Sinoć u dvorani Studentskog centra započeo je 7. Zagreb Film Festival. Prije akcije na platnu direktor festivala Boris T. Matić i Hrvoje Laurenta zaželjeli su svima ugodne festivalske trenutke. Sam festival kao projekt grada Zagreba otvorila je Jelena Pavičić Vukičević uime gradonačelnika Milana Bandića. Budući da je festival sedme umjetnosti dosegnuo bondovsko sedmo izdanje, i uvodna špica festivala bila je upravo bondovdski napeta.
Službeni program započeo je desetominutnim igranim filmom Gorana Odvorčića Ciao Mama, prvog hrvatskog filma koji je nakon 30 godina bio u službenoj konkurencije ovogodišnjeg Cannesa. Film prikazuje napetu situaciju između samohrane majke koja napušta svoju kćer riječima da si ona napokon mora biti najvažnija u svome životu i isto to predlaže svojoj maloljetnoj kćeri, koja je zbunjena i svim sredstvima pokušava zadržati svoju majku.
Tmurna atmosfera u kinu ubrzo je smijenjena smijehom. Dolazak redatelja Uberta Pasolinija na pozornicu bila je najava dobroj zabavi koja je uslijedila u njegovom prvom redateljskom dugometražnom pothvatu Machan.
– Iako sam ja čisti Talijan, film je jako šrilankasti. Ako mi ne vjerujete otiđite u Šri Lanku, rekao je Pasolini i nasmijao gomilu u dvorani. Machan govori o stvarnom događaju, skupini prijatelja koji u pokušaju bijega na zapad osnuju rukometnu reprezentaciju Šri Lanke. Dovoljno je spomenuti da nikada nisu čuli što je to HANDBALL. Prizori prikupljanja informacija o tom sportu publiku su bacili u trans smijeha i pljeskanja, a kako je film odmicao dobro raspoloženje zarobilo je svakog prisutnog u dvorani. Film, prema riječima redatelja, govori o univerzalnim temama poput siromaštva i želji za boljim životom. Sve je snimano na izvornim lokacijama s autentičnim osobama, što filmu daje i dojam dokumentarnosti.
Ako se po jutru dan poznaje, sinoćnje otvaranje festivala osim dobrog filmskog programa jamči „ono nešto“ što se dogodi svake godine u publici prepune kino dvorane, slično euforiji na dobrom glazbenom koncertu, slično energiji koju oslobađa tisuću srca i dvije tisuće očiju koje nepomično svijetle u mraku. To je doživljaj koji se svake godine može za samo 25 kuna uživati na najvećem zagrebačkom festivalu.
