Ivane Ivanoviču, otvaraj!

"Gradske službe" analizirale su potpise 882 građana koji su svoj potpis stavili na peticiju "Ne križaj Križevce", kojom su građani izrazili neslaganje s vizijom preuređenja gradskih trgova, a iza koje stoji građevinski lobi i gradska uprava. Križevački KGB potrudio se da potpisnike otkrije, svrsta i obilježi. Po stranačkoj pripadnosti, po nacionalnom ili etničkom ključu, po vjerskoj, spolnoj i dobnoj pripadnosti. Po mjestu rođenja i mjestu sadašnjeg boravka. Tako razjedinjene, pročitane, istjerali su nas iz naših skrivenih bunkera i podzemlja, prokazali nas i sada pojedinačno uputili na nove podjele, a neke i na odstrel!

Kao jednog od inicijatora peticije i potpisnika zastrašuje me saznanje da grad ima „takve službe“. Očekujem tešku noć u kojoj će mi, bojim se, zakucati na vrata, a glas prijeteći dozvati: "Ivane Ivanoviču, otvaraj!" Očekujem hapšenje, kapuljaču preko očiju i, prije jutra, dok lojalni sugrađani spavaju mirnim snom u zagrljaju s vilama iz snova ili aždajama iz jave, mene će odvesti u nepoznato.

Od malog bijednog građanina-crva iscijedit će što sam sve radio "protiv" i s kime sam kovao zavjeru.
Koristim zadnje trenutke slobode i unaprijed molim vlast za milost. A da se ne trudite i da me ne mučite, jer slab sam na bol i torturu, pružite mi priliku da sâm priznam kako sam kovao zavjeru, planirao prevrat "protiv" i htio preuzeti vlast.

Javno priznajem i potpisujem:

– da sam bio ili sam još pripadnik ili simpatizer "Hitlerove ostarjele mladeži", "Baader Meinhofa", "Crvenih brigada", "PLO ekstremnog krila ljevice", "Bad blue boysa", da sam batinaš s "Gay Pridea", autor "crnih grafita" po gradskim zidovima i da sam opasan po društvo, vlast i pojedince! I naoružan do zuba imam top, imam lap-TOP i spreman sam pucati.

Samo vas molim, privedite me javno, centrom grada, u lancima i uz duge cijevi, ali bez elektrošokova i pranja mozga jer nema potrebe za grubošću. Obavimo to kao gospoda. Ja sam pokajnik i saznat ćete sve što vas zanima i što želite čuti. Pa i više.

Molim vas samo jedno: POŠTENO SUĐENJE i branitelja po službenoj dužnosti!

Ah, u iskrivljenoj prizmi pojedinaca koji obnašaju vlast i imaju moć, očito je, ne postoji nitko tko ima svoje mišljenje, svoj stav i javno ga je spreman izraziti. Pa onim građanima koji to imaju spočitavaju politikantstvo i svrstavanja "za" ili "protiv", pa i tako dobronamjeran čin kao što je potpis na građansku inicijativu koja je bila javna, u centru grada usred bijela dana, po njima postaje zavjera i politika.

U svijetu koji funkcionira na principima poniznosti, poltronstva, podobnosti i sitnih trgovina koje tako dobro materijaliziraju kroz osobnu korist, oni ne mogu prihvatiti postojanje ljudi čiji je stav proistekao iz bezazlenog građanskog odgoja, poštenja, kulture, obrazovanja ili pak čiste ljubavi za grad, tradiciju i ambijent svog odrastanja, mladosti ili starenja.

Oni koji nas pojedinačno prozivaju, analiziraju, čitaju nam misli i prevode ih u svoj svijet marioneta u kojem je pojedinac sa svojim stavom i mišljenjem "protivnik i destrukcija", samo pokazuju da kao jedinke ne vrijede ništa i da su samo discipliniranom igrom i prodajom duše zasjeli na mjesto s kojega, eto, prebrojavaju nas koji nemamo stranku niti političku moć, ali imamo lice i branimo svoj stav.

Gospodo i drugovi, svi vi koji gledajući se u ogledalo pred sobom vidite "Napoleona, Roosevelta ili Churchilla", iako u vama čuči samo "Josef Visarionovič", i koji samo silnom nepravdom niste u Saboru ili Vladi, shvatite da ima i takvih koji su svoji, koji su nepotkupljivi i ne mijenjaju košulje i da ih umjesto vas i vaših stranaka, vaših interesnih lobija i profiterstva zanima tek svakodnevica. Boja ruže ispred Nemčića ili raskošan kesten u stoljetnom parku u centru našega grada.

Ne svrstavajte nas i ne uhodite, ne manipulirajte našim imenima i našim potpisima.

Tek shvatite da smo nas 882 svaki osmi građanin ovoga grada i da – ne uvažavajući naš stav i naše želje – ne poštujete želje značajne grupe svojih sugrađana. Shvatite da je imati sebe i čistu savjest bez "računice", bogatstvo vama nepoznato, a da trgovi koje nam gradite nikada neće biti stjecište građana, već tek pusto prolazište ili odmaralište usamljenih duša koje vječno nekoga čekaju.

I jao si ga nama i vama ako se ostvari vaša vizija pa trgovi postanu mjesto okupljanja i druženja građana uz bubnjeve i limenu glazbu.
Bit će to povratak u siva vremena u kojima ćete prvi "tražiti hlad" i žalit ćete za svakim porušenim kestenom i pogaženom ružom u našim parkovima, vašim budućim trgovima.