Bratislava – neotkrivena ‘metropola na četiri rijeke’

Slobodna nedjelja usred dvotjednog radnog posjeta Beču pokazala se odličnom prilikom za poludnevno razgledanje tek šezdesetak kilometara udaljene Bratislave u susjednoj Slovačkoj. Iako izlet nije bio organiziran od strane domaćina s Tehničkog sveučilišta u Beču, već od ciparsko-kosovsko-englesko-belgijsko-hrvatskog inicijativnog odbora, dobar broj sudionika ove ljetne škole je zdušno prihvatio ideju o nedjeljnom posjetu glavnom gradu druge države.

Tako se ad-hoc skupina od tridesetak ljudi iz raznih krajeva svijeta po dolasku redovnom jutarnjom autobusnom linijom iz Beča uskoro našla u centru slovačke metropole bez vodiča i ugovorenog turističkog obilaska. No, zahvaljujući kvalitetnim informacijama s web-stranice turističke zajednice Bratislave, jedan od agilnih profesora ih je jednostavno pomoću svog mobitela mogao prezentirati ostalima. Nevjerojatno je koliko učinkovito može biti postojanje takvih stranica za turizam jednog grada.

Bratislava, manje poznata kao “europska metropola na četiri rijeke”, leži na Dunavu koji teče od zapada prema jugoistoku grada, na sjeverozapadu prirodnu mu granicu čini Morava koja utječe u Dunav kod Devína, a tu su još Mali Dunav koji se odjeljuje od Dunava na nadmorskoj visini od 126 metara te Vydrica koja utječe u Dunav kod Karlove Vesi. Najveća rijeka dijeli grad na istočni dio, povijesnu jezgru (Stare Mesto), te zapadni, industrijski dio grada, dok se na obroncima Malih Karpata pružaju vinogradi.

Osim s Austrijom, Bratislava praktički dotiče granicu i s Mađarskom, a zanimljiv je podatak da je prije Prvog svjetskog rata predgrađe Beča bilo povezano s Bratislavom električnim tramvajem. S nešto preko pola milijuna stanovnika te površinom Bratislava je manja od Zagreba, no baroknom arhitekturom, srednjoeuropskim štihom, ali i komunističkim naslijeđem doista podsjeća na hrvatsku metropolu. No, njihov raskid s komunizmom izveden je mirnim putem tzv. Baršunastom revolucijom, koja je rezultirala dvjema državama – Češkom i Slovačkom.

Što se tiče javnog gradskog prijevoza, u Bratislavi danas voze tramvaji, autobusi i trolejbusi, no za njima jednodnevnom turistu praktički nema potrebe, već se većina povijesnih znamenitosti – poput starog dvorca koji se trenutno generalno renovira, a pored njega parlament za čiju se gradnju koristio i brački kamen, te stara vijećnica i gradski trg s poznatom Rolandovom fontanom – može obići pješice. Nedaleko je velebna zgrada narodnog kazališta, gdje gostuju mnogi svjetski operni komadi, a u fontani ispred čini se dopušteno potražiti osvježenje u ljetno doba.

Šetajući užim centrom grada ne mogu se izbjeći neobične brončane statue koje prikazuju anonimne likove u zabavnim situacijama: radnik ili promatrač (Ćumil) koji naviruje iz kanalizacijskog otvora, francuski vojnik (Napoleon) koji se nagnuo preko klupe, kavalir (Schöne Nazi) ispod čijeg se cilindra turisti rado slikaju ili pak Paparazi koji iza ugla fotografira motiv u daljini. Te su statue počele nicati prije jednog desetljeća pri obnovi stare jegre, a trend njihova postavljanja nastavlja se i danas.

Iako se nedavno u medijima pojavio podatak da se Bratislava na najnovijoj Mercerovoj listi najskupljih gradova svijeta popela s 45. na čak 30. mjesto, za što su navodno razlozi rekordan gospodarski rast te uspješan prelazak na euro, turistima koji neposredno dolaze iz Beča jednostavne stvari, poput kave, sladoleda, piva ili koktela, ipak su bile jeftinije od onih u austrijskoj prijestolnici. Višestoljetna tradicija originalne Sacher torte ili pravog Apfelstrudela jednostavno je na cijeni i kod Bečana i kod turista.

Bratislava mnogima još uvijek predstavlja neotkriven turistički biser srednje Europe, a neki je poznaju kao mjesto ludih novogodišnjih provoda, odakle joj i nadimak Partyslava. U jednom se danu možda ne stigne posjetiti i famozni “svemirski” restoran s vidikovcem na vrhu Novog mosta, no zanimljivo je bilo vidjeti modni foto-session s oskudno odjevenim manekenkama točno ispred crkve Sv. Klare, kako seksipil i pokora idu ruku pod ruku. Pomalo smiješnu uspomenu na ručak od sedam ćevapa sa senfom i bez lepinje popravilo je odlično pivo Zlaty Bažant, a za utvrđivanje ostalih dojmova vrijedi se vratiti, barem jednom.