Daj suglasnost, ne tražimo magistralu, već malo asfalta

SVI PROTIV JEDNOG Je li inat susjeda razlog što je neasfaltirano 250 metara ulice? U Bogovićevoj ulici, jedinoj u gradu nemoderniziranoj, vele da pojedinac neustupanjem uskog zelenila koči volju većine; on, pak, traži novu izmjeru

Što bude kad većina ne može provesti svoju volju i ne dobije ono što već svi u zajednici imaju, pokazuje slučaj stanara Bogovićeve ulice u Križevcima, koja je jedina u tom gradu još uvijek bez asfalta. Članovima 15-ak domaćinstava već je dozlogrdilo da godinama nemaju “poštenu” cestu.

Pitanje zelenila

Zato žele medijski upozoriti da problem nije, kažu, u gradskoj upravi, koja bi modernizirala cestu od jedva 250 metara, već u jednom susjedu.
– Svi stanari odrekli su se dijela zelene površine dobivši i sudska rješenja o izvlaštenju, a Grad Križevci se obvezuje teren koristiti za asfalt i kanalizaciju i ni u koje druge svrhe – kazuju Mario Ljutić i Željko Marenčić, kojima su se pridružili i Albin Tolnaj, Ljubomir Bahunek, Marija Pupovac… Svi oni listom su dali suglasnost Gradu i drže da bi već stigao asfalt, da susjed Dražen Radanović ne koči.

– On želi da živica, koja je uz cestu široku 3 metra, bude iza njegove ograde, i da dobije još 20 centimetara zelenila, i da je to jedini uvjet pod kojim bi dopustio asfalt – vele mještani, s kojima smo izašli na “uviđaj” na samu lokaciju.
– Ako mu damo da čempresi budu u dvorištu, imat ćemo 2,5 metra, a to više ne bu cesta – vele uglas, potvrđujući da je svima mali zeleni pojas već unutar dvorišta.
– Ako cestu suzimo na 2.5 metra ići ćemo autima uz rub i završiti u kanalu – prenose vozačka iskustva ulicom, ističući da su asfalta željni i zato jer već sad plaćaju komunalnu naknadu kao centar grada, ali ponajviše zbog činjenice što se, kažu, u 21. stoljeću osjećaju izolirano.

– U ljeto nam se diže prašina nakon vozila, zimi ni ralica ne može ovuda proći i počistiti jer bi se strgala. Svake godine nam iz grada dovoze kamione šodera, ali i oni su nam rekli da je to skuplje nego trajni asfalt – vele ogorčeno. Izvor problema vide i u pravnoj regulativi, po kojoj se Radakoviću ne može oduzeti njegova zemlja jer je riječ o lokalnoj, gradskoj cesti. Da je to, pak, županijska ili državna, bilo bi moguće izvlaštenje. No, mještani apeliraju na susjeda da bude solidaran i potpiše suglasnost, jer – “ne tražimo magistralu nego samo malo asfalta” – poručuju mu, uz napomenu da s njim nitko nije u sukobu.

Pravna nemoć

Zato smatraju da im susjed tjera inat, i čak ucjenjuje gradsku upravu ponudom za otkup, znajući da mu pravno ne mogu ništa. U cijeloj akciji, u kojoj većina misli da ju koči pojedinac, nemoćna je i lokalna vlast.
– Grad nema mogućnosti bez suglasnosti svih stanara riješiti taj problem. Održano je nekoliko sastanka, ali zadovoljavajuće rješenje nije pronađeno te zasad ne mogu započeti radovi u toj ulici – stav je Odjela za stambeno-komunalne djelatnosti.

To nije ni idejno rješenje, a kamoli ozbiljan projekt

Dražen Radanović upozorava da projekt za asfalt još nije napravljen.
– Dali su da potpišemo običan papir, niti idejno rješenje, a ja time neću imati ni centimetar prostora do kuće. Na zadnjem sastanku u Gradu tražio sam da se napravi nova izmjera ulice no to nije učinjeno. Drugi je problem što je tamo stara plinska mreža, a i elektromrežu bi trebalo rekonstruirati, a oni bi asfaltom samo zatrpali te mreže, uveli skuplju komunalnu naknadu, pa bi bilo teško to ponovno raskapati – smatra on, dodajući da je zelenilo posađeno zbog prašine, te da je njegov zahtjev bio da baš po zelenilu, ide nogostup.
– Nije meni uopće do zelenila, mogu ja ustupiti tih 80 cm, ali neka provedu parcelaciju s GPS koordinatama, da se zna što je čije i gdje. Onda bih bio spreman potpisati. Ja sam zainteresiran za asfalt, ali nisam za mahnitost, već za ozbiljan projekt – veli Radanović, odbacujući optužbe da ikoga ucjenjuje. (VL)