Take a fresh look at your lifestyle.

Bube

1.008

Konačno smo dobili i mišljenje struke u vezi rušenja stabala na Nemčićevu trgu: srebrna smreka ugrožava 3 Pančićeve omorike i/ili priječi pogled na spomenik a kesteni su bolesni!
Osobno nemam problema s lociranjem Nemčićeva spomenika – znam da je tamo i tako ga prihvaćam. Istina, ne vidim ga ako sam mu okrenuta leđima ili se baš skrivam iza drveta ali s te jedine preostale zelene oaze u gradu nikako da vidim crkvu! To ni ne mogu jer je ispred nje nekadašnja palača. Hoćemo li je premjestiti zbog toga?


Nemoguće je da su neki tek sada zapazili da nešto ne vide već desetljećima zbog zelenila! Nekako mi se čini da to nisu pravi Križevčani.

Jedini primjerak srebrne smreke žrtvovan je zbog 3 istovjetna primjerka druge vrste. Je li to bila nasušna potreba? A da se premjestio spomenik? Onaj koji je svojedobno bio kraj crkve ionako čami u dvorištu današnje galerije jer mu je nestašan netko odlomio vrh i nikada nije vraćen na svoje prvotno mjesto. A ‘inaugurirao’ ga je pokojni André Mohorovičić. No očito se nekome nije svidio ili mu traže prikladniji položaj. Znajte, spomenik nikako ne podsjeća na ona ‘mračna vremena’, to je tek zaljubljeni par (ili jedna osoba, više se ne sjećam, na klupi). Vidite, sve se može kad se male ruke slože!

Stručno povjerenstvo za utvrđivanje zdravstvenog stanja flore početkom svibnja je u sistematskom pregledu drveća ustanovilo- gle čuda! – koru nekih stabala kestena napale su strizibube. Ova okašnjela dijagnoza djeluje kao opravdanje iz nekog zamišljenog ministarstva istine. Zar je moguće da bi jadno drveće u agoniji provodilo preostale dane da nije u tijeku preuređenje trgova?

Zašto ja, laik, ne vjerujem u tu priču? Zato što je ispričana jako, jako kasno i samo kako bi se spasio obraz renovatora.

Na lanjskim tribinama čuli smo da treba posjeći ‘odurnu crnogoricu’, da će se bunar na Strossu premjestiti za nekoliko metara, nek’ idemo u šume ako nam se hoće zelenila, da će nam grad preuređenjem izgledati veći, da treba uzeti motornu pilu i benzin i sve posjeći i zapaliti, da onaj tko nađe grad sa hrastovima u centru odmah može dobiti 1000€ (ima ih u Bjelovaru i na Rabu, pa je to već 2000 €!), da sve drveće treba maknuti kako bi se vidjele fasade (koristi li se grad samo za gledanje fasada?). Nijednog hortikulturnog stručnjaka nije bilo!

Na otvorenju jedne izložbe sredinom travnja ove godine obećano je da se drveće neće rušiti (kako se to moglo reći ako se šumari i pretpostavljam dendrolozi još nisu ni sastali?). Bilo kako bilo, izjava je naišla na burno odobravanje prisutnih i budući je nitko nije opovrgnuo bar se nakratko u to povjerovalo a umjesto bunara dobili smo fontanu koja ‘niti piški niti kaki’.

Tvrdilo se također da su potpisnici peticije izmanipulirani – od koga? Naprosto je nevjerojatno da je gotovo 1000 punoljetnih građana ograničeno i naivno, da ne shvaća vizije. Isplati li se nad takvim ljudima obnašati vlast? Bile su to tek verbalne igre a na kraju su jadne strizibube preuzele ulogu Pedra. Ili su možda projektanti bili vidoviti i predvidjeli najezdu tih jadnih buba?

Duboko vjerujem da su nekim članovima povjerenstva potekle suze na sječu srebrnjaka, ipak je drvo živo i nadam se zdravo, no smatram: ako su stabla bolesna treba ih liječiti i češće obaviti ‘sistematski pregled’! Za to imamo stručnjake, zar ne (ili ih možda još nismo odškolovali)? Godinama nismo čuli za bolest na drveću u parku. Jel’ odjednom doživjelo stres? Ili se i to nas ne tiče?


Koliko je stabala još ugroženo ali su trenutno za javnost zdrava jer oko njih nisu planirani zahvati? Stvar je očito u preventivi i stalnoj brizi. Ponavljam: za to postoje hortikulturni stručnjaci od kojih treba potražiti savjet na vrijeme. U Gornjem gradu blizu trgovine Kelemin tijekom kopanja kanalizacije bageri su navodno oštetili korijenje nekoliko platana. Zna li se kako se to moglo dogoditi i tko je Pedro, ili je to učinjeno kako bi se uskoro našlo opravdanje za njihovu sječu?
Ako je strizibajka točna, prekasno je objavljena i građani nisu dobili informaciju na vrijeme.

Netko će reći: ‘Gledaj ih, nikad nisu zadovoljni, što bi sad opet htjeli’? Ni u čemu ne može biti stopostotne suglasnosti, no u tome i jest draž posla javnih službenika, zar ne?
Mi starosjedioci imamo pravo znati, pa ako i mislimo drukčije nismo unutrašnji neprijatelji – tà ne živimo u jednoumlju!
Teze da su oni koji su emotivno vezani za izgled grada sebični ili čak nazadni odbacujem jer i takvi nazovi ‘nazadnjaci’ doprinose ovom gradu pa ih ne treba omalovažavati. Uostalom, zar je grijeh biti nostalgičan? Nešto može biti lijepo ili ne, to ulazi u sferu osobnog poimanja estetike, no uzdići se iznad i tvrditi da je bolje ne može se prihvatiti. Jedino je drugačije, što nužno ne znači i bolje.

Mislim da je osnovni problem u protoku informacija: premalo se o ovom zahvatu zna, kao da nas se želi sačuvati od briga. Nismo mi dorasli takvim stvarima, zašto da se zamaramo, pustimo da nam drugi određuju!
Nedovoljna obaviještenost rađa nepovjerenje i pogoduje širenju neargumentiranih priča.

Više od polovine Križevčana živi na užem gradskom području, oni svakodnevno udišu ovaj zrak i kreću se ulicama i zato je njihovo mišljenje važno. Različitost svjetonazora i suprotnih stavova doprinosi bogatstvu svake zajednice i na primjedbe treba reagirati u duhu suradnje i uvažavanja.
Uređenje stare gradske jezgre nikako ne bi smjelo biti podložno trenutnoj modi i hiru pojedinaca niti u izboru zelenila ni u zahvatima jer je to posao s dalekosežnim posljedicama, bitno različit od novog trenda u frizurama ili kod cipela.

Žao mi je povjerenstva koje mora vaditi kestenje iz vatre i to u sredini koja ima dugu tradiciju poljoprivrednog i šumarskog školstva. Bilo bi lijepo i korisno da svoje stručne stavove iznose češće kako bi se izbjegao gorak okus ishitrenosti. Nadam se da nisu bili sakupljeni ad hoc, odradili svoje po narudžbi i onda se razišli. A arborofobi – ako i postoje, će ionako iznaći razne alergije uzrokovane cvatnjom stabala kao opravdanje za sljedeće ekocide. Ipak, znajmo da na kraju životnog puta svatko od nas odlazi u vječnost upakiran u neko drvo.
 
Križevčani se vole dičiti svojom tradicijom i mjestom koje imaju u povijesti. Jedna od prepoznatljivosti je i zelenilo. Ne ‘drži vodu’ usporedba s drugim gradovima koji imaju gole trgove jer Križevci su naprosto drugačiji grad, grad koji ima svoju osobnost i treba ju njegovati a ne ga pretvarati u Brazilije, Las Vegase ili Dubaije. I ja imam prijatelje iz inozemstva koji su očarani zelenom bojom našeg grada a na nju nisu imuni ni građani Lijepe naše.

U konačnici: stav građana, bilo pojedinca ili grupe, isto je dio politike, nisu to samo kadrovske križaljke, radna mjesta, imenovanja i razrješenja.
Bit suživota je u toleranciji i pravu na svoje mišljenje, pravljenju kompromisa ali i pravodobnoj relevantnoj informaciji temeljenoj na vjerodostojnosti. Priznajmo, ovo sa strizibubama nije bio takav slučaj!

Pitanje za kraj: zna li netko kad se planira berba kupina, malina i ostalog bobičastog voća na Strossu?

Savjet: pročitati roman ‘1984’!

Komentari su zatvoreni.