Heroji ulice

Nema dileme da je većina građana protiv prijedloga preuređenja Strossa i Nemčića. Naravno, mislim tu na građane grada Križevaca. Uostalom što se muža čijim selom cestu prati gnojnica i hodaju krmače, a na električnom vodu i vječno neožbukanoj fasadi piše ”racek”, tiče park i trg kojim ćemo mi građani i naši potomci hodati sljedećih tri stotine godina. Ja naime mislim da se sljedećih tristo godina neće naći takvi pojedinci koji će ubiti toliko para za tako pogrešnu ideju kao ovu čijoj smo početku realizacije svjedoci ovih dana. Dakle, jasno je da aktualna vlast naslonjena na biračko tijelo koje se ovaj problem ne tiče ipak o tom problemu odlučuje.

Zašto je tome tako, upitajmo se!?

Zato što smo svi mi samo dio mentaliteta naroda i države u kojoj šutljiva većina dopušta agresivnoj, instrumentaliziranoj pa, ako hoćete grublje, potkupljenoj manjini to dopušta. Ovaj grad ima intelektualnu elitu. Ili bi je trebao imati. Ima učilište, škole, kulturne institucije kojima se dičimo. Ima obrazovane mlade ljude čiji uspjesi daleko prelaze granice grada, županije, pa i države. Grad ima bogatu prošlost, pojedinci koji imaju korijene u ovom gradu dio su povijesti i kulture hrvatskog naroda. Ali ovaj grad, građani, puk, biračko tijelo dozvolili su da sadašnja vlast vulgarno, osiono zlorabi svoj mandat i, bez realnog uporišta i oslonca u volji građana, vlada kao odmetnuta vulgarna, slabo obrazovana, slabo pismena, provincijalno odgojena hrpa mangupa koja u inat našim željama i razumu, u svakom trenu može oholo reći: ”Bit će kako želimo mi i tko nam što može”.

Jezik kojim nam se obraćaju, kultura, dijalog, njihovi ”live” nastupi uprkos silnom trudu i inženjeringu, poniznim i dogovorenim pitanjima, njihova priopćenja, njihove ”zidne novine”, njihova radio stanica i njihov službeni portal skroman je uradak prosječnog osmoškolca i mene je sram. Sram me je za njih.
Ipak, oni su produkt ”našega rada ili našega stava” koji karakterizira fraza koja kao Damoklov mač dominira ovim gradom, a to je ono ponizno – ”Ne bi se štel mešati”!
Kako drugačije protumačiti činjenicu da su terase, lokali, uredi, ulice, puni heroja koji kritiziraju, ali to je sve što su spremni učiniti i to je jedini način njihovog djelovanja i sudjelovanja u javnom životu grada i rješavanju njegovih problema.

Tijekom prikupljanja potpisa akcije ”Ne križaj Križevce”, jedan je poznati intelektualac na upit volontera hoće li potpisati peticiju odgovorio ”Ma da, bih, bih, ali evo, strašno žurim”!

I što sad! Je li to žalosno ili smiješno? Je li to kukavičluk ili mudrost? Je li to rezignacija kao posljedica saznanja da ”i tako ništa ne mogu promijeniti” ili i to spada u naš konformizam čije posljedice ne možemo ili pak možemo samo naslutiti? Pa ako je tako, ako vlast vlada gradom oslanjajući se na podršku sela, ako većina koja je protiv šuti, ako nemamo građanske hrabrosti reći „dosta“, tada za sve što nam se dešava nemojmo žaliti ni kriviti nikoga doli sebe same.
Davno je netko izrekao mudrost ”Svatko ima vlast kakvu zaslužuje”. Pa i mi Križevčani imamo i vlast i način vladanja kakve zaslužujemo i ”uživamo” u njima i radujmo se bogatstvu i viziji budućnosti kakvu nam oni kroje!

Samo molim ”heroje ulice” da barem zašute jer lako je i bezopasno lajati na vjetar, a riskantno javno izreći stav i argumentirati ga. Boriti se! Za bolje danas, za bolje sutra. Da i iza ovog naraštaja grad iziđe s humanim licem, obilježja našega vremena, naše pameti i naše mudrosti i odgovornosti. Za opće dobro.

Naša djeca studiraju i predaju na svjetskim sveučilištima, pišu doktorske dizertacije, nastupaju na pozornicama diljem svijeta. Dio su globalnog bogatstva i kulture čovječanstva.
Iz odgovornosti prema njima morali bismo i mi sami biti građanski osviješteniji, odgovorniji i svakako hrabriji.

Krajnje je vrijeme da prestanemo biti kukavice, šutljiva većina kojom u inat ili baš za inat manipulira manjina i nadglasava nas.