Sloga i mir ‘otišli vrit’ do 42. Spravišča

Jakim plotunom iz topa šekela, replike onoga kakvog je ban Josip Jelačić dobio za prvog posjeta Križevcima 1848., završilo je u nedjelju navečer 41. Križevačko veliko spravišče, priredba utemeljena na promicanju ovdašnje kulturne i narodne baštine. Prije toga vlast po Križevačkim štatutima ove godine zaključio je varoški sudac, vrativši križevačkom gradonačelniku ključ grada i nadahnuto se osvrnuvši na protekla tri dana pučkih spelancija.

Unatoč prisutnosti visokoga gosta, samog bana Josipa Jelačića, koji je u humorističnom ispreplitanju povijesnih, istinitih i legendarnih zgoda na 41. križevačkom velikom spravišču došao biti kum vjenčanju sina kalničkog kaštelana i kćeri križevačkog varoškog suca, koje bi okrunilo pomirbu purgera i šljivara, brak ipak nije sklopljen.

Tome su se ispriječili dobro poznati razlozi kojima se posjetitelji spelancija Spravišča smiju i čude već četiri desetljeća, no pojavio se i novi moment.

Vjenčanje su ove godine omeli kalfe, sami križevački obrtnici, koji su time vratili milo za drago varoškom sucu, koji je podmitio Julčeka pl. Frfuleka s dvadeset cvanciga, kako bi ovaj oženio njegovu, već ocvalu kćer Tilčku Hren-Jezičković.

Iznenađenje je bilo šokantno kad se ispod vela vjenčanice ukazalo ne Tilčikino, već lice Drageca Britveca, pomoćnika gradskog brijača. Sam tijek takvoga, neočekivanog raspleta među dvama klasama koje su se spravile u Križevcima, nazreo je narodni fiškal Petrica Kerempuh.

Purgeri i šljivari ostali su zatečeni, jer je ometanje postupka vjenčanja značilo ponovno otvaranje svađa i prepucavanja. Bilo je obostranog prijetećeg mahanja prstima s povicima ne bute vi ovo ne bute vi ono, dok se mlade, po običaju ništa nije pitalo…

No kaštelanov sin Julček pokazao je da ipak nije tak’ blentav unatoč tome što ga je kobila u glavu munula – bojkotiranjem braka nije pristao na trgovinu starijih, kazavši da želi biti slobodan, jer su mu vršnjaci završili ili na bojištima ili ih je s Kalnika bacila Crna kraljica – on nije htio ispasti žrtva.

Pri povlačenju s mjesta radnje i konačnog ovogodišnjeg razvrgavanja svih prijateljskih i poslovnih pomirbenih odnosa s purgerima, šljivari nisu mogli utjecati na Dedu Luku, kojemu je vodica japatovečka ‘zamuzirala’ vino, no ipak nije i um, pa je, poput purgera Rude, apelirao da se sporazum ipak održi, jer je njemu najvažnije da ima za jesti i piti za svoje potrebe, nego udovoljiti političkim projektima.

Prema zapisu notarijuškog pripravnika koji je doslovno bilježio sve na sceni, 41. Spravišče otišlo je vrit, a kako će se bantuvati nagodinu i hoće li se purgeri i šljivari uspjeti pak izmiriti, naslutio je narodni fiškal Kerempuh, riječima koje su uglas prihvatili svi koji su spravljali ovu veselicu satiričnog kraja – Nigdar ni bilo da ni nekak bilo, nigdar ni ne bu da nekak ne bu!

Spravišče je utišao veliki prasak vatrometa iznad šešira i kapa svih figura i više stotina gledatelja – križevačkog puka.