Križevci do Bangkoka
Prije nekoliko godina iz Egipta se javljao prijateljima e-poštom kao ‘robertuegiptu’. Nadimak je ostao, a od tada je bio u Omanu (o čemu je pisao za časopis "Meridijani"), Siriji i Kazahstanu, proputovao Keniju i Tanzaniju, okušao se na snijegom prekrivenom Kilimanjaru. Danas je već mjesec dana na tromjesečnom studijskom putovanju u Tajlandu, a sprema se obići Laos i Kambodžu.
Ovo su samo neke od egzotičnih destinacija križevačkog pustolova Roberta Pašička, diplomiranog elektroenergetičara i stručnjaka za obnovljive izvore energije (o čemu je napisao i knjižicu za djecu), strastvenog planinara, ali i parajedriličara te zaljubljenika u didgeridoo. Dojmove iz Tajlanda opisuje u svojem blogu, čiji dio predstavlja i čitateljima križevačkog portala.
Bangkok u prijevodu znači grad anđela. A grad je takav da ga ne možeš uhvatiti ni za glavu ni za rep. Taman kad misliš da si bio u centru, naiđeš na novi centar i povjeruješ da je to centar. A zapravo nema centra kao kod nas u Europi, nego više njih. Već sam preko mjesec dana ovdje i svaki dan idemo negdje, ali takav je grad da imam osjećaj kao da još nisam nigdje bio. Da obiđeš sve zanimljive stvari koje grad nudi trebalo bi barem tri mjeseca. Recimo neki dan smo naišli na ludi indijski hram posvećen Ganeši, slonolikom bogu. Unutra kaos – poluodjeveni Indijci imaju neki obred, svi su pognutih glava, intenzivni mirisi jasmina sandala i ruže zamute ti svijest. Toliko je sve kičasto i preintenzivno da se osjećaš kao u nekoj igrici. Ispred oltara Ganeši nose i ostavljaju mlijeko, cvijeće i ostale darove, pjevaju, motaju se okolo.
Kad izađeš van par stotina metara dalje je Patpong, zloglasna četvrt crvenih svjetiljki. Vani mali žilavi Tajlanđani objašnjavaju što "tete unutra sve rade", a tete naviruju van i gužvaju uokolo u minicama i dekolteima. Isto tako, sve prepuno kathoya, dečki-cura, zapravo trećeg spola. Kad vidiš zgodnu Tajlanđanku skroz sređenu, to je vjerojatno kathoy – rođen u muškom tijelu, ali se osjeća kao žena pa se kljuka ženskim hormonima i ako si to može priuštiti ode na operaciju spola. Nijedna curka ne poklanja toliko pažnje svom izgledu kao kathoyi. Kako je Tajland budistička zemlja, a ovi pak nevjerojatno tolerantni, nitko se ne uzbuđuje puno oko toga. Kažu – u prošlom životu je nešto zeznuo pa je sad kathoy. Ako će u ovom životu biti OK, rodit će se kao muško. Il’ makar žena.
Super stvar u Tajlandu je što svako malo bude neki praznik. Ako recimo pada u subotu ili nedelju onda je osiguran dodatni dan da ljudi ne bi bili zakinuti. Tako smo u nedjelju slavili kraljičin rođendan što znači da je opet bio produženi vikend pa samo zapalili na more. Bilo je prekrasno – otišli smo na zapadnu obalu koja je onomad nedavno bila pogođena tsunamijem. A priroda… kao da je netko razvio razglednice na veliku dimenziju i uokolo ih polijepio kao jumbo plakate. Puno malih uvala, otočića, laguna, a odmah uz sve to nalazi se džungla. Iznajmiš kajak i veslaš kud hoćeš.
Jedan dio uvala je nažalost uništen rezortima koji često okupiraju najljepše uvale, postave neke smiješne likove da glume osiguranje i onda se tamo sunčaju sterilni Nijemci i Englezi. No, svejedno ima još dovoljno netaknutih plaža na koje se spusti par majmuna koji uokolo čačakaju, ali se ne usude blizu valova. Majmuni su pregenijalni – nevjerojatno ih je gledati kako se glupiraju. Bili smo i kod nekih likova na selu koji imaju par majmunčića, a jednog su odgojili od malih nogu i strašno je pametan. Recimo, kad je skužio da ga se neka djeca boje, stalno ih je ganjao okolo i smijao se. A kad vidi psa kako leži, prišulja mu se s leđa i povuče ga za rep ili uho pa zbriše. E sad što je tu inteligentno… treba to vidjet’. Kako su krenule klimatske promjene mogao bih uskoro uzgajat banane, kokose i majmune u Križevcima.
Komentari su zatvoreni.