‘Afrodizijački’ jazz djelovao okrepljujuće

Posljednja ljetna večer ovogodišnjeg ciklusa Križevačkih ljetnih večeri bila je ujedno i najslabije posjećena od sve tri dosad održane. Možda razlog leži i u izvođačima odnosno vrsti glazbe – jazzu, kojeg Križevčani nemaju toliko prilike slušati u svojim koncertnim prostorima, no pedesetak ljudi koliko je preksinoć prodefiliralo Klubom kulture sigurno su osjetili drukčiji glazbeni izraz, manifestiran u skoro dvosatnom nastupu Afrodizzyjazza.

Koprivnički jazz u sastavu Vojkan Jočić na saksofonu, Ferdinand Buhanec na basu, te Marin Hraščanec uz klavijature i Robert Jambrešić za bubnjevima nadahnutim izvedbama ugađali su najprije sebi, što je onaj malobrojni dio publike koji je čitavu večer odsjedio znao cijeniti, svirače nagrađujući i manjim ovacijama.

Repertoar Afrodizzyjazza koji u toj formaciji sviraju dugi niz godina po našem sudu nije čisti jazz već se u nekim melodijama čujno dodiruje i sa swingom. U prvom dijelu nastupa usprkos bravuroznim improvizacijama karakterističnima za jazz prepoznali smo ipak i neke standarde poput Girl From Ipanema i Summertimea, razvučenog na otprilike dvadesetak minuta sviranja, uslijed čega i noge pocupkaju.

Jazz nije glazba koja bi izazvala na ples i sinkronizirano pjevanje izvođača i mase pa je i atmosfera subotnje ljetne večeri bila prava klupska – ljudi su sjedili, slušali, osvježavajući se pićima i zvucima s pozornice.

Drugi je dio nastupa donio i poznatu temu As Time Goes By koju su Afrodizzyjazzeri igrali dobrih petnaestak minuta i čak nas na trenutak uspjeli preseliti u Rickov caffe u Casablanci. Zvukovi saksofona predvode i započinju svakom interpretacijom, koje su zrele, vješte i pogodne glazbenom razigravanju, swinganju.

Afrodizzyjazz je svakome tko ga je kroz skoro dva sata izdržao bio okrepljujuć i opuštajuć, kao preporučljiv za daljnji nastavak subotnje večeri za što nijedan drugi afrodiziijak više nije bio potreban. U subotu je prvi put u Klubu kulture viđeno i novo mjesto za mix pult.