U karijeri iskopao 200 bunara

Posljednji bunar Joža je iskopao prošle godine jer u posljednje vrijeme uglavnom ispravlja pogreške nakon strojnog kopanja bunara

KRIŽEVCI – Otkako se u Koprivničko-križevačkoj županiji, zahvaljujući Vladinu pogramu, sve intenzivnije radi na uvođenju vodovoda, Joža Pugar (45), posljednji bunardžija u križevačkom kraju, ima sve manje narudžbi za kopanje bunara.

– Posljednji bunar iskopao sam lani u Svetom Petru Orehovcu, a ove godine još nitko nije tražio da mu kopam bunar. Sada najčešće radimo na ispravljanju pogrešaka nakon strojno kopanog bunara i na čišćenjima bunara – rekao je Pugar kojega u njegovu selu Seljancu nitko ne zove imenom i prezimenom, nego ga svi zovu bunardžija.

Taj 45-godišnjak je prvi put u bunar ušao kad je imao sedam godina sa svojim djedom.

– Još se sjećam kako sam se držao za djeda kad smo se spuštali u bunar. Nije me bilo strah i bio sam presretan što mi je dopustio da i ja nekoliko gruda zemlje stavim u kantu i pošaljem gore da dečki vide da sam stvarno bi na dnu.

Otac me nagovarao da budem kovač kao on, no djedovo zanimanje bilo mi je privlačnije i već s 15 godina počeo sam mu redovito pomagati. Kad je on umro, počeo sam raditi samostalno – ispričao je Pugar.

Dodao je da je iskopao više od 200 bunara, a očistio ih je sigurno više od 2000.

– Nema sela u našoj županiji u kojemu nisam čistio bunar. Nalazio sam sve i svašta: od starih kanti, guma i drveća do mrtvih mačaka i pasa, kojih su se vlasnici tako rješavali – otkrio je Pugar.

Najdublji bunar koji je iskopao imao je 40 metara. Sjeća se da je to bio bunar u Gornjoj Glogovnici.

– Gazda imanja prvi je put dao kopati strojno i kad su na osam metara dubine majstori naišli na lapor, odustali su. Ja sam nastavio ručno kopati i na vodu naišao na 40 metara – naglasio je bunardžija Pugar.

Svojim zanimanjem spasio 2 života

Zahvaljujući svom zanimanju, imao je priliku spasiti i dva ljudska života.

– Nažalost, u našim krajevima ima ljudi koji život pokušavaju skončati skokom u bunar. Tri puta bio sam pozivan u takvim situacijama jer se nitko od bližnjih nije usudio spustiti u bunar. Jednom je bilo prekasno, a jednu ženu i jednog muškarca uspio sam spasiti i tada sam bio najponosniji što sam izabrao zanimanje bunardžije – prisjeća se Pugar. Dodao je da je u bunaru u Sudovcu naišao i na plin. Spašavanje ljudi iz bunara bili su i po njegov žviot najopasniji trenuci jer ljudi “u rastrojenom stanju” teško prihvaćaju upute kako se treba držati tijekom izvlačenja.