Peking – rastući div nove Kine

Iako još nije bilo službeno stiglo proljeće, sunce je te subote 12. ožujka, nakon niza hladnih i oblačnih dana, došlo kao naručeno za putovanje, barem onaj prvi dio puta, do izlaska iz zemlje i napuštanja kontinenta. Let za daleku Kinu išao je iz Zagreba do Pekinga, s presjedanjem u Münchenu. U busu prema aerodromu iznenadni susret s profesorom Koradom Korlevićem, našim vrsnim astronomom iz zvjezdarnica Višnjan i Tičan, koji je krenuo na put u Izrael na svjetski kongres pedagoških radnika. Kako su četiri prethodne nedjelje protekle u terenskim ekspedicijama s križevačkim astronomima u potrazi za komadima meteorske kiše od 5. veljače, bila je ovo prilika za razmjenu informacija i dojmova nakon otkrića meteorita “Križevci”, prvog na tlu Hrvatske nakon 60 godina. Sada je došlo vrijeme za “otkriće” Azije i najmnogoljudnije zemlje svijeta.

Smještaj u internacionalnom hostelu Peking Yard pokazao se kao pun pogodak, s povoljnom cijenom sobe i komforom koji nadmašuje neke hotele, ljubaznim osobljem koje je znalo engleski i toplom atmosferom dnevnog boravka kojim svakodnevno prolaze ljudi s raznih strana svijeta, od mladih Šveđanki koje putuju Kinom kao backpackeri do srednjovječnog britanskog para koji upoznaje Aziju. Hostel je bio smješten u tzv. hutongu, jednoj od uskih pokrajnjih uličica, kakvih je stari Peking pun. Večernje skitnje kroz hutonge najbolji su način za osjetiti dašak tradicionalne Kine, gdje u onim turistički orijentiranim sve vrvi starim obrtima, uličnim prodavačima egzotične hrane, svega i svačega i tzv. “čajnim kućama”, dok se u onima, gdje žive lokalci, može vidjeti onaj stari Peking koji polako nestaje.

Kina se posljednjih par desetljeća ubrzano razvija, nakon reformi i preusmjerenja na tržišno gospodarstvo. To je itekako vidljivo i na njenom glavnom gradu u čijem pregrađu, na ruševinama starih, niču čitave četvrti, dok više prema centru stasaju moderne poslovne zgrade. Novi dio grada, Zhongguancun, zbog koncentracije na IT djelatnosti i elektroniku čak se naziva “kineska Silicijska dolina”. Zanimljivo je ovdje spomenuti da upravo u području informatike postoje određeni prijepori između “zapadnog svijeta” i kineske vlade, koja onemogućava korištenje internetskih usluga, poput Facebooka, YouTubea, PicasaWeba, nekih Googleovih servisa, ponekad i Gmaila. Ako je vjerovati nekim američkim izvorima, pod patronatom iste vlade je čak oko 180 tisuća kineskih “cyber špijuna” koji, osim cenzure interneta, navodno obavljaju i “prljavije” poslove.

Uz sav gospodarski i tehnološki napredak, Peking je i grad najljepših kineskih kulturno-povijesnih znamenitosti te taoističkih i budističkih hramova, poput Hrama neba ili Hrama Lami. Nezaobilazno je posjetiti Zabranjeni grad, kompleks bivših carskih palača pod zaštitom UNESCO-a, u kojem je od 15. stoljeća vladalo 24 vladara iz dinastija Ming i Qing, sve do 1912. kad je posljednji kineski car Pu Ji abdicirao. U tih se više stotina zgrada i 10 tisuća prostorija odigravalo mnogo intriga i skandala u kojima su nerijetko akteri bile konkubine, kojih je i po par tisuća, u strogoj hijerarhiji, služilo pojedinom caru. Južno od Zabranjenog grada nalazi se trg Tienanmen, poprište sedmotjednih prodemokratskih prosvjeda studenata 1989. protiv komunističke vlasti, koje je vojska ugušila u krvi čak tri tisuće mrtvih. Taj je, s površinom 44 hektara, najveći trg na svijetu i danas pod strogom policijskom kontrolom i jakim video-nadzorom. Tu se oko trga mogu vidjeti mauzolej Mao Zedonga (1893.–1976.), gdje je izloženo tijelo tog kineskog vladara, Kineski nacionalni muzej te Velika dvorana naroda, odnosno kineski “parlament”.

Doći u Kinu, a ne uspesti se Kineskim zidom bio bi grijeh, a postoji i Maova izreka da to mora napraviti svaki pravi muškarac. Na put 30-ak kilometara sjeverno od Pekinga, gdje se nalazi najbliži segment Zida dugog oko 8 tisuća kilometara, može se uputiti lokalnim autobusima ili pak u privatnom aranžmanu, manjim turističkim kombijem i vodičem koji tako, kao nezaposlena visokoobrazovana osoba sa znanjem engleskog, zarađuje za život u zemlji u kojoj nije lako naći posao. Takav cjelodnevni aranžman pravo je iskustvo za turista koji je prvi put u Kini, pa se tako mogu obići npr. tvornica umjetnina od rijetkog i cijenjenog kamena žada, tvornica svile i svilenih proizvoda, radionica nakita od slatkovodnih bisera, tradicionalna čajna kuća “Dr. Tea House” te olimpijski centar sa stadionom “Bird’s Nest” (Ptičje gnijezdo) i olimpijskim bazenom “Water Cube” (Vodena kocka).

No, pri takvom izletu potrebna je prava strpljivost zahvaljivati se na silnim ponudama da se nešto iz asortimana i kupi, pa čovjek nerijetko i poklekne, iako zapravo ne troši toliko čaja ili treba toliko svilenih čarapa. Od ostalih savjeta, vrijedi probati Pekinšku patku (iako je domaći picek ipak ukusniji), spustiti cijenu satova kod uličnog prodavača na 30-35% prvotne (iako sam kaže da je već spustio cijenu “cheaper, cheaper, cheaper”), kušati egzotičnu ponudu hrane (npr. škorpiona na šišu) na noćnom marketu, protulumariti uz jezera zapadno od Zabranjenog grada te svakako obići Ljetnu palaču nedaleko grada, što se može i taksijem, koji nije skup, posebno ako se podijeli s još tri Križevčana. Za obilazak grada preporuka je koristiti podzemnu željeznicu, čija je cijena karte upravo smiješna – 2 juana (što je otprilike 1.6 kuna) za jednu vožnju u bilo kojem smjeru. Ovime crtica iz Pekinga završava, ali priča o Kini nije gotova, slijedi velebni Šangaj s obližnjim gradom Hangzhou.