Držić u Križevcima – obilježavanje 500. godišnjice rođenja ponajvećeg europskoga dramskog pisca

U utorak 11. studenog u Križevcima je održana promocija divot izdanja komedije Marina Držića "Dundo Maroje", samo dan nakon zagrebačke promocije u Palači Matice hrvatske. Križevačko predstavljanje održano je u prepunoj podrumskoj dvorani Hrvatskog doma, a knjigu su predstavili akademik Luko Paljetak, urednik i priređivač, Ivana Burđelez, predsjednica dubrovačkog Ogranka Matice hrvatske i Ana Marija Paljetak, dok je prolog Dugog Nosa interpretirao mladi glumac Frano Mašković.

Skup na kojem su se ponajviše okupili studenti i gimnazijalaci sa svojim profesorima prvi je pozdravio križevački gradonačelnik Branko Hrg, a zatim je predstavljanje otvorila moderatorica promocije i predsjednica matičinog križevačkog Ogranka mr. Renata Husinec. U pozdravnoj riječi ukazala je na brojne poveznice između Dubrovnika i Križevaca, podsjetivši da je između 1884. i 1889. u gradu kao sudac službovao Ivo Vojnović (gdje je napisao novelu "Perom i olovkom", roman "Ksanta" i dovršio dramu "Psyche"), a publiku je najviše zainteresirala anegdota kako je Vojnović imao idličan odnos s Olgom Kiepach i veliku ljubav s Martom Locatelli koja se udala za Josipa Kiepacha, što je značajno utjecalo na Vojnovićev budući rad (biografi su još primijetili da nije baš bio oduševljen ondašnjom križevačkom sredinom).
Kao druge interesantne poveznice dva različita i udaljena grada, ali po kulturnoj patini duhovno bliska, Renata Husinec spomenula je rukopis Ivana Gundulića koji se čuva u knjižnici Grkokatoličke katedrale, ali ne slavnog književnika već Gundulićevog unuka.

Skupu se zatim obratila predsjednica dubrovačkog Ogranka Ivana Burđelez koja je izrazila zadovoljstvo što se obilježavanje 500.. godišnjice rođenja najvažnijega hrvatskog komediografa i ponajvećeg europskoga dramskog pisca obilježava izdavanjem izvornika "Dunda Maroja" s prijevodima na čak osamnaest europskih jezika, a na kojoj se radilo tri godine, od projekta sabiranja prijevoda do rješavanja problema financiranja.
Naposljetku, riječ je dobio urednik i priređivač akademik Luko Paljetak i nekovencionalnim uvodnim kvizom odmah u publici stvorio fluid koji je mnoge potaknuo da obnove svoje znanje o "Dundu Maroju." Postavljajući četiri pitanja iz poznavanja lektire, akademik Paljetak prije svega se iskazao kao nenamršteni profesor koji za neznanje ne daje jedinicu, ali znanje nagrađuje, i to majicom – a ne očekivano promoviranom knjigom, koja je ležeći na katedri svojom pojavom od 1700 stranica zasigurno mnoge prisutne učenike i studente silno prestrašila. Poslije ovakvog ležernog uvoda, mnogi koji Držića nisu čitali, zasigurno su to bili potaknuti promijeniti.

Luko Paljetak poručio je da kao južnjak uživa u kajkavskim tekstovima, te da će i Križevčani bez obzira što su rođeni kajkavci lako razumjeti tekst i uživati u po mnogo čemu zagonetnom Držiću, a itekako će im pomoći i fusnote ispod teksta.
Nakon uvodnog ispita, Luko Paljetak osvrnuo se na Držićev prolog Dugog Nosa u kojem je razvidno autorovo poigravanje s ondašnjom publikom, kao i Držićevo shvaćanje podjele na ljude nazbilj i ljude nahvao, ustvrdivši da je autorova poruka kako manje glume sami glumci koji izvode komediju od publike koja im se smije.
U nadahnutom izlaganju posebno se osvrnuo na glavnog Držićevog lika Pometa kao predstavnika tipičnog renesansnog čovjeka, umješno povlačeći paralele radnje renesansne komedije s današnjim vremenom, jer i danas oko nas žive brojne kurtizane Laure, rasipni vječni studenti i bogati trgovci sa svojim slugama izjelicama.

Ostavio je i malu mogućnost, ali ipak prefantastičnu, da je William Shakespeare čuo za radnju Držićevih komada, jer Englez je putovao Italijom, u svojim djelima spominjao Ilire s onu stranu Jadrana, a i u Londonu je bilo brojnih dubrovačkih trgovaca i zaljubljenika u kazalište.
Na kraju, akademik Paljetak povezao je "Putositnice" Križevčanina Antuna Nemčića s grobom Marina Držića u Veneciji, pozvavši mlade da potraže njihove venecijanske tragove i korake, i da je to najbolje učiniti u dvoje, ili eventualno u troje.
Ana Marija Paljetak pojasnila je sliku o značaju ovog izdanja govoreći o kompleksnosti prijevoda te pročitavši ulomke na slovenskom jeziku gdje je dubrovački dijalekt zamijenjen slovenskim primorskim, pa je tako dundo postao nunc Maroje, a moguće buduće preinake očekuju se i drugdje te će biti zanimljivo pratiti život Dunda Maroja kod svjetske publike i Držićevih štovatelja, sve do komparatista i studenata književnosti.

Budući je promocija pala na blagdan svetog Martina koji se u vinorodnim i ladanjskim Križevcima posebno slavi uz krštenje mošta po Križevačkim štatutima, gostima su uručeni prigodni darovi, prvonagrađene butelje Županovog vina, a zauzvrat, na oduševljenje publike, predstavljači su darovali šest primjeraka skupocjenog divot izdanja križevačkim knjižnicama i školama, a uz to je i zagrebački slikar Rudolf Pater darovao svoje grafike.
Nakon toga gosti su odvedeni u knjižnicu Grkokatoličke katedrale gdje su im pokazani vrijedni rukopisi koji se ondje čuvaju, a koja ih je posebno oduševila.
Kako su Križevčani od davnina poznati kao dobri domaćini, druženje se nastavilo u autentičnom prigorskom ambijentu gdje se uz kupicu vina i vječne popijevke poput "Fala", "Popevke sam slagal "i druge antologijske šansone Vlahe Paljetka, još jednog Dubrovčanina, živonosno povezao osunčani jug sa studenim maglama Prigorja. A da je uistinu bilo tako, dokaz je nova pjesma Luke Paljetka nastala tog raspjevanog popodneva, naslovljena "Sveti Martin" i za koju se nadamo da će uskoro biti objavljena u periodici ili nekoj budućoj Paljetkovoj zbirci pjesama.