Gradski muzej Križevci poziva na posljednju izložbu ovogodišnje likovne sezone, na kojoj izlaže renomirani zagrebački akademski slikar Mato Jurković. Vrstan pejzažist Jurković je izlagao na pedesetak samostalnih i dvjestotinjak skupnih izložbi, slike mu se nalaze na svim kontinentima, u brojnim galerijama i muzejima te privatnim kolekcijama. Nanoviji ciklus radova nastao je kao rezultat zasićenja tvrđom perceptualnošću i faktografijom veduta gradova koje je radio do tada i iz trajne umjetnikove potrebe za promjenom. „Jedra“ su se pojavila kao  maritimni simbol našega Jadrana, nudeći napetost, šarenilo i dinamiku. U svim tim prizorima ima toliko pokreta, sukoba čovjeka i prirode, boja i jednostavno – života.  Zato slike odišu veseljem, optimizmom, povišenim emocijama te snažnim kolorističkim nabojem, pri tome ne ostavljajući publiku ravnodušnom. Izložba se otvara u križevačkoj Likovnoj galeriji večeras od 19 sati, a ulaz je slobodan.

Mr.sc. Mato Jurković rođen je 1945. u Vođincima, mjestu između Vinkovaca i Slavonskog Broda. Kao najbolji u klasi diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1971. godine kod profesora Mejzdića, Mujadžića i Reisera. Član je HDLU-a od 1971. a živi i stvara u Zagrebu. Neko je vrijeme radio u restauratorskom zavodu, a od 1982. profesor je na Grafičkom fakultetu. Odnedavno je u mirovini. Izlagao je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu, posebno u Italiji. Čest je gost likovnih susreta i dobrotvornih kolonija. Autor je brojnih likovnih i dizajnerskih rješenja grafičkih medija: knjiga, časopisa, novina, plakata, oglasa, slikovnica, naslovnih stranica, ovitaka. Jurkovića se može bezbroj puta vidjeti kako slika na motivu uživo, u prirodi, gdje nas posebno opčinjava njegova koncentracija, siguran rukopis, uravnotežena kompozicija i prije svega osjećaj za lokalni kolorit. Danas se vrlo mali broj slikara može uspješno uhvatiti u koštac s likovnim problemom kojeg upravo predstavlja slikanje krajobraza i pružiti uvjerljiv opis viđenoga. Takvo slikanje pejzaža „in situ“ postalo je pravi raritet među slikarskom populacijom, kao i sama tema pejzaža koja, nažalost, sve više iščezava iz suvremenog slikarstva.