Amaterizam ne umire

Bez obzira na vrijeme i okolnosti, često se događa da nas pojedinci ili grupa nekih ljudi nečim obraduje. Ponekad su to udruge, drugom prilikom djeca školskoga uzrasta, a nerijetko i ona, predškolskog uzrasta. Uključuju se i djeca s posebnim potrebama i svi nešto rade, proizvode i ponose se rezultatima svoga rada.
Tu su, svakako, i umirovljenici, zatim mladi entuzijasti koji rade često u humanitarne svrhe i da dalje ne nabrajam jer vjerojatno ću ipak nekog/neke izostaviti. Šaroliko je to društvo koje ipak ima nešto zajedničko; nagrada im je za učinjeno pohvala, pljesak, ili samo pogled na djelo čime odajemo dužno poštovanje iskazivanjem svoje pažnje.

U svakodnevnoj jurnjavi, upravo ta pažnja često izostane. Ili uopće nemamo vremena, ili zastanemo samo na tren, jureći dalje, i ne stignemo vidjeti i razmisliti “kaj je pisac reči štel”. Možda i nesvjesno, takovim svojim postupkom ustvari vrijeđamo aktere pojedinih događanja jer oni su našli i žrtvovali dio svoga slobodnog vremena, pa i novaca, da bi nam nešto pokazali, pobudili u nama neki osjećaj, doživljaj ili emociju. Možda, ponekad, to i nije neko vrhunsko umjetničko djelo, ali je iskreno darovano i, na koncu, ono je naše. Domaće, križevačko…

Zastani putniče! Usporite pješaci, vjernici i nevjernici i skrenite s ceste ili nogostupa i pogledajte jaslice Gornjogradskog kulturnog i dobrotvornog društva “LIPA” Križevci. Jaslice su relativno male, možda i nevidljive vozilu u prolazu, pješacima je skrenuti 10 metara s nogostupa, ali vrijedi ih pogledati.

Gornjogradske gospođe, članice “LIPE”, jednoga su dana rekle – trebamo nove jaslice. I primile se posla. Možda prije mjesec, ili dva, nije u ovom trenutku bitno. Bitno je da su jaslice osvanule određenoga dana kod kapele sv. Marka u punoj svojoj originalnosti i preciznosti izvedbe.
Napravljene su lutke tri mudraca, Josipa i Marije, jaslice s malim Isusom i tor s nekoliko ovčica. I svima od njih sašita je odgovarajuće odora, mudracima kraljevska, s krunama i biserjem na njima, a u  rukama drže minijaturne posudice sa zlatom, tamjanom i… prstenjem na rukama.
Jaslice i ograda tora s ovčicama su od tesanoga drveta, a sv. Obitelj odiše jednostavnošću u skromnosti svoga obitavališta. Sve je nekako jednostavno, autohtono, i bez suvišnih detalja modernog konzumerizma. Tek nužna rasvjeta da se vidi i noću.

Možda u ovom trenu ne treba spominjati imena (jer neki uvijek rade više od drugih), donatore (jer i jaslice koštaju), treba samo spomenuti “LIPA”, Gornjogradsko kulturno i dobrotvorno društvo, društvo koje gotovo nikada ne zataji. Bez obzira i na teškoće, jer amateri i entuzijasti još uvijek žive u Gornjem gradu.