Bez potpore jakoga partnera teško je baviti se uzgojem svinja

Kooperacija: Vlasnik nove farme tovljenika kod Križevaca otvoreno kaže. Ivica Đuranec iz Donjeg Dubovca tovi za PIK Belje i poručuje da je takav odnos u kojem dobiva svinje i vraća ih ”nahranjene” ključan za opstanak uzgajivača

Mnogi uzgajivači svinja i stoke u Podravini i Bilogori godinama već imaju problema s plasmanom “robe” – stočni sajmovi nisu popularni kao nekad, a i cijena “žive vage” često je mizerna pa od toga posla malo tko osjeti korist. No, Ivica Đuranec, vlasnik OPG-a iz Donjeg Dubovca kod Križevaca, primjer je kako uzgajivači ipak mogu opstati, pa i uspjeti.

Prate ga u svemu

Nedavnim otvaranjem farme za tov svinja, sam priznaje da je došao s lošeg na bolje.
– Gradnja farme trajala je godinu dana, dobro, s ishođenjem sve dokumentacije i papira i dulje. Vrijedna je oko 5,5 milijuna kuna, osiguranih iz kredita HBOR-a – kaže Đuranec (44), koji se svinjogojstvom, inače po struci metalac, bavi 20-ak godina. Partnera za isporuku tovljenika ima u tvrtki Belje iz Darde, s kojom je radio i prije preko posrednika, no sad je suradnja, veli, direktnija.

– Godišnje moram isporučiti tri turnusa po 1400 tovljenika pjatrena, landrasa i drugih pasmina. Odnosi su dobri, dobivam i svu stručnu pomoć iz Belja i Agrokora, bio sam i na edukacijama na njihovim farmama – kaže Đuranec, dodajući da farma ima sve automatizirano.
– Ja u biti imam dnevno 4 sata posla, dva ujutro i dva popodne, dovoljno da sam na farmi ja sam, a dvoje mi ljudi pomogne pri utovaru svinja – ističe farmer, koji naglašava da je ovo klasičan tov, u kojem je poticaj dobio samo na zemlju, ne i na farmu.

– Ovo su odojci od Belja, ja ih hranim i tovim i vraćam kao gotov proizvod – kaže i potvrđuje da je upravo takav poslovni ciklus i kooperacija ono što je danas bitno za uspjeh. Ugovor ga uz Belje drži 12 godina, 10 godina je kredit, prva rata dolazi na naplatu tek u ožujku 2012.
– Zadovoljan sam, bez takve velike firme koja vas prati u svemu je teško. Nadam da su i oni zadovoljni, prvi probni turnus bio je dobar, a nadam se da će mi se posao i isplatiti – veli Đuranec.

Rijetki uspiju

Tov za jakog naručitelja-dobavljača nije nepoznanica, ali farmer je svjestan da je nije lako postići. U okolici Križevaca malo je državne zemlje za najam, sve je privatno i usitnjeno. S druge strane, rijetki su oni koji tovom svinja za slobodno tržište mogu biti u pozitivi.
– Danas je cijena bekona po kili oko 10 kuna, jedan stokilaš mora pojesti 200 kilograma smjese po 1,70 kuna, pa još struja i ostali troškovi – opstaju samo najveći – iskreno će Ivica Đuranec.
Navodno su iz Belja zainteresirani za gradnju još jedne slične farme u tom kraju, no za početak je teško naći i dovoljno zemlje za obveznu gnojnicu… (VL)