Četveroljetka Kluba kulture uz romski brass

Prošlog je petka križevački Klub kulture, kojim upravlja udruga K.V.A.R.K., proslavio četiri godine rada uz koncertnu atrakciju neuobičajenu glazbenoj ponudi tog u hrvatskim, ali i internacionalnim okvirima, sve poznatijeg kulturno-umjetničkog okupljališta. Puhački orkestar Gypsy Mambo Kočani orkestar iz makedonskog grada Kočani u višesatnoj je svirci rasplesao i zabavio publiku u ne toliko popunjenom klubu koliko se očekivalo s obzirom na popularnost romske puhačke glazbe u nas.

Možda dio razloga za nenavalu publike na ovaj događaj treba potražiti i u medijskom poigravanju imenom Kočani orkestar na ovim prostorima. Naime, tradicija romskog brass benda iz mjesta Kočani seže doslovce na početak prošlog stoljeća i vezana je uz obitelj Veliov, čiji orkestar pod vodstvom “King” Naata Veliova postiže međunarodni uspjeh te 1989. uzima ime Kočani orkestar. Kad desetak godina kasnije dolazi do razlaza među članovima, Veliovi nastavljaju nastupati pod nazivom Original Kočani orkestar, dok Ismail Saliev i suradnici zadržavaju ime Kočani orkestar, čije vodstvo nakon njegove smrti preuzima sin Bilent.

S obzirom na kvalitetu izvedbi obaju orkestara, moglo bi se reći da je “world music” scena tim raskolom bila samo na dobitku, dok bi se zlobnici pak mogli zadovoljiti drskom poštapalicom koja spominje taj nomadski narod i njihove poslove. No, kako god bilo, barem stopedesetak persona uživalo je u Križevcima u ritmovima i melosu koji im je priuštio deveteročlani puhački orkestar makedonskih Roma, stasao na tradiciji svjetski slavnog Kočanog orkestra.

Počevši instrumentalnim blokom, Gypsy Mambo su u nekoliko setova ljudstvo rasplesali klasicima poput Ederlezi i Đelem đelem, a osim narodnih Makedonsko devojče i Uči me majko u brzu brass izvedbu upakirali su i filmsku Mesečinu. Uz svo bogatstvo romske glazbe, pomalo je šteta što su, podilazeći publici, izvodili Halida te još neke banalnije cajke. Unatoč tome i čak dvaput silasku među publiku, znojna čela i instrumenti nisu bili nešto nagrađeni nacionalnom valutom, što govori o nenaviklosti, a možda i financijskom statusu, prisutnih na takav običaj.

Za razliku od koncerta gypsy brass banda Kočani orkestar u zagrebačkoj Tvornici kulture iduće večeri, križevački nastup nije bio ispunjen ni grlenim pjevačicama niti trbušnim plesačicama. Također, ostaje otvoreno pitanje je li u Križevcima svirala ista postava Salievih svirača kao i u Zagrebu, njihovi sinovi i unuci ili pak bliski prijatelji i susjedi glazbenici, što tradicija obiteljskih romskih orkestara također njeguje. Glazbeni urnebes u Klubu kulture te večeri pratila je i kamera HTV-a, a mnoge plesne korake bilježile su i foto-kamere KLIK-ove patrole.