Silicijska dolina

Teško je uliti pamet
onome tko nema volje,
a još teže uliti volju
onome koji nema pameti.
—Morales

Silicijska dolina je smještena pokraj San Francisca u južnoj Kaliforniji. Pojam “Silicijska dolina” nastao je zbog velikog broja tvrtki visoke tehnologije u regiji, a dolazi od kemijskog elementa koji je osnova za izradu čipova. Danas je Silicijska dolina područje s najvišom koncentracijom esencijalnih visokotehnoloških (hi-tech) tvrtki u svijetu. Komparativne prednosti doline su velik broj visokoobrazovanih inženjera, inovatora i ulagača u razvoj novih proizvoda, mladih stručnjaka koji bez obzira na rasu, vjeru i politiku rade na projektima sutrašnjice.

Srce mi se kida od tuge što poznata Hrvatska tvrtka “Beton” iz Zagreba, koja objedinjuje mahom bosanske mišiće i hrvatske miješalice, nije dobila suglasnost gradskog vijeća Križevaca da izgradi pogon u našoj Silicijskoj dolini – Gornjoj Čreti. Šteta jer su se u njoj možda mogla zaposliti četiri visokoobrazovana Križevčana sa “Zavoda za nezaposlene”. Osim toga, vijećnici te bliža i daljnja rodbina i prijatelji bi betonske blokove za svoje haciende po okolnim brjegovima mogli nabavljati iz prve ruke.

Moglo je to biti simbolika, kao “inicijalana veličina”, kao  Prometej  križevačke orijentacije na budućnost u kojoj visoka tehnologija trasira put i osigurava naše mjesto na karti podjele rada u Europskoj uniji. Da se vijećnik Roko Bašić nije inatio vizionaru prošlosti Hrgu, ta bi investicija već danas bila u uvodniku “Economista”, kao primjer dobrog posla 28. članice EU i mamac velikim investitorima koji hodaju hrvatskim ledinama tražeći mjesto gdje iskrcati kapital.

Problem je složen, a šteta odluke vijećnika nesaglediva jer grad ima visoko učilište i škole, a križevački mladi stručnjaci zauvijek će ostati vikend-građani na radu u zemlji i svijetu bez prilike i nade da svoje znanje, obrazovanje i entuzijazam ulože u prosperitet grada svoga rođenja.
  Nije zanemarivo ni to da bi grad prihodovao privlačnih 2.500 kn mjesečno za najam prostora. Ipak je to trošak jednog putnog naloga gradonačelnika kada ide na svjetske seminare, nudeći gradske potencijale velikim investitorima.

Bio sam opet u Gornjoj Čreti. Zatekao sam poznati ambijent, samo su konji i krave malo sjeđih griva i repova. Muče ih obadi i ova suša, skapavaju od žeđi, ali na pitanje skore “deložacije” samo odmahuju repom.
Famozna Gornja Čret (nego zna li tko gdje se krije Donja?) spominje se već desetljeće, i kad god se vlast oglasi i lamentira o sadašnjosti, obećavajući svjetlu nam budućnost, iz usta im kao med iscuri famozna Gornja Čret.

Da je malo zdrave pameti, grad bi odavno već (ali još nije kasno) imao viziju što na tom prostoru želi imati i samo ono što se uklapa u tu viziju poticao te pogodovao investitorima koji bi pokazali interes da baš u Križevcima grade svoj imperij. Ima mjesta za razne male obiteljske tvornice, projektne biroe, radionice za izradu ključeva, knjigovodstvene servise, ambulantu za male životinje, dječji vrtić, sabirni centar za izbjeglice, kovačnicu novca, zlatarne, zatvor, lokale brze hrane, crkvu, javnu kuću, duševnu bolnicu, cvjećarnice, štampariju za molitvenike i Biblije. Radnih mjesta kao u priči. Uz jedan uvjet, bez dima i dimnjaka, jer dimnjaci se ipak sele na sjeveroistok, a mi putujemo na zapad.

Tada bi se mladi visokoobrazovani Križevčani zadržavali u svome gradu, oni otišli trbuhom za kruhom možda se vratili, a u gradu bi se sakupila kritična masa pameti koja ga može izvući iz sadašnje letargije i čekanja Sudnjega dana.
  Ako zavod za zapošljavanje županije slavi odlazak sedam kuhara i tri konobara na sezonski rad na more, a zadnji se diplomirani ekonomist zaposlio prije godinu i pol dana na tom istom Zavodu, nema sreće za pamet ni mjesta za nauku. Naše učilište tek je prolazna stanica križevačke i ine mladosti na putu u bolji život.

Dok je tome tako, u gradu će vladati mediokriteti iz predgrađa, mentalnog sklopa onih koji iz dvorišta izlaze u čizmama pa se na cesti obuvaju u cipele jer idu u grad. Bojim se da će naša “Silicijska dolina” dugo još biti samo zapuštena ledina i kula od karata. 
A da se ipak samo okrenemo sebi i tok Glogovnice skrenemo po sredini doline i omasovimo postojeći stočni fond. Tada bi se brojna svita u radnom odnosu sa gradom (od deset do podne zavaljena po okolnim terasama), ali i vijećnici poglavarstva, vrli pročelnici i sam poglavar, mogli zaposliti na lakšim poslovima. Jer ne sumnjam da im je dosta stresa u spoznaji da od njihove gluposti zavisi budućnost cijelog jednog grada.