Vancouver – ‘najugodnija metropola svijeta’

Sredinom svibnja ukazala se prilika posjetiti Vancouver u dalekoj Kanadi, pa je petnaestosatno putovanje iz Zagreba, uključujući i devetipolsatni let iz Frankfurta, prošlo gotovo u hipu i uzbuđenju zbog prvog posjeta sjevernoameričkom kontinentu. Nakon prvog tjedna, ispunjenog volontersko-akademskim obavezama na najvećoj svjetskoj znanstvenoj konferenciji o softverskom inženjerstvu, drugi tjedan bio je pravi prekooceanski godišnji odmor, uz druženje s mladim ljudima iz kanadske pokrajine Britanska Kolumbija i drugih zemalja i kultura svijeta, te gostoprimstvo Križevčanina Zvonimira Rakamarića, koji tamo završava doktorski studij računarstva.

Smješten na jugu zapadne kanadske obale Tihog oceana, treći po veličini metropolis u državi, iza Toronta i Montreala, nosi ime po britanskom moreplovcu i istraživaču iz druge polovice 18. stoljeća Georgeu Vancouveru, dok grad imenjak postoji i u američkoj državi Washington. Sam grad broji ispod 600 tisuća stanovnika, dok ih je na čitavom metropolitanskom području preko 2 milijuna, a u cijeloj Britanskoj Kolumbiji oko 4.5 milijuna. Osim po broju stanovnika, pokrajina je usporediva s Hrvatskom po izuzetnim krajolicima i prirodnim ljepotama, ali nažalost neusporediva po razvijenosti.

Uz ove osnovne informacije vrijedi još spomenuti podatak da je prestižni časopis The Economist u posljednjem izboru svjetskih gradova najboljih za život Vancouver postavio na sam vrh liste, odmah iza su Beč i Melbourne, dok kanadski gradovi Toronto i Calgary zauzimaju 4. i 6. mjesto. To se gotovo i može osjetiti u velegradu bez tijesnih ulica i s vrlo organiziranim gradskim prijevozom, gradu prekrasne urbane arhitekture uz obalu oceana i neposrednu blizinu snježnih planina, krajoliku koji ljeti nudi “more” aktivnosti, od jedrenja ili vožnje kajakom do neobičnog daskanja po plićaku ili igranja ultimate frisbeeja, dok su zimi na raspolaganju, niti dva sata vožnje udaljene, neke od najvećih skijaških staza Sjeverne Amerike i svijeta.

Na više mjesta u gradu vidljive se pripreme za Zimske olimpijske igre te paraolimpijadu, koje će se u Vancouveru i obližnjem planinskom gradiću Whistler održati tijekom veljače i ožujka iduće godine. Licencirane trgovine u blizini famoznih shopping ulica Robson i Burrard nude bogat odjevni asortiman te obuću i ostale rekvizite sa znakovljem ZOI-a, što dokazuje da je domaćinstvo ovakvog događaja ujedno i veliki poslovni poduhvat. Zanimljiva je činjenica kako se dosta stanovnika Vancouvera sprema iznajmiti doslovce čitave kuće i stanove posjetiteljima ZOI-a 2010. kako bi iskoristili ovu priliku i poboljšali kućni budžet.

Osim blještavila užeg poslovnog centra s ukusno i besprijekorno uređenim rezidencijskim četvrtima, Vancouver ima primjetan problem s beskućnicima i lutalicama, kojih prema nekim procjenama svakodnevno na ulici ima gotovo dvije tisuće. Ozloglašena ulica East Hastings, između Kineske četvrti i Gastowna, najstarijeg, povijesnog dijela grada s poznatim uličnim satom na paru, u sumrak može uznemiriti neupućenog turista. No i taj kvart ima svojih draži, poput živopisnih klubova s dobrim i jeftinim domaćim pivom te licencom za točenje alkohola do kasno uvečer. Unatoč ovome, Vancouver odaje dojam prilično sigurnog i pouzdanog grada za život.

Neka od mjesta i događaja koje zasigurno vrijedi posjetiti u Vancouveru su noćni sajam vikendom u Kineskoj četvrti, javna tržnica na otočiću Granville te klub stand-up komedije Yuk Yuks ili pak cjelodnevna vožnja brodicama zaljevom False Creek uz posjet nekom od mnoštva muzeja, poput Svijeta znanosti ili pomorskog muzeja koji je izgrađen oko “umirovljenog” broda. No, najbolja preporuka jest posjetiti Stanley Park, poluotok i najveći od preko 200 parkova Vancouvera, koji predstavlja “pluća” grada sa stablima starijim čak od 150 godina te mjesto za istinsko uživanje stanovnika i posjetitelja grada u prirodi, potpuno okružen stazama za bicikle, pješake i trkače.

Zahvaljujući velikoj etničkoj raznorodnosti i očiglednoj međurasnoj toleranciji, grad nudi mnoštvo lokala i restorana različitih nacionalnih kuhinja, gdje izgleda dominiraju azijske – od kineske, japanske i korejske do indijske i vijetnamske, a posebno su popularna mjesta okupljanja kafići (u pravom smislu riječi) koji pripremaju i nude kavu na različite načine i u raznim količinama. Navodno se negdje u gradu može kupiti i pravi burek po bosanskoj recepturi, a neka balkanska kuhinja priprema i ćevape, no potraga za tim mjestima izostala je zbog interesantne i nesvakidašnje ponude nadomak ruke.

S pozitivnim dojmovima i doživljajima, poput vjetrovitog sunčanog dana na plaži Jericho u doba oseke, ponoćnih šetnji lukom Coal Harbour te posjeta ogromnom kampusu Sveučilišta Britanska Kolumbija ili pak pubovskih druženja s Irkinjama i Nijemicama te upoznavanja s Michaelom Jacksonom (vrhunskim računalnim znanstvenikom, a ne odnedavno pokojnim pop pjevačem), ni let kući nije izgledao previše zamoran, čak niti uz jednoipolsatno “skakutavo” prelijetanje Alpi na relaciji Frankfurt-Zagreb. Jedina loša vijest istog dana bila je nestanak Airbusa na liniji Pariz-Rio de Janeiro, što pojedinca podsjeti da na neke stvari jednostavno ne može utjecati. No, one koje ipak jesu pod ljudskim utjecajem itekako treba mijenjati, nabolje.