemo. Primjerice, upravo završavamo Podravkinu tvornicu dječje hrane. To je zahtjevni projekt vrijedan oko 30 milijuna kuna. Zacijelo ne trebam ni spominjati da odlično surađujemo sa Županijom, za koju gradimo osnovnu školu u Tremi.

* Jeste li iskoristili građevinsku konjukturu posljednjih godina? Radite li punim kapacitetima?

– Radnik danas ima 450 zaposlenika, a s kooperantima to znači da je na gradilištima diljem Hrvatske stalno od 700 do 800 ljudi. Trenutno su nam svi kapaciteti popunjeni. Krenut ću od Križevaca, gdje gradimo stambeno-poslovni kompleks od 1500 četvornih metara u Ulici bana Jelačića, a za gradske vlasti izvodimo radove na dječjem igralištu i rekonstrukciji Zagorske ulice.
Velikim smo projektom zaokupljeni na Lošinju, gdje smo suinvestitori i graditelji stambeno-poslovnog objekta od tri tisuće četvornih metara. Manji objekt slične namjene od 600 četvornih metara gradimo i u zagrebačkoj Jurjevskoj ulici, a u našoj metropoli za Agenciju za promet nekretnina gradimo i stanove u Španskom u programu POS-a, vrijedne 40 milijuna kuna. U Bjelovaru smo izvođači radova na velikom objektu s dvoranom od 10 tisuća četvornih metara, gdje će biti smještene četiri srednje škole. Posao je to od 65 milijuna kuna koji smo dobili na javnom natječaju. Za Zagrebačku županiju gradimo osnovnu školu i dvoranu u Gradecu vrijednu 25 milijuna kuna. Naposljetku, za hotelsku Ugo grupu gradimo stambeno-poslovnu zgradu u Poreču i dvije takve zgrade u Puli, što nam donosi tridesetak milijuna kuna. Neke manje poslove nije ni potrebno spominjati.

* Što je s vašom poslovnom jedinicom u Njemačkoj? Je li tamo i u građevinarstvu prebrođena dugotrajna recesija?

– Kao što je poznato, Radnik u Njemačkoj duži niz godina ima samostalnu jedinicu, trenutno sa 70 zaposlenika. Ona u ovome trenutku radi na pet gradilišta. Nije tajna da smo tamo zbog poznatog gospodarskog zastoja i mi neko vrijeme poslovali s gubitkom. U posljednje dvije godine, zahvaljujući ekonomskim mjerama vladajuće velike koalicije predvođene Angelom Merkel, popravlja se i stanje na građevinskom tržištu, gdje je onemogućeno crno tržište, tako da ovu godinu namjeravamo završiti u pozitivi. Ako bih mogao usporediti hrvatsko i njemačko građevinsko tržište, naše je u ovome trenutku doista življe i atraktivnije, i to zbog veće stope rasta BDP-a. Dokazuje to i činjenica da u Hrvatskoj trenutno nema nezaposlenih građevinskih tvrtki.

* Kakvo je ukupno poslovanje Radnika? Je li ono sukladno zaposlenosti svih kapaciteta?

– Izuzmemo li Njemačku, o čemu sam govorio, Radnik je u 2006. godini imao prihod od 170 milijuna kuna, od čega je 14 milijuna bila dobit. Slične rezultate, ali s većim obujmom poslova i prihoda, očekujemo i ove godine. Smatram da će nam u prilog za dobro poslovanje i u narednom razdoblju ići činjenica da iduće godine na snagu stupa pravilnik o građenju koji pogoduje ozbiljnim građevinskim tvrtkama. Taj će pravilnik napokon marginalizirati posredničke fikus-tvrtke koje su živjele od provizija na mutno dobivene poslove.

* Čini se da je ključna točka spomenutog pravilnika vezana uz adekvatnu kadrovsku strukturu u pojedinoj građevinskoj tvrtki, točnije dovoljan broj visokoškolovanih i kvalificiranih radnika različitih profila. Kako ste se suočili s tim zahtjevima?

– Tome smo odmah posvetili posebnu pozornost. Stipendiranje smo povećali nekoliko puta, tako da smo po tome u ovome trenutku, gledajući prema veličini tvrtke, vodeći u Koprivničko-križevačkoj županiji. Sada stipendiramo 35 učenika za stjecanje stručnih znanja, dakle dobivanje kvalifikacija, a 45 ih je na srednjim školama i fakultetima, gdje nam je, uz građevince, zanimljiv i širi spektar zanimanja.
Javnost zacijelo nije upoznata s tim da nas je nedostatak stručne radne snage na domaćem tržištu natjerao da stipendiramo studente građevinskih struka i u susjednoj Bosni i Hercegovini. Naime, u suradnji s kardinalom Puljićem, biskupom Komaricom i hrvatskim kulturnim društvom Napredak održali smo prezentacije u Tuzli i Sarajevu, a u oba smo grada potpisali i u ugovore sa po osmoricom studenata, i to različitih nacionalnosti, koje nakon diplome čeka posao u Radniku.

* Kad već spominjete susjednu državu, saznajemo da ste i tamo postali vlasnik manje građevinske tvrtke. O čemu je riječ?

– Još prošle godine u Lukavcu kod Tuzle kupili smo građevinsku tvrtku u stečaju s 35 ljudi. Ta je tvrtka specijalizirana za klizne tehnike građenja specijalnih projekata, kao što su tornjevi, dimnjaci i silosi. Sada se možemo javljati i za takve investicije, kao i za remonte spomenutih objekata.

* Krajem prošle godine kupili ste vlasnički udjel u đurđevačkoj Bistri, tvrtki koja je dotad bila u većinskom vlasništvu Županije i Hrvatskih voda. Kakvi su vam planovi?

– Radnik sada u Bistri ima 27 posto vlasničkog udjela, što smo platili oko pet milijuna kuna. Nakon toga smo, međutim, objavili javni natječaj i za kupnju većinskog udjela, a očekujemo da će nam ih prodati mali dioničari i Županija. Tako će naše ukupno ulaganje iznositi oko devet milijuna kuna. Jasno, Županiji i Hrvatskim vodama mora ostati kontrolni vlasnički paket od 25 posto plus jedan udjel.
Svrha našeg ulaska u Bistru potpuno je jasna. Naše dvije tvrtke u ničemu si ne konkuriraju, ali zato mogu ostvariti značajni sinergijski učinak. Radnik time dobiva mogućnost ulaska u veće poslove hidrogradnje, uređivanja vodotoka, gradnje vodoopskrbnih i kanalizacijskih sustava, sanacije odlagališta otpada i slične projekte, dok Bistra sada preko nas može ulaziti i u najrazličitije građevinske poslove. Jednom riječju, povećali smo si obujam poslova i kapacitete te ojačali strojni park. Sve to znači da se broj radnika Bistre zasigurno neće smanjivati jer za sve ima posla, a puno je izglednije da će i rasti ovisno o povećanju prihoda.

Neinformiranost i glupost odnijeli su nam 500 milijuna kuna

* Budući da ste vi iz Svetog Ivana Žabna, kako tumačite vrlo burne polemike oko tamošnjeg Gunjaka, koje je dovelo do toga da je Piškornica u prostornim planovima ostala jedina lokacija za regionalno odlagalište otpada?

– Polemike oko toga slučaja ponajbolje govore što se može dogoditi kad argumenti struke nisu dovoljno glasni, tako da prevlada neinformiranost, sasvim nepotrebna politizacija problema pa i elementarna glupost. Ispostavilo se da je zbog sasvim iracionalne bojazni od komunalnog otpada odbačena investicija koja je u konačnici mogla doseći i petstotinjak milijuna kuna, uz što idu i na stotine radnih mjesta. Što bi to značilo Općini Sveti Ivan Žabno, jednoj od najnerazvijenijih u Županiji, nije ni potrebno spominjati.
Odlagališta koja se grade s korištenjem najsuvremenijih tehnologija prave su prerađivačke tvornice i one nemaju štetni utjecaj na okoliš. Umjesto da mi iz Žabna, ali i susjednih općina, imamo benefite od svega toga, sada ćemo i dalje plaćati dovoženje otpada na sabiralište, otkud će on biti odvožen na Piškornicu.

Želimo suzbiti manipulacije koje omogućuju nelojalnu konkurenciju

* Poznato je da ste nezadovoljni pojedinim zakonskim rješenjima u građevinarstvu, točnije nedostatkom regulative. Možete li to i pojasniti?

– U Udruzi poslodavaca u građevinarstvu, koja djeluje unutar HUP-a, pokušavamo ispraviti razne zakonske nelogičnosti, ali i uvesti jasna pravila poslovanja. Recimo, Zakon o radu poslodavcima omogućuje da radnike prijavljuju kako žele pa su nerijetko i visokostručne osobe prijavljene na minimalac, čime je oštećena i država i zaposlenik. Naš je cilj da svaka kvalifikacija ima određeni koeficijent, dakle i svotu ispod koje zaposlenik ne može biti prijavljen, tako da se manipulacije oko plaća i doprinosa svedu na minimum budući da je takvo stanje izvorište nelojalne konkurencije, u kojem loše prolaze oni koji se pridržavaju zakona. Kako HGK i HUP u pogledu toga imaju iste stavove, uvjeren sam da ćemo izboriti takve zakonske izmjene.
Pozitivne nam promjene donosi, primjerice, spomenuti pravilnik o licenciranju u građevinarstvu, ali mi još nemamo pravilnike i propise o kalkulacijama u građevinskoj djelatnosti, tako da radimo po onima iz socijalističkog radoblja, koji nisu tržišno zasnovani. Nema ni standardiziranih tekstova troškovnika pa su moguće velike razlike u cijenama za iste poslove. Donošenje takvih pravilnika smanjit će manipulacije i sniziti cijene usluga.