Kultura – to sam ja

S posebnom pozornošću ove sam godine pratio kada će Grad objaviti POZIV za predlaganje programa javnih potreba Grada Križevaca u 2011. godini, da kao zainteresirani pojedinac, ponovim svoju zamolbu od lani. Poučen prošlogodišnjom odbijenicom (doduše bez pisanog odgovora na pisani podnesak), rekoh sam sebi, moram pažljivije proučiti propozicije prije nego se (ako) ponovo javim na POZIV.

 

Pa, u POZIVU se kaže da te potrebe u interesu Grada mogu biti:
a)    u kulturi
b)    u sportu, rekreaciji, tehničkoj kulturi, unapređenju i zaštiti prirode
c)    u socijalnoj skrbi, humanitarnim i ostalim udrugama
Unutar svake od tih tri osnovne skupine navedeni su desetci opisa i pojašnjenja gdje je iskazana vrlo široka paleta mogućnosti koje bi mogle biti od interesa Grada.

Svoju «umotvorinu» u manje riječi i više slika, za koju u svojoj skromnosti i ne mislim da je Bogom dana i jedina, ali dok nema bolje, a moja je na neki način originalna i govori o području u kulturi koje do sada nije bilo zastupljeno, ipak nešto vrijedi. Konačno, to je mišljenje zauzelo i Kulturno vijeće, predloživši «projekt» za dodjelu sredstava prošle godine. Nekima od njih ja sam svoj uradak i pokazao u obliku neke vrste radnog uzorka, ali u konačnom obliku i opsegu. Naime, nisam želio tražiti nešto po sistemu – ja bih, ja ću, mogao bih, ili to će biti ovako, odnosno onako, nego jednostavno 99 % ovako kako sam napravio.

Nadalje, kaže u POZIVU u čl. II., da «Prijedlog Programa uz obrazloženje mora sadržavati i financijski plan sa svim prihodima, tj. detaljni troškovnik za izvođenje predloženog programa, mjesto i vrijeme realizacije programa, što je sadržano u Prijavnici.
Visina potpore, tj. udjela Upravnog odjela za društvene djelatnosti Grada Križevaca u sufinanciranju pojedinog programa formirat će se u skladu s elementima provjerenog troškovnika, prema izvrsnosti i kvaliteti programa i značenju za Grad Križevce»
U čl. III., predviđeno je « … mogu se javiti samo ustanove, udruge, udruženja i druge organizacije upisane u registar udruga, odnosno pravne osobe s područja grada Križevaca.»

Ovi mi navodi izgledaju dvosmisleno, a donekle i diskriminirajuće, jednostavno s razloga što je zanemaren pojedinac, osoba, u krajnjoj liniji – autor nečega. Iz indirektnog obrazloženja moje prošlogodišnje odbijenice (članak u KRIŽEVAČKIM VIJSTIMA), proizlazi da su nepoželjne i pravne osobe (mada se navode kao mogućnost), a posredstvom koje sam se i obratio za sufinanciranje. U vrijeme kad se u Državi sve privatizira, zvuči prozirno da Grad ne želi su/financirati privatnu firmu, kad je, ustvari, manje-više sve privatno. To mi djeluje kao kočenje privatnoga poduzetništva, dok s druge strane i Grad kad, recimo, dade naštampati plakate za neku svoju manifestaciju, naručuje to od «privatnog sektora» i tako ga su/financira. Ili, dok Grad organizira Spravišče, pozornicu, razglas, rasvjetu i sl. postavlja i naplaćuje privatni sektor, i na taj način sredstva namijenjena kulturi, odlaze u privatne ruke. I, da ne nabrajam dalje.

Nadalje, «PRIJAVNICA  za predlaganje programa/projekta udruge …», izričito navodi udrugu kao jedinu organizacionu formu kojoj je natječaj dostupan i namijenjen.
Može se to shvatiti i kao formalnost, pa jednostavno zanemariti, no ako to shvatim i doslovno, član sam bar dvije udruge posredstvom kojih bih mogao zatražiti sufinanciranje. Sad, da li «projekt» mora biti usko vezan uz domenu rada neke udruge, ili to nije bitno, pravo je pitanje. Jer, ako nije bitno, onda je i to formalnost koja je sama sebi svrhom.

---

 

Čitajući dalje TROŠKOVNIK JEDNOGODIŠNJEG PROGRAMA/PROJEKTA, recimo pod A, 1-6, stvari postaju diskutabilne.
Ako sam, primjerice osigurao, vlastita sredstva, sredstva KC-KŽ županije, sredstva iz državnog proračuna, sredstva sponzora i donatora, sredstva iz ostalih izvora, pitam se trebaju  li  mi još i sredstva iz Gradskog proračuna? (Što se tiče vlastitih sredstava, oni najbolji ih uglavnom i nemaju.) Konačno, ako ništa od toga nemam, jer obično svi istovremeno raspisuju natječaje, da li mi je to prednost ili nedostatak da nešto dobijem od Grada, možda kao početni stimulans?

Pod B NAMJENA SREDSTAVA ZA IZVRŠENJE – REALIZACIJU pomalo me i nasmijala. Osnovna sam sredstva odavno nabavio (1), stručnu literaturu pročitao ili nije bitna (2), nisam išao niti na edukaciju ili neki seminar (3), nemam ni troškove voditelja jer sve vodim sam (4), a nikada u životu nisam imao tajnicu, odnosno administratora (5), troškovi uredskog poslovanja su mi zanemarivi (6), troškovi prijevoza su «locco» pa ih niti ne bilježim (7). Ostali troškovi su čista apstrakcija (8), a to, vjerojatno, podrazumijeva da bih tu trebao upisati meni ustvari najvažnije, trošak tiska neke brošure, knjige ili slično. Razumijem želju za transparentnošću, sufinanciranju nadležnih i nenadležnih, ali od mene tražena «studija» poprima razmjere formulara za obraćanje EU, a stvar je u biti tako jednostavna. Ili jednostavno, tako mora izgledati neki ozbiljni zahtjev, a uvjeren sam da ga oni ozbiljni podnositelji tako i shvaćaju i popunjavaju. Bez obzira što jedan nebitni pojedinac mislio.

I dok sam to sve skupa malo – pomalo «prožvakao», moram se vratiti na čl. III., stavak 1., u kojem se kaže:
«Programe javnih potreba Grada Križevaca u 2011. godini utvrđuje, na prijedlog Kulturnog vijeća i Povjerenstva za zdravstvo, socijalnu skrb i humanitarne djelatnosti, gradonačelnik, a donosi Gradsko vijeće Grada Križevaca.»

Kad  sam to pročitao, rekoh – NE ĆU SE JAVITI! Zašto?
Moj rad nije ništa bolji nego što je bio prošle godine, Kulturno vijeće već je reklo svoje, a  gradonačelnik je isti, pa ne vidim razlog da bi promijenio mišljenje. Konačno, i ja sam isti, onaj od lani.
Ako tome dodam činjenicu postojanja recesije i slabijega punjenja proračuna Grada, vjerojatno je i sredstava manje, a zahtjeva sve više, pa je i to jedan od razloga na koji bi se mogao pozvati.
Cijela je procedura u biti dobro zamišljena; Kulturno vijeće kao tijelo kompetentnih pojedinaca raznih struka, političkih orijentacija ili bez njih, uz zastupljenost i relevantnih institucija, trebalo bi garantirati stručnost, objektivnost i sposobnost da ocijeni što je od interesa za Grad. Pri tom je ispoljena i demokratičnost postupka jer predlaže grupa ljudi od koje je bar većina suglasna s nekim prijedlogom.

No, kad ga konačno predoči, odlučuje gradonačelnik. Ne znam po kojem je to zakonu, uredbi ili odredbi tako, ali tu prestaje demokracija a počinje vladavina pojedinca. Po meni, bilo bi logično da Gradonačelnik kaže – dobro, lijepo ste to napravili, ali ste pretjerali brojem prijedloga i ukupnom sumom predloženih financijskih sredstava, pa vraćam na «popravni», da svedete u okvire mogućeg.
Ali ne! Gradonačelnik to ne prakticira, već samostalno odlučuje ovo može, a ovo ne. I to ne zbog nedostatka financija, nego zbog procedure, podobnosti, razloga koji i ne postoje, jednostavno svojega mišljenja i stava za kojeg je uvjeren da mu je Bogom dan. Na taj način umanjuje ili čak isključuje mišljenje Kulturnog vijeća dajući mu mogućnost da se malo «zaigra», da bi na koncu sve bilo po njegovom. Pri tome više šanse imaju «djela po narudžbi», a ne treba govoriti kakova bi ona trebala biti.

Da, konačno odlučuje Gradsko vijeće, ali na prijedlog gradonačelnika. To je jedna od mnogobrojnih točaka dnevnoga reda, pa baš i nema vremena za detalje. Uostalom, «točka» je prošla i proceduru, pa zašto sumnjati da nešto nije do kraja kako bi trebalo biti.
Teško je vjerovati da se netko u sve razumije, no ako već taj vjeruje, sam potvrđuje da je to tako. On, možda, može održati zapaženi govor na Danu učitelja, ali na otvorenju neke izložbe može manipulirati samo frazama.