Daljinski

Dok je Župan Koprivničko-križevačke županije ispijao prvu jutarnju kavu, zazvonio mu je jedan od tri mobitela. Samo nešto hitno i važno u 8 ujutro može i smije uznemirivati Župana. Prenuo se, naslonio kroz prozor svog ureda, podigao pogled prema nebu. DC 10?! Prepoznao bi ga. Susjedna zgrada je cijela – potres? Nije. Bombaš samoubojica šulja se prema zgradi županije? Ulica je pusta. Na kraju zaključi: vrijeme je kiša – plimni val pomahnitale Drave nadire prema centru Koprivnice! Pogled mu se spusti prema vlastitim cipelama – suhe su. Panika je splasnula u djeliću sekunde, a osmijeh ozario blago županovo lice, prepoznao je glas svoga mezimca.

– “Taaata, na MaxTV jedan krupni striček sa gaćama na koljenima na rubu stola upravo tuče, davi golu tetu! Pomaže mu jedan drugi goli striček… Je l’ to “live” ili repriza, da pošalješ policiju?”

Županov maloljetni sin nježno je i bistro dijete na tatu. Teško podnosi nepravdu i grozi se nasilja. U maloj školi iz vladanja ima peticu i pohvalu odgojiteljice. Redovito ide na vjeronauk i misu, a pjeva i u crkvenom zboru mladih vjernika katolika. Inače je pravi mali informatički virtuoz i, dok je tata na službenom putu, zaviruje na linkove za koje tata ne zna ni da postoje i da su lako dostupni…
– “Sine moj, ne gledaj na to tako osobno, nasilje je naša svakodnevnica, i da želimo ti i ja ne možemo učiniti ništa. Ako tata ne može, znaš da ne može nitko. Uvijek će biti budala i rata, promijeni kanal i zaboravi… I nisi li već trebao biti u školici!?”

Zavlada kratka tišina, ni glasa sa druge strane “žice”… Odjednom, u uvijek punoj glavi Županu zasvijetli sijalica, gotovo se srušio:
– “Sine, sine, koji to kanal gledaš…?! Mijenjaj kanal brzo…!!!”
– “Evo, tata, 902, 903, 906, jooj pa tu je još gore: jedna teta leži na trosjedu, mislim da je mrtva, a dva stričeka je istovremeno još dave. Druga teta povraća, viče, ova dvojica ne odustaju, dave je namrtvo…” 
– “Suunce tatino, ma ne boj se, teti će bit dobro, a dečki se valjda oblače, a ne svlače, idu na posao”, pokušava stati na loptu Župan.
– “Neee, skidaju seee, evo još jedna teta i ona je gola, mislim da oni danas ne idu na posao, rade kući… Danas valjda nitko ne ide na posao, samo moj tata…”
– “Ivice, sretan je onaj čiji tata ujutro ide na posao.”
– “A tata, da ti ipak pozoveš policiju?”

Tu se linija naglo prekine. Gospodin župan shvati, vrag je očito odnio šalu. Zove svoju odanu i do kraja mu vjernu tajnicu.
– “Đurđaaaaa, odgađaj sve, idem na put!”
– “Kamo danas, gospodine župane, u Vladu, Sabor ili Komoru?“
– “Iz ovih stopa hitno za Križevce!”

Toga trena županija je zamrla. Sve što je važno zastalo je. Stajala je povijest i sadašnjost. Budućnost je čekala. Odgođeni su sastanci sa stranim investitorima – taj dan župan je imao dogovoren prijem zainteresiranih ulagača iz Eritreje, Ruande i Burundija. Dalaj Lama je tražio prijem, Hugo Cavez je već bio na aerodromu, Nazarbajev je birao poklone za Župana, princ Charles odabirao je štap od slonovače jer Župan obožava polo, Angelina je Bradu davala zadnju pusu, opraštala se od brojne obitelji i posluge, dolazi u humanitarnu misiju. Svi su ovaj tjedan trebali biti u Koprivnici kod župana. Ne, toga trena sve to nije bilo važno… Sve je moglo čekati!

Tajnici je davao upute, u trku:
– “Odgađaj sve, odgodi posjet radilištu pored Podravke gdje komunalni radnici već mjesecima odštopavaju začepljeni kanalizacijski odvod kojim sva sranja iz Županije idu u centralni pročištač “otpadnih voda” u Zagreb. Otkaži posjete i govor u društvu liječenih alkoholičara, odgodi službeni doručak, ručak, večeru…“

Kazaljka na brzinomjeru službenog Peugota nije se spuštala ispod stotke. Koprivnica-Križevci za 12 minuta i Župan je bio pred svojom kućom. Sav zadihan utrčao je u dnevni boravak i zatekao svog maloljetnoga sinčića kako u društvu maloljetne kćeri svoga susjeda, sjedi na trosjedu od tigrove kože, a u ruci mu – DALJINSKI.
– “Što radite, Iviceee!?!”, krikne župan i zgrabi mu daljinski iz ruke i baci ga kroz prozor.

---

Sinčić se uplaši jer tata je inače blage naravi. Kad se pribrao upitao je:
– “Ali, tata… jesi li ti siguran da je mene donijela roda?“
– “Pa, koliko ti je puta mama to već objasnila… zar sumnjaš u mamu?”
– “Ne sumnjam ja u mamu, u rodu ja sumnjam, evo Milica kaže da se ovako kao na TV-u prave djeca, rađaju ljudi, možda i postaje čovjek, a da je sve ono o rodama laž…”

Sav shrvan, ni ne primijetivši da je na ekranu još uvijek “vesela družina”, župan skoči i ručno prebaci na kanal “Cartoon TV-a”. Sjedne, na stol oslanja vječno pohabane laktove, a zbunjenu glavu skrije među dlanove.
– “Nadam se da ćeš sada u školu, pa na vjeronauk a onda u park na igru dok ja i mama ne dođemo kući…”
– “Hoću tata, samo kad pronađem daljinski u dvorištu,” brižno će dječak.

Vrativši se na posao, zavirio je u prijemnu kancelariju, bila je prazna. Bez riječi je utrčao u svoj ovalni ured ni ne pogledavši tajnicu Đurđu, zavalio se u Županovu fotelju koja se okreće ukrug.
– “Moram nešto učiniti, mooram!”, na glas je razmišljao Župan.
– “Da odjavim pretplatu na MaxTV, ili da ubijem TV, da ga držim pod ključem, bacim ga kroz prozor, da zaposlim kućnu pomoćnicu ili da angažiram zaštitara…”

Iza leđa, tiho kao sveti duh, prišla mu je tajnica. Svojim blagim, brižnim glasom, kakav samo tajnice mogu imati, položivši ruku na Županovo desno rame progovorila je:
– “Gospon Župan, a da umjesto svega toga naučite koristiti daljinski. Imate samo jednu tipku i jednostavne upute… Čas posla. Moja baka je to uradila prvi dan kada sam joj za 87. rođendan kupila paket MaxTV-a. Gleda “National Geographica”, samo kada je sama, tužna i poželi malo egzotičnog putovanja.“

Umjesto toga Župan je započeo diktirati:
– “Otvoreno pismo predsjedniku uprave HT-a: Poštovani gospodine iz HT-a Mudrinić. Sinoć kasno sa suprugom sam brodio kanalima 902 do 906. Poslije napornog radnog dana proveo sam ugodnu i inspirativnu večer. Razgaljen viđenim prije sna, zaboravio sam prebaciti na kanal HTV 2, tamo gdje prenosite sjednice Sabora. Moj malodobni sin jutros je upalio TV i umjesto Sabora, vi i cijelo društvo sa HT-a bez pitanja ste i dozvole u moju kuću upali bez gaća! Ogorčen sam ja i moji birači iz Koprivničko-križevačke županije.
Toliko nasilja, mrtvih, osakaćenih i ranjenih, izmučenih znojnih tjelesa… Tolike riječi mržnje, krika pa i rasizma… Za bi to trebalo inspirirati i odgajati našu djecu?! Stoga zahtijevam da istoga trena skinete sva ta sranja sa mojeg televizora… Dok ja i značajna manjina radimo, vama je do zajebancije. Iza mene su vlada u izbjeglištvu i sabornici i glasovi svih birača starijih od 70 godina. U suprotnom, bit ću prisiljen prodati  dionice HT-a, otkazati pretplatu, kupiti tranzistor i s obitelji i prijateljima iz stranke slušati “Veselo veče“
— Vaš zabrinuti župan Kc-Kž županije (potpis u koverti u prilogu)

Vlasnik velikog broja patenata i predsjednik uprave telekomunikacijsko-medijskog konglomerata hitno je udovoljio Županovoj želji, vjerojatno iz straha da na skorašnjim parlamentarnim izborima upravo Župan, doajen s zavidnim političkim pedigreom, ne uskrati intelektualnu i logističku potporu njemu i njegovoj stranci.

Nedugo zatim Mudrinić je primio još jedno pismo:
“Poštovani gospodine: More je skupo, planine su skupe i kurve su skupe i dugo se čeka kao na transplantaciju bubrega… pa sirotom čovjeku ne preostaje ništa osim sitnih zadovoljstava. Jedno od njih bila je i vaša ponuda na MaxTV-u. Ne košta ništa, sjedni pa gledaj ili okreni na II. program HTV-a i gledaj perverzije iz SABORA. Silno sam razočaran što ste uopće registrirali štivo pučkoškolca i priuštili mu “pet minuta slave”. Začudo da uopće obraćate pažnju na skribomaniju pojedinaca. Ako do sutra u ponoć na vratite program na staro, 343.879 nezaposlenih Hrvata i Hrvatica doći će pred zgradu HT-a i započeti štrajk glađu.”
— Vaš Crni Petar

EPILOG:
Odbor za proizvodnju svetaca pri udruzi za promicanje “Znamenitih Križevčana” jučer je medijima odaslao sljedeće priopćenje: “Na listu čekanja za aleju Hrvatskih svetaca, pod red.br. 3, zbog njegovoga doprinosa Hrvatskom prosvjetiteljstvu, posebno  pismenosti, stavlja se Darko Koren, momentalno zaposlen na mjestu Koprivničko-križevačkog Župana. Odbor je otvorio ŽR br. 1234567-9876543210, na koji građani mogu uplatiti kunski iznos koji će biti iskorišten za projekt, izradu i postavljanje brončane biste gospodina Korena, lijevo od postojeće biste pokojnog župnika Kranjčića, koji je bukirao drugi…”

Jučer navečer pred crkvu Sv. Ane u centru Križevaca građani su spontano započeli donositi cvijeće i paliti svijeće. Nekoliko građana iz neobjašnjivih su razloga uz stručke cvijeća ostavili i TV daljinski. Županovoj lucidnosti u čast! Na kuli Svetokriškoj masa mladih pjevala je psalme, a sveta vodica išla je iz ruke u ruku.