MANCO KOLESAR od danas opet živi u Križevcima

Slikar i arhitekt Marijan Kolesar na današnji je dan prije točno pet godina napustio ovozemaljsku zbilju, umrijevši u belgijskom gradu Antwerpenu, gdje je živio i radio 4 desetljeća svojega života. U gradu dijamanata Kolesar je ostvario opus o kojemu su pisane monografije, mape, priređivane turneje izložbi po europskim kulturnim metropolama, a djela otkupljena u galerijama svijeta.
Kolesar je rođen u Zagrebu 1936. godine, gdje je diplomirao arhitekturu.
Djetinjstvo i mladenaštvo, uz završenu gimnaziju, upijao je u – Križevcima.
U ovom gradu zn(v)ali su ga kao Manco, ali malobrojni su bili svjesni širine koju je Kolesar, osim fizičkom korpulencijom, manifestirao svojom pojavom.
Dio te ekspresivnosti otkrivamo na Portalu Križevci.info.

Udruga P.O.I.N.T. ovom prigodom sjeća se Marijana Kolesara, na način kojim bi i pokojni Manco to najradije htio – izlaganjem njegovih voljenih žena, koje je nanizao u mapi Urbana žena, objavljenoj u mjesecu ožujku 1978. godine! To je naime performans kojim u okviru Culture Shock Festivala ukazujemo križevačkoj javnosti na značenje i autentičnost Kolesarova izraza, koji je više slavljen i istican u vanjskim urbanim dvorima nego u našem, lokalnom dvorištu.

Kolesar je izumio Gradsku, urbanu ženu, koju je oslobodio suvremenog svijeta u kojem ona, radeći mnogo, gubi na svom urođenom šarmu kao zatočenica (vele)gradova.

"Ne želim biti nikakav reformator ženskog pokreta. Nije mi cilj da emancipiram ženu, jer mislim da ona to već jest. Kod žena cijenim ono što im je priroda poklonila – ženstvenost. Moje slike vjerojatno neke sablažnjuju, jer prikazujem ženu u njenoj intimi, iza zabravljenih vrata, u svakodnevnim situacijama."

Prije nego se itko od suvremenih Križevčana zgrozi nad nagošću ovdje izloženih umjetnina, valja napomenuti da je Urbana žena ocijenjena kao vrhunska, i to ne na izboru za miss, već u opisima renomiranih stručnjaka.

Kolesar će sam reći da svatko ima pravo reagirati na svoj način i doživjeti djelo različito, pa se i zapitati ‘Fuj, i to je umjetnost?!’, no njegove su žene daleko od vulgarnosti i pornografije, one samo pobuđuju zanimanje – jer su lijepe.

Aktom postavljanja aktova Gradskih žena na portalu, odajemo počast Manceku i njegovoj neograničenoj slikovnoj razigranosti.

Žene koje vam se nude na ovim stranicama tek su komadići zahvale za ono što je Kolesar učinio za svjetsku Umjetnost.

Da je međutim bilo više političke volje i Umješnosti u gradskoj vlasti i kasi, ove bi žene došle do punoga izražaja, oživotvorene kao freske na jedinom križevačkom Neboderu, o kojemu je i Manco sanjao.
Šteta što mi Gradsku ženu nismo dosanjali i u toj pravoj veličini, koju Kolesar, kao počasni građanin Križevaca od 1996. godine, jedino zaslužuje.

Današnji performans ujedno je jedina, zasad poznata, posveta Križevaca tom građaninu rubensovskih razmjera…

Istoga dana Kolesarove žene susrest će se s pogledima mnogih Križevčana, koji će ih moći uzeti u ruke i zadržati ih, za sebe. Organizatori Culture Shock Festivala 2008. uvaženim sugrađanima su poslali razglednice, sa srdačnim pozdravima od Urbane žene!