Ubij me nježno!

Za posjeta nedavno održanoj izložbi fotografija Foto kluba Križevci, primijetio sam jednu fotografiju pod nazivom „Tebe ne dam“ autorice gospođe Dunje Šverko. Na  slici djevojka grli jedino preostalo i pošteđeno stablo na Strossmayerovom trgu, i kao da poručuje, nakon što je sve posječeno – tebe ne dam! Je li te, djevojčice, itko čuo?

Prije dva dana prišao sam tom stablu bliže i, na vlastito zaprepaštenje, ustanovio da se počelo – sušiti. Već je dvije trećine krošnje promijenilo boju, što se zbog njegove tamne boje lišća iz daljine baš i ne primjećuje. Ovo stablo – umire! Zašto? „Stručnjaci“ vjerojatno neće znati, a mi, „trube“ za drvnu industriju i hortikulturu, tvrdimo – zbog nedostatka vode. A, možda i zbog pritiska kamene podloge na dio stabla iznad korijena.

I laik može primijetiti da je oko drveta ostavljen porozni prostor veličine oko 80×80 cm što bi, možda, bilo dovoljno za napajanje biljke poput onih koje neki uzgajaju u teglama. Pa, kako drvo nije „shvatilo“ da bi trebalo crpiti vodu iz ne tako dalekog (i zapuštenog) bunara kod crkve sv. Križa, a doslovno je zabetonirano na povišenom platou sjeverno od pozornice (paviljona), prisiljeno da umre. Primijetio sam neke duge linije za koje mislim da su ispusti za prihvaćanje oborinskih voda, ali pitanje je kamo ta voda otječe? U zonu korijena drveta sigurno ne.

Volio bih da mu ima spasa, pa makar i zalijevanjem. Ako treba i tjedan dana neprekidno, ako je još u stanju „povući“ vodu i preživjeti. Pozivam šumare, ekologe, pejsažne arhitekte, inženjere hortikulture i sve ostale koji mogu ponuditi rješenje za spas drveta, jer – i ja ga ne dam.