LNiS: Trash Film Festival – Dan prvi

Ljubitelji i štovatelji trash kulture, kako one filmske, tako i glazbene, konačno su došli na svoje. U Varaždinu je danas, 13. rujna, službeno počela borba za Zlatnu motorku, prestižnu nagradu koja se dodjeljuje najboljim filmašima na drugom po redu Trash film festivalu. Između 59 filmova pristiglih iz 11 zemalja, za Motorku se natječe njih 25 i to u četiri kategorije: najbolji akcijski, borilački, SF i horor film, a u žiriju koji će ocijeniti čije je ostvarenje najbolji trash nalaze se Marinko Prga, Ljubomir Kerekeš i Tanja Špiranec. Organizator festivala niskobudžetnih filmova akcije i srodnih žanrova je, tko drugi nego, udruga Trash.

Današnji program počeo je već u tri sata poslijepodne ukrajinskim akcijskim filmom, a završio je 6 sati kasnije kanadskim trash-soft-porno-comedy ostvarenjem koje je poseban utisak ostavilo i na troje mladih Križevčana koje sam zatekla na festivalu.

Po mom skromnom mišljenju, kvaliteta filmova ove je godine na višoj razini. Kino dvorana u nekim je trenucima bila premala za sve ljude koji su došli uživati u čarima trasha, a i na današnjem repertoaru bilo je stvarno svega, od razgolićenih žena, šaolinske filozofije, ninja boraca, superheroja, vanzemaljaca, grbavaca i komandosa vjernih tzv. Rambo-Norris-Schwarzeneger stilu (jedan pozitivac na 284 negativca). Publiku je ostavio bez teksta i blok filmova koji su bili prikazani izvan konkurencije čiji je autor Kristijan Milić. Dotični je ove godine na Pulskom festivalu osvojio čak osam Zlatnih arena, uključujući onu za najbolji film. Varaždinska publika imala je prilike vidjeti četiri njegova kratka filma nastala tijekom studija na Akademiji dramskih umjetnosti.

Sljedeća dva dana bit će još mnogo poslastica, a trasholjupci vjerojatno najželjnije iščekuju premijeru novog filma Bore Leeja – Zlatne čaklje. Njegovi prvijenci prikazani su prošle godine na opće oduševljenje publike, a tom je prigodom Bore svima nama obećao da se dogodine vraća s novim i još boljim filmom. Živi bili pa tome posvjedočili.

Da ne bi bili zakinuti i poklonici trasha u glazbenim sferama, pobrinula se zvijezda večeri, kako su ga organizatori nazvali, eurovizijska legenda, glavom i bradom – Daniel ‘Džuli’ Popović!
Crveni tepih kojim je kročio Daniel, nakon što je uz pomoć ljupke dame-pratiteljice izašao iz bijele limuzine, vrvio je fotografima i snimateljima, a oduševljena publika vrištala je naizmjence "Danči", "Džuli". Utegnut od glave do pete u kožnu opravu, pozdravio je razgaljenu publiku i nakon tolikih godina ponovno se našao pod svjetlima pozornice. Nije bilo bitno što je publika bila takve starosne dobi da je uglas s njime mogla pjevati jednu i jedinu stvar, naravno besmrtnu Džuli, kojom je i započeo svoj koncertni nastup. Očekivala sam playback, ali ga nije bilo. Danči je sve sam otpjevao i priznajem iznenadio me. Malo mu je pukao glas na onom visokom tonu u refrenu, ali nije bilo bitno. Publika je pjevala razdragano zajedno s njim.

U tom trenu ja sam mjesto zbivanja napustila, sutra je novi dan, novi ciklus filmova koji se bore za prestižnu Motorku, a to je ono što se nikako ne propušta.
Laku noć. I sretno.