Možda zadnje Igranje u malom sobnom teatru

U Komornom teatru Nina Vavra, koji se nalazi u stražnjem dijelu zgrade bivše sinagoge i Doma mladih u Križevcima, od 1982. se izvode kazališne predstave, kakvih se u to doba ne bi postidjeli ni veliki kulturni gradovi u bivšoj državi, a i šire. Domaći glumci počeli su s izvođenjem Samuela Becketta, čije je komade režirao Boris Čataj. Sa svojom kazališnom družinom gostovao je i lovorike pobirao na festivalima u Beogradu i daskama po Hrvatskoj. Prije nekoliko godina Čataj je ponovno okupio glumačke entuzijaste i počeo “raditi” kazalište.

Ove godine u križevačkom Pučkom otvorenom učilištu pokrenuo je školu glume, čiji su rezultati prikazani ovih dana. Opet je na rasporedu Beckett, opet se igra u malom teatru, no pitanje je još koliko dugo… – Beckettova Igra bila je prva predstava i 1982., a izvodimo je i sad, no možda je to i posljednja predstava u ovome prostoru jer je neizvjesno gdje ćemo biti kad počne uređenje sinagoge za Državni arhiv – sa sjetom će redatelj, koji napominje da je Komorni teatar Nina Vavra jedno od rijetkih “sobnih” kazališta i u Europi. Čak su se, kaže, Nijemci svojedobno hvalili da je njihovo malo kazalište blizu Frankfurta s kapacitetom od 35 gledatelja najmanje u svijetu. Križevačko prima deset gledatelja.

Publika u tom broju može vidjeti Igru svakog utorka u 20.00 sati. U ljubavnom trokutu nastupaju Jelena Koščević i Emilija Cvelber, koje su kao polaznice Glumačke škole ovime dobile priliku za prvi javni nastup, te već iskusni Ivan Vuk, koji je kandidirao i za zagrebačku Akademiju dramskih umjetnosti.

Čataj drži da je Igra izabrana upravo da bi se ispitao talent i glumačke sposobnosti svakog aktera, jer je taj Beckettov komad dramatski vrlo zahtjevan i iscrpljujuć za igranje.