Skidaju joj bore, dobiva nove oči, a izglancat će joj i ten – ne, nije to žena koja dobiva njegu u najboljim godinama, nego najstarija križevačka škola, koja datira iz 1901., i koja ovih dana doživljava promjene izgleda. U zgradi OŠ Ljudevita Modeca uređuju se tri razreda i stavlja novi strop, sa svih zidova skida se uljana boja, a novi sjaj dobiva i kuhinja.
Neumorni radnici obrta Majhen, koji se gotovo svi prezivaju Sokač, ponovno su u školi koju su neki od njih pohađali. Najstariji, Franjo, ima, pak, posebne uspomene.
– Nisam išel u ovu školu, no moj otac Stjepan baš je ovaj kat zidal u sklopu prisilnog rada, bilo je to 1946., a ‘ko bi rekel da bum i ja tu više od pola stoljeća poslije – otkriva Franjo, te kaže da je najbolji lijek protiv krize rad. Kad među Sokačima vlada radnička sloga, sve se može, micati teške bauštele uz pratnju glazbe, ili bušiti zid i uz to pušiti cigaretu. Bodri ih ravnatelj škole prof. Dražen Bokan.
– Ove je godine u školu iz gradskog proračuna uloženo približno 300.000 kuna, što je početak obnavljanja naše “stare dame”. Mijenjamo i krovište, prokišnjavalo je zbog trulog lima ili nataloženog lišća koje je napuklo oluke – reče Bokan, kojem je cilj da brzo počne i gradnja sportske dvorane.
– Nisam išel u ovu školu, no moj otac Stjepan baš je ovaj kat zidal u sklopu prisilnog rada, bilo je to 1946., a ‘ko bi rekel da bum i ja tu više od pola stoljeća poslije – otkriva Franjo, te kaže da je najbolji lijek protiv krize rad. Kad među Sokačima vlada radnička sloga, sve se može, micati teške bauštele uz pratnju glazbe, ili bušiti zid i uz to pušiti cigaretu. Bodri ih ravnatelj škole prof. Dražen Bokan.
– Ove je godine u školu iz gradskog proračuna uloženo približno 300.000 kuna, što je početak obnavljanja naše “stare dame”. Mijenjamo i krovište, prokišnjavalo je zbog trulog lima ili nataloženog lišća koje je napuklo oluke – reče Bokan, kojem je cilj da brzo počne i gradnja sportske dvorane.