Križevčancije: Kulturna revolucija

Križevačka gradska uprava prošlog je tjedna povukla još jedan potez, kojim je legitimirala posebnu “kulturu” vladanja kakvu izgleda još nisu apsolvirali ni politološki, a ni pravni udžbenici. Nakon što je, naime, u siječnju potpuno opravdano poništen prvi natječaj (raspisan u studenom) za izbor članova Kulturnog vijeća Grada Križevaca, jer su se gradski aktivisti i entuzijasti ponijeli “nekulturno”, prijavivši jedva četvero ljudi za pet slobodnih mjesta, novi natječaj, na koji je usluge obnašanja kulturnog vijećanja ponudilo čak deset osoba, obećavao je da će postupak biranja biti proveden po zakonu.

No, prošlog ponedjeljka Poglavarstvo predvođeno Brankom Hrgom točku nenadano skida s dnevnog reda sjednice, tvrdeći da se još treba provjeriti jesu li prijave kandidata u skladu sa zakonom. Budući da o tome nije bilo ni slova na službenom gradskom web sjedištu, valjda bi sve palo u zaborav, da se nismo dokopali spisa koji precizno dokumentira o čemu se radi. Na ponovljeni natječaj za članove Kulturnog vijeća udruge i ustanove predlagači su bili Glazbena škola – predložena Zlata Životić, Povijesno društvo – predložen Đuro Škvorc, KUD Prigorje – predložen Martin Pukec, Društvo Lipa – predložen Ottone Novosel-Franz, Udruga .P.O.I.N.T. – predložen Ratko Matić, Udruga K.V.A.R.K. – predložen Saša Lončarić, HPD Kalnik – predložena Ivanka Konfic, Ogranak Matice hrvatske – predložena mr. Renata Husinec, Gradski muzej Križevci – predložen Igor Brkić i Pučko otvoreno učilište Križevci – predložen mr. Zdenko Balog.

Svi su ušli u proceduru s dostavljenim životopisima, te posebno potpisanom izjavom samog kandidata, koji je njome morao potvrditi da nemaju udio u vlasništvu i ne sudjeluju u upravljanju pravne osobe koja ih predlaže. Iz dopisa Upravnog odjela za društvene djelatnosti Gradskom poglavarstvu čitamo da dvoje kandidata takvu izjavu nije dostavilo. Unatoč tome što nisu dali svoj autogram, čime praktički nisu zadovoljili i nužan uvjet koji se tražio od svih “sudionika” ovoga kulturno-demokratskog procesa, gradsko poglavarstvo o tome šuti i sve zamrzava, ne misleći da je itko pogriješio, te se poziva na famoznu provjeru “usklađivanja sa zakonskim normama”!

Među svim vrlim članovima križevačke izvršne vlasti, uključujući i onoga bliskoga kandidatkinji, a kojemu Hrg često tepa “doktore”, nitko nije uočio tako banalnu činjenicu – da treba poštivati zakon! A Zakon o kulturnim vijećima propisuje, dakle nije samo nepisana norma koju se može proizvoljno interpretirati, da članovi tih tijela, koja odlučuju o kulturnim programima, ne smiju biti članovi upravnih tijela udruga ili ustanova u kulturi koja ih predlažu. Iz tog razloga od njih se i tražila civilizirana pisana izjava, ma bila i originalna škrabotina, da to nisu.

Drugim riječima, predsjednici ili voditelji raznih programa isključuju se i iz kandidature, a kamoli iz šanse da budu u Kulturnom vijeću. Jesu li predsjednica jedne udruge i voditelj programa u jednoj ustanovi to shvatili na neki drugi način? Sudeći po njihovim umovima i moći(ma) rasuđivanja – sumnjamo, a bila bi i blamaža ne shvatiti jednostavna zakonska pravila… Jesu li gradski oci htjeli da bude tako? Očito jesu, čim su olako prešli preko evidentnoga kršenja zakona i dopustili si izjavu, poput one Hrgove od ovog utorka, prenijete s Gradskoga vijeća i u radijski eter, da “možda nije, da nije bio dovoljno razumljiv natječaj taj napisan, ljudi su se kandidirali, a nisu mogli biti birani jer su u upravljačkim tijelima pojedinih udruga ili ustanova, ponovili smo natječaj treći put, treći put i Bog pomaže”…

Bog će valjda i platiti udrugama i ustanovama, čiji programi od početka 2009. godine stoje kao teretni vagoni na ranžirnom kolodvoru, čekajući “fućku” koja će javiti koji od njih su “podobni” za financiranje. No vozni red odavno je poremećen čim je politika odigrala ulogu “skretničara”.
Odvela je stvaranje važnog upravnog elementa u neizvjesnost, a kreatore i korisnike programa u križevačkoj kulturi u zabludu. Jer, ako je i proizvodnja kulturnih sadržaja zapravo javna gradska potreba čije se zadovoljenje postiže i korektnim gradskim odnosom spram onih koji je stvaraju, koga vraga se zapinje?! Ako ste se zapitali čemu uopće služi Kulturno vijeće, jedini je odgovor u podatku da je od ove godine ono prvi put mjerodavno određivati i procijenjivati kvalitetu ponude u križevačkoj gradskoj kulturi i na temelju ponuđenog dodjeljivati gradska sredstva. Križevci su odmah od kulture uspjeli prirediti cirkus s tri natječaja, protratiti vrijeme i obezvrijediti trud kulturnih radnika, volontera. Neki su pak, vraćamo se opet na problem shvaćanja, umislili da su vrijedniji od drugih, pa su upregnuli moći, ne bi li konačno magistrirali na svojoj “kulturnoj politici”…