Ne križaj Križevce: Dvije godine poslije

INTEGRALNO IZVJEŠĆE - U petak 19. ožujka 2010. s početkom u 19:30 sati održana je u novootvorenoj Koncertnoj dvorani glazbene škole u Križevcima gotovo dvosatna tribina s naslovom “Ne križaj Križevce: Dvije godine poslije”. Uvrštenom u program 6. Culture Shock Festivala, organizator – neprofitna udruga P.O.I.N.T. – ovom je tribinom htjela podsjetiti na građansku inicijativu “Ne križaj Križevce” koja je 2008. godine javno istupala s argumentima i peticijom koju je potpisalo 882 građana za odgodu radova na preuređenju središnjih križevačkih trgova. Sada, kada su radovi (uglavnom) završeni, Inicijativa je upriličila ovu tribinu kako bi predstavila tiskanu publikaciju “Ne križaj Križevce: Kronologija građanske inicijative” i još jednom potakla raspravu, ovoga puta o izvedenom stanju Nemčićevoga i Strossmayerovoga trga. Uz tribinu upriličena je i tematska izložba fotografija Ivana Mihalića koja će, samo na drugome mjestu (u kavani “Arteria” na Strossmayerovom trgu), ostati dostupna javnosti još preko mjesec dana, do samog Dana Grada.

Organizatori su na tribinu pozvali predstavnike gradske uprave, projektanata i izvođača radova, kao i stručnjake s područja šumarstva, parkovnog uređenja, arhitekture i povijesti umjetnosti, kako bi tribina bila što objektivnija i pružala veću mogućnost rasprave, ali se većina nije odazvala na poziv te je  održana s raspoloživim diskutantima koji su se odazvali pozivu. Uvodničar tribine bio je novinar Ottone Novosel, moderator je bio novinar-kolumnist Branimir Pofuk, rođeni Križevčanin, a za okruglim (samo metaforički, jer nije bio takvoga oblika) stolom našli su se Anđelko Nervo, pročelnik Upravnog odjela stambeno komunalne djelatnosti grada Križevaca, Ksenija Petrić i Stjepan Lončarić, predstavnici Udruženja hrvatskih arhitekata i Društva povjesničara umjetnosti, te Križevčanka Tatjana Đuričić-Kuric, diplomirana inženjerka šumarstva.

Tribinu je otvorio Ottone Novosel, kao memento na zelenu dušu Križevaca koja je nestala radikalnom preobrazbom vizure glavnih križevačkih trgova. Nakon što je pročitao svoju pjesmu “Ispovijed srebrne jele”, vođenje tribine prepustio je Branimiru Pofuku.
Branimir Pofuk zahvalio je Inicijativi na ukazanoj časti da vodi tribinu, čime se bar na trenutak aktivno vratio u svoje Križevce. Istakao je da bi kao moderator trebao nastojati zadržati svoje stavove za sebe, ali će ipak uskoro primijetiti, sjetivši se slučaja Cvjetnoga trga u Zagrebu (u što je, kao sadašnji Zagrepčanin ali i prirodom svoga posla i osobnog interesa, prilično dobro upućen), da mu se u odnosu na promjene u Križevcima, problem Cvjetoga trga može učiniti gotovo beznačajnim.

Kao uvod u diskusiju Branimir Pofuk pročitao je pismo arhitektice Irene Jurin, autorice projekta koji je ostvaren u Križevcima. Ona zahvaljuje na pozivu, ali smatra da njeno prisustvo na tribini nije nužno, jer sluti nostalgičan i emotivan pristup ovoj temi, a nikako ne objektivan. Njen prilog diskusiji su korektno izvedeni radovi, i po proceduri i po pravilima struke. Što se tiče zelenila, o tome je prerano govoriti, jer treba pričekati nekoliko godina da trgovi poprime željenu i planiranu vizuru. Umjesto žaljenja za onim što je bilo predlaže Inicijativu da se prikupe sredstva za uređenje pročelja nekih zgrada na trgovima.

Nakon pročitanoga pisma Irene Jurin Branimir Pofuk obratio se Anđelku Nervu s prijedlogom da prokomentira pitanje emocija kad se raspravlja o ovoj temi, te da ipak pokuša reći, sasvim osobno i privatno, kao građanin, kakve su njegove emocije prema trgovima koji su nestali i predložio da ih podijeli s prisutnima. Nervo je rekao da su emocije nešto što je osobna stvar svakoga od nas i ne mogu se dijeliti s drugima. Njegove emocije mogu biti vezane za jedno prošlo vrijeme, ali emocije ne trebaju biti naša baština. Nitko ne pita za emocije novog naraštaja, koje će imati neke druge emocije. Parkovi su njegovo sjećanje, a u budućnosti će naši unuci doživljavati drugačije emocije.

Konzervatorica Ksenija Petrić je bila sudjelovala u projektu uređenja trgova svojim stručnim mišljenjem, pa je sada dobila priliku da i ona prokomentira mjesto emocija u ovom slučaju koji nije jedini takav u Hrvatskoj. Ona smatra da je pogodnija riječ memorija nego emocije, a memorija zaslužuje svoje mjesto u starim povijesnim jezgrama. Prelazak na novi izgled naše baštine mora biti krajnje obazriv prema zatečenom stanju i što bezbolniji. Trebalo je razmišljati kako nove zahtjeve aplicirati na već postojeću baštinu. Pofuk je podsjetio da su Križevci zaštićena urbana cjelina pa je upitao što je to zapravo zaštićeno ako je promijenjeno lice grada. Ksenija Petrić je odgovorila da konzervatori imaju pravo i dužnost izraziti svoje mišljenje, to jest izraditi podloge i studije dokle se u izmjenama smije ići. Radi se po zakonu o zaštiti kulturnih dobara. Također postoje i međunarodni ugovori i pravila kad se radi o povijesnim vrijednostima. Ona nema uvid u konzervatorske studije i jesu li napravljene.

Stjepan Lončarić je rekao da ljudi pamte prostore u kojima odrastaju ali se to pamćenje može poštovati na više načina. Kad je riječ o drveću, ima slučajeva da se zbog sjećanja drveće beskonačno održava, kao Gupčeva lipa, ili da se stalno održava isti izgled dijelova grada već stotinama godina, kao u Parizu gdje se u takvim slučajevima svakih dvadesetak godina mijenja drveće kako bi stalno podjednako izgledalo, to jest ne dopušta mu se da “preraste”. U Hrvatskoj je čest slučaj da se arhitektura, to jest pročelja zgrada ne održavaju i nisu lijepa pa se memorija građana više veže uz raslinje. “Nadležni za zaštitu spomenika u Zagrebu ne bi nam niti u vlastitom vrtu dali srušiti skoro nijedno ovakvo stablo kakvo je srušeno u Križevcima, jer je njihov stav takav.”, rekao je Lončarić. Dakle, mogući su različiti pristupi u tretmanu zelenila. No, i bez izjašnjavanja o zelenilu, Lončarić ima ozbiljne primjedbe na izvedbu Strossmayerovoga trga. Ima mnogo nefunkcionalnih i nesmislenih dijelova: paviljon i dugačke stepenice koje su opasne. Kad ima mnogo ljudi na trgu, na stepenicama zbog same gužve netko može pasti. Postoji još niz arhitektonskih prepreka u prostoru na tom trgu, kao što je stepenište između Strossmayerovog trga i ceste na sjevernom rubu trga. Lončarić je dalje istakao općeniti problem komunikacije između gradske uprave i građana. Ne postoji drugi način te komunikacije osim preko gradskih vijećnika s kojima bi građani trebali biti povezani i preko njih djelovati na gradske vlasti. U nekim evropskim državama, npr. u Nizozemskoj, postoje udruge koje organiziraju radionice s građanima i stručnjacima gdje se sustavno izgrađuje konsenzus o načinu preuređivanja grada. Kad se “iskuje” konsensuz, tek tada se u skladu s tim piše projektni zadatak. A kod nas je taj proces postavljen tako da gotovo u pravilu izazove konflikt.

---

Sljedeće pitanje Branimira Pofuka upućeno gostima bilo je kako ocjenjuju odgovor gradonačelnika Inicijativi da broj potpisnika peticije nije bio dovoljan da se ona uzme u razmatranje. Lončarić je rekao da je žalosno da se prebrojavaju glasovi i s jedne i s druge strane, ali sličan je slučaj bio i u Zagrebu u slučaju Cvjetnoga trga. Tamo je peticiju potpisalo skoro 55 tisuća građana, što je Bandić ignorirao kao nedovoljan broj, a da postane gradonačelnik bilo mu je dovoljno manje od 160 tisuća glasova, jer je malo građana izašlo na izbore. Dakle, čak trećina njemu potrebnih glasova bila je protiv njega samo na temi Cvjetnoga trga!
Moderator je opet pozvao Anđelka Nerva da kaže bi li, da je na čelu projekta, sada drugačije radio da kreće sve iz početka i zašto su građani kasno uključeni u mogućnost rasprave i utjecaja, jer kad čita izvještaj o kronologiji događaja koji je gradonačelnik Branko Hrg dostavio Inicijativi, vidi da su u prosincu 2005. izabrana tri projekta od šest pristiglih, a tek u prosincu 2007. objavljena je simulacija izgleda trgova i tek mjesec dana kasnije organizirana je javna tribina s građanima. Nervo je na prvo pitanje odgovorio da ne želi biti gradonačelnik niti govoriti u njegovo ime. Odgovor na drugo pitanje: radovi su bili izloženi u holu gradske uprave, a konzervatorske podloge, smjernice i suglasnost postoje. Moderator primjećuje da postoji i stručno mišljenje Konzervatorskog odjela Uprave za zaštitu kulturne baštine u Zagrebu koje se negativno izjasnilo o prihvaćenom projektu obnove trgova, kako je vidljivo i u publikaciji.

Uvodeći u diskusiju Tatjanu Đuričić-Kuric, Branimir Pofuk je primijetio da to nije onaj grad iz kojega je on otišao i baš taj dio zahvata koji je najvidljiviji može prokomentirati netko iz šumarske struke. Tatjana
Đuričić-Kuric je rekla da su zelene površine trgova ne slučajno stvarane stotinjak godina. Učenici, studenti i profesori Gospodarskog učilišta donosili su vrste iz cijeloga svijeta koje, naravno, ne traju vječno, ali trebalo ih je uvažavati, poštivati i zamjenjivati. Nepoznavanje biologije i stihijski neplanski pristup preuređenju trgova dokazuje danas jedan, za neupućene, zagonetni panj usred betona na Strossmayerovom trgu. Kesteni na Nemčićevom trgu nisu bili predviđeni pa su na kraju ipak posađeni, valjda kao ustupak Inicijativi. Nervo je ustvrdio da se posadilo više nego što se srušilo. Ali, s druge strane, sadašnji trgovi nisu parkovi nego trgovi! A parkovi su kod škole “Vladimir Nazor” i kod učeničkog doma. Sad treba oplemeniti trgove našim aktivnostima na njima, treba ih staviti u funkciju. Svi će za pet godina, kad se zelenilo razraste, prihvatiti Križevce kao nove Križevce, a prošlost je ono što je ostalo iza nas. Grad neće sprečavati inicijative, podržat će sve što je normalno. Nažalost, tko ne želi prihvatiti trgove u novom ruhu, neće to nikada prihvatiti. Tatjana Đuričić – Kuric je reagirala primjedbom da stabla na Strossmayerovom trgu nikada neće narasti, jer je to takva vrsta. U Našicama postoje već deset do petnaest godina i ona su takva! Prije više desetaka godina u jednoj su knjizi opisani križevački parkovi kao najbogatiji vrstama između 25 parkova u ovom dijelu Hrvatske. Imali su 99 vrsta. Sada samo možemo vidjeti kako se Koprivnica i Bjelovar odnose prema svome zelenilu, a evo što smo mi učinili!

Došao je red na mišljenja, komentare i pitanja publike. Jedan je gospodin rekao da u ovom gradu živi preko 70 godina, a radi 50 godina. Ispred ekoloških društava Hrvatske bio je na kongresu u Ženevi gdje se raspravljalo o promjeni svjetske klime. Drvo obogaćuje zrak kisikom. Trgovi nisu za skladištenje automobila jer oni ispuštaju ugljični dioksid. U ovom gradu šumarstvo i poljoprivreda imaju učilišnu i naučnu tradiciju od sredine 19, stoljeća. Na trgu gdje bi se djeca trebala igrati tlo se urušava. Ne bi se smjelo dopustiti nekoj grupi ljudi da svojim zamislima unakazuje Križevce.

Javio se arhitekt Božidar Poljak, jedan od osnivača Inicijative. Postavio je pitanje kako gradska uprava provodi svoju “dobru volju” da komunicira s građanima. Park ispred gospodarskog učilišta isto je, prije trgova, preuređen bez znanja javnosti. Poljak je jedan od arhitekata koji je poslao svoj rad na natječaj. On nije bio u prilici vidjeti koji su radovi pobijedili na natječaju, javne rasprave uopće nije bilo, konzervatorske podloge i studije za natječaj nisu postojale. Što nas čeka dalje? Rotor je napravljen isto bez znanja građana, a priprema se i preuređenje velikog područja bivše vojarne o čemu isto građani ne znaju mnogo, što će se i kako raditi. Kako će, dakle, dalje teći komunikacija između gradske uprave i građana? Inicijativa nikada nije imala susret s gradonačelnikom, nikada je nije pozvao na razgovor, a Inicijativa ga uvijek poziva.

Ottone Novosel je istakao da je paviljon na trgu potpuno nefunkcionalan. Široko stepenište koje bi u slučaju manifestacija trebalo biti gledalište po uzoru na grčki teatar usmjereno je prema sinagogi i prostoru gdje bi se trebala graditi nova zgrada. Postavlja se pitanje prema čemu to stepenište “gleda”. Skretanje od Strossmayerovog trga desno prema nekadašnjoj tržnici riješeno je tako da stepenice smetaju prometu i ne može se skrenuti da se automobilom ne prijeđe puna linija i uđe u traku za suprotni smjer vožnje.

Član Inicijative Sandro Novosel primijetio je da Nervo nastavlja ideju svih koji su obavili ovo preuređenje. Javni prostor stavljen je u funkciju samim završetkom radova. Građanima je dan prazni prostor bez pitanja što bi oni htjeli raditi na tim trgovima. Sve je rađeno kao predizborna kampanja. Pofuk se začudio, ako je tako, kako su onda ti isti političari dobili izbore. Primijetio je da dvije konfrontirane strane, gradska uprava i Inicijativa, doživljavaju jedni druge politički motiviranima.

Član Inicijative Pero Budija demantirao je tezu da je Inicijativa politički motivirana. Nervo je ovdje po nalogu i zadatku. Političarima trebaju trgovi a građanima parkovi. Na trgovima se ne događa ništa. Na trgovima zimi će biti hladno, a ljeti vruće. Trgovi su prolazišta a ne sastajališta. Na njima nemamo želje niti sjesti niti stati. Naši su trgovi oličenje gradske vlasti, hladni su, arogantni i nefunkcionalni.
Nervo je rekao da je ovdje kao građanin, privatno, da čuje što će se pričati. Budija se prisjetio prve Nervine misli: uspomene i duša su osobna stvar pojedinca koju treba zadržati za sebe. A zapravo, umijeće i bogatstvo jest dušu podijeliti s drugim. Drugačiji smo… Nekome stablo i klupa ne znače ništa, netko se želi riješiti svoga djetinjstva… Netko se svega toga sjeća s ljubavlju, pa to želi sačuvati…

---

Stjepan Lončarić vratio se konzervatorskim studijama. Studija za GUP je preopćenita i ne može se primijeniti na jedan mikroprojekt. Jedan od nesporazuma dogodio se kad se nadležnost konzervatora u tijeku projekta prebacila sa zagrebačkih na bjelovarske konzervatore. Ima logike da svaki političar želi za mandata završiti projekt koji je započeo, jer kad dođe drugi na vlast, ovaj bi to mogao obustaviti pa onda neće biti ničega. U Slavonskom Brodu gradonačelnik je izgubio vlast samo zato što je dopustio da se dovrši projekt uređenja trga započet prije njega (isti je projektant koji je projektirao Cvjetni trg u Zagrebu). Na tom trgu napravljeni su neki nepotrebni suvišni detalji koji samo smetaju. Križevački je gradonačelnik morao biti više nego dobar da “preživi” ovaj trg, paviljon, stube i sve ostalo bedasto zamišljeno. Čudna polja trave, vrtuljak do kojega se mora doći, pa onda vratiti, jer nema prolaza od njega dalje, osim po travi… Opći je trend u Hrvatskoj da se trgovi “predizajniraju” zbog “straha od praznog prostora” (horror vacui). Ali ovo se sada više ne isplati popravljati.

Željka Kržek Novosel napominje da je broj potpisnika peticije respektabilan u odnosu na broj stanovnika samog grada, ne računajući prigradska naselja. Peticija je zakasnila, ali sada je na redu uređenje Gornjega grada. Izgradnjom glomaznog kružnog toka već sada je taj dio grada poludevastiran, a što će tek biti kad se nastavi preuređenje! Može li se bar u slučaju preuređenja Gornjega grada poštivati “vox populi”, a da ne bude “post festum”?
Nervo je ponovno istakao da nije ovdje kao predstavnik grada i na politička pitanja ne želi odgovarati. U publici je i član gradskoga vijeća, pa se može tako djelovati i politički se dogovoriti. Nervo može sada raspravljati samo o struci. Moderator ga je upitao kakav će od sada biti odnos prema takvim inicijativama. Nervo je rekao da pročelnici samo provode odluke gradskoga vijeća i kako se tamo odluči, tako će se provesti.

Renata Husinec čestitala je na tome da se ovdje diskutira stručno i objektivno, bez dominacije emocija i predlaže, ako govorimo o ugroženom identitetu grada, da Inicijativa preraste u Društvo za poljepšanje Križevaca koje je postojalo prije stotinjak godina. Slaže se da je sjeverni dio Strossmayerovog trga loše zamišljen. Upozorila je na stalnu devastaciju gradskih prostora parkiranjem automobila, šetnjom s psima, bacanjem opušaka i smeća te demoliranjem klupa. Zalaže se za ukidanje prometa kroz trgove da se afirmiraju pješaci i šetači i da više nema “ukrasnih” bilikuma i kanalizacijskih cijevi iz kojih raste cvijeće. Žao joj je da su zdenci nestali. Na popločenom Novakovom šetalištu parkiraju se automobili i čak autobusi. Na to je moderator predložio i uklanjanje blještavog reklamnog ekrana u centru grada.

Na kraju je za riječ zamolio Hrvoje Belani, ispred inicijative “Ne križaj Križevce” i u ime udruge P.O.I.N.T. koja je kao pravna osoba pružala potporu Inicijativi da u 2010. dobije institucionalnu potporu nekoliko zaklada. Ova je građanska inicijativa provedena zahvaljujući financijskoj potpori Regionalne zaklade za lokalni razvoj “Zamah” u sklopu decentraliziranog modela financiranja Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva. Ta potpora dobivena je krajem 2009. godine na temelju aktivnosti 2008. godine. Ova tribina i publikacija u nakladi od 1000 primjeraka i jesu zamišljene da budu “post festum”, da pruže građanima šansu da formiraju do kraja svoj stav što je bilo dobro a što nije. “Večeras nam je bilo rečeno da oživimo trgove i da im damo sadržaj. Udruga P.O.I.N.T. već pet godina i više u ovom gradu stvara kulturne, umjetničke i društvene sadržaje, te humanitarne akcije. Nije jasno kako napraviti na ovakvim trgovima neke sadržaje, kad i sam grad negira takve trgove, jer za glavni godišnji turistički događaj, trodnevno Križevačko veliko spravišče, pored paviljona gradi improvizirane pozornice. Kako da s godišnjim proračunom od 7 tisuća kuna u ovim uvjetima išta učinimo, kako da donesemo moćni sadržaj koji će na trgove dovesti tisuće građana? Mi godinama dolazimo iz drugih mjesta gdje studiramo i radimo, možete nam svašta spočitavati, ali stranačku pripadnost sigurno ne. Želio bih odgovor, kako donijeti sadržaj na ove trgove koje niti sama gradska vlast ne zna kako iskoristiti, to su prazna i pusta pretrčavališta… Nemčićev trg je nešto bolji s čudnim vrtuljkom koji doslovce propada u zemlju. Rupa pored njega zjapila je mjesecima dok neki dan nije konačno zatrpana zahvaljujući članku na portalu Križevci.info. Neki dan smo zamolili pročelnika Nerva, na temelju prava na javnost informacija, da nam nabavi jedan zapisnik, koji smo već imali u lošoj kopiji, da ga uvrstimo u publikaciju. Nismo ga dobili, pa smo uvrstili kopiju koju smo imali. Zapisnik govori o tome koje zelenilo se ne smije srušiti na Nemčićevom trgu, pa je na kraju ipak srušeno. S naše strane postoji pozitivna inicijativa, ne želimo politikantstvo, mi možemo biti partneri, ali ne poslušnici niti politički igrači, pa i vi pokažite djelima da ste spremni na takav vid komunikacije.”, završio je svoju poruku gradskim vlastima Hrvoje Belani.

Pofuk je još dao priliku Nervu za odgovor uz pitanje hoće li, iako nije došao zbog toga ovamo, ipak gradonačelniku prenijeti poruke koje su ovdje izrečene. Nervo je rekao da se kod njega mogu dobiti sve tražene informacije. Isto tako, on vodi ženski rukometni klub s istim godišnjim proračunom, pa i sam zna da se i tako nešto može učiniti. Ponovio je poziv da se na trgovima radi ono što se može, literarne priredbe i glazbene priredbe manjeg obima, uz sudjelovanje manjih, komornih sastava. Poruke će prenijeti gradonačelniku i o tome će se raspravljati, kao i na gradskom vijeću i donijet će se zajedničke odluke.
Branimir Pofuk na kraju je zahvalio i u svoje ime što je dobio ulogu moderatora na ovoj tribini i ponudio se da bude moderator i kad Inicijativa organizira razgovor bar tisuću građana s gradonačelnikom.