Bertinoro – srednjovjekovno blago Italije

Niti stotinjak kilometara jugoistočno od Bologne, grada po kojem ime nosi u mnogim europskim zemljama aktualan proces reforme visokog obrazovanja, smjestio se talijanski gradić Bertinoro. Tamošnji sveučilišni rezidencijski centar jedno je od poznatijih europskih destinacija kongresnog turizma, a zbog nenametljivog okruženja i pitome prirode upravo je idealan za višednevni boravak. Jednotjedni radni posjet Bertinorou ipak je ostavio ponešto slobodnog vremena za predvečernje obilaske znamenitosti, kao i noćna druženja s internacionalnim društvom kolegica i kolega.

Gradić od jedva desetak tisuća stanovnika smješten je na brdašcu usred inače ravničarske regije Emilia-Romagna, jedne od najrazvijenijih talijanskih regija. Sam naziv mjesta u doslovnom prijevodu znači “piće u zlatu” (bere in oro), kako ga je prema legendi oslovio neznani posjetitelj spominjući kako je lokalno vino tako dobro da ga treba ispijati iz zlatnih, a ne metalnih pehara. Doista, najpoznatija obilježja Bertinoroa su kvalitetna vina, a posebno su cijenjeni crni Sangiovese di Romagna te bijela vina Albana i Trebbiano.

Sveučilišni centar smješten je u povijesnom zdanju preko tisuću godina stare tvrđave Rocca. Iza prije desetak godina za ovu namjenu renoviranih zidina tvrđe kriju se ugrađeni elektronički uređaji za upravljanje i nadzor čitavim prostorom, a svakom posjetitelju je dostupna i moderna informacijsko-komunikacijska infrastruktura, od odličnog signala mobilnih mreža do računalnog laboratorija i interneta. Pogled s tvrđave prema sjeveroistoku u vedre dane seže sve do Jadranskog mora, a za one kojima je more preslano ili prehladno, na pola sata vožnje prema zapadu nalazi se termalna rivijera Brisighella.

Kulturna znamenitost Bertinoroa koja se nikako ne smije izostaviti je njegov tzv. međuvjerski (inter-faith) muzej, smješten u tvrđavi Rocca. Čitav stalni postav muzeja posvećen je trima monoteističkim religijama – židovstvu, kršćanstvu i islamu, koje su najviše obilježile socijalni, moralni i kulturni život čovječanstva kroz povijest. Abrahamov mozaik, prikazi iz triju svetih knjiga, skulpture svetih mjesta, kontroverzna Rembrandtova slika s Isusom i Pilatom, dogmatski sarkofag – samo su neki od izložaka u ovom jedinstvenom zdanju, u kojem ne manjka niti novijih kulturno-umjetničkih formi poput, primjerice, kombinacije kiparstva i video-produkcije.

Osim po odličnim vinima, Bertinoro je slavan i po tzv. festivalu gostoprimstva, koji se održava svake godine posljednjeg vikenda u kolovozu ili prvog vikenda u rujnu. Mnoštvo koncerata, kulturnih i sportskih događaja odigrava se diljem mjesta, a središnji povijesni glazbeno-scenski igrokaz postavljen je u dvorišne prostore tvrđave. Višesatni spektakl koji obuhvaća srednjovjekovnu gozbu uz delicije i vina, mističnu glazbu i povijesne priče kulminira teatralnom borbom između anđela i demona, koju upriličuju glumci na štulama, uz vatromet ispaljivan s njih samih! Nedjeljnim ritualom gostoprimstva pak žitelji Bertinoroa pozivaju kući u goste sve one koji, prema tradiciji, s dvanaest prstenova poznatog gradskog Stupa gostoprimstva skinu kuverte s imenima gostoljubivih obitelji.

Iako je zbog povratka u Hrvatsku spomenuti nedjeljni ritual propušten, prema prije viđenom i okušanom, svaki konkretan talijanski obrok treba sadržavati tjesteninu ili u predjelu ili u glavnom jelu. Tortelloni, strozzepretti, tagliatelle, samo su neki od oblika koji se uz raznovrsne umake i začine nude u lokalnim restoranima, kojih u Bertinorou ima solidan broj. Druga rasprostranjena delicija je pršut (prosciutto) kojem, iako je oprobano odlične kvalitete, Talijani izgleda ne pridaju toliku eksluzivnost i visoku cijenu kao Hrvati, već radije idu logikom zadovoljnog i sitog gosta.

Naravno, neizostavni dodatak salatama i mnogim jelima je ekstra djevičansko maslinovo ulje, koje čak flaširaju s raznim začinima, poput ljutih crvenih papričica. Čak i u vinskim barovima i kafićima misle na apetit gostiju pa poslužuju osnovne hladne nareske, poput pršuta i sireva, kremastog sira squaquerone i za regiju tipično krušno tijesto piadinu, obavezno vruće ravno iz krušne peći. Nakon obroka nudi se topli espresso, koji je običaj ispiti u jednom srku (Englezi bi rekli: In one gulp).

Mogućnost posjeta ne toliko udaljenom San Marinu, obilazak Bologne i navodno najstarijeg sveučilišta na svijetu, ili pak ljenčarenje na plažama Riminija ostavljeni su za neki od idućih posjeta ovom dijelu Italije. I, jedna činjenica za kraj: obližnji Predappio rodno je mjesto fašističkog vođe i diktatora Benita Mussolinija. No, nećemo sad o mračnim temama iz povijesti, njih sigurno nije primjereno pokušavati elaborirati na mjestima (i u prigodama) namjenjenim za zabavu i opuštanje ljudi, to bi naposlijetku bilo manipulatorski i zlobno. Posve prikladna završna misao bila bi ona koju je izrekao kustos međuvjerskog muzeja u Bertinorou – da su različite religije stvorene kako bi se različiti ljudi trudili i natjecali u postizanju istog cilja – činjenju sveopćeg dobra.