Koncert gitarista Tamare Perc i Vlade Brzovića

Križevačka gitaristica Tamara Perc nastupila je u petak 29. 7. na Križevačkim ljetnim večerima u atriju Likovne galerije. Tamari, koja pripada među najaktivnije križevačke glazbenike, ovo je bio još jedan od mnogobrojnih koncerata u njenom gradu. Ovog puta, križevačkoj je publici predstavila i svog kolegu Vladu Brzovića iz Poreča. Za ovo dvoje gitarista, kolega sa studija na Visokoj školi za glazbenu umjetnost u Lovranu, ovo je drugi zajednički koncert nakon studentskih dana, a prvi je bio održan u Poreču gdje Vlade radi kao profesor gitare.

Koncert je bio podijeljen u dva duža dijela u kojima su se redom predstavili Tamara i Vlade, iza kojih je slijedio kraći treći dio sa zajedničkim izvedbama dvoje gitarista. Kao dodatak, Vlade i Tamara su izveli akustično-električni duo, obradu skladbe «Always with me, always with you» Joea Satrianija. Ovaj mali glazbeni crossover nije izazvao neujednačenost u repertoaru, koji je uglavnom nastojao ostati o neopterećenom duhu ljetnih večeri.

Kao neujednačenost bi se prije mogao doživjeti izbor baroknih skladbi, najviše «Lamentacija o smrti Ferdinanda III» Jakoba Frobergera, glazbeno najzahtjevnije skladbe na koncertu, koju je izvela Tamara Perc. Zamršenost ove skladbe, prepune skrivene simbolike, nije promakla gitaristici koja ju je u kratkom predahu pokušala riječima približiti publici. Ukoliko pripadate onom dijelu publike kojem to kratko obrazloženje nije pomoglo, nemate se razloga brinuti. Simbolika ovakve barokne skladbe danas nam je jednako daleka i neshvatljiva kao što bi nam bili nerazumljivi i zamršeni odnosi između jednog dvorskog skladatelja (Frobergera) i njegovog monarha (Ferdinanda III).

Fantazija za violinu Georga Philippa Telemanna koju je izveo Vlade Brzović, premda pripada baroknim djelima, ujedno je i virtuozna skladba, pisana za barokne violiniste koji su željeli zadiviti svoju publiku, pa zato i lakša za slušanje. Virtuoznim (salonskim) komadima pripadao je i veći dio ostalih skladbi na koncertu: Fantazija Luigija Legnanija, Cancion para Beatriz Simonea Ianarellija i Varijacije Fernanda Sora, pa i spomenuta skladba Joea Satrianija. Možda najuspjelije djelo (i kompozicijski i izvođački) na cijelom koncertu, bilo je Primavera portena Astora Piazzolle u izvedbi Vlade Brzovića.

Atrij Likovne galerije još jednom se pokazao kao odličan prostor za koncerte, bez obzira na to što su gitaristi morali nastupiti uz ozvučenje. Prava je šteta da se češće ne iskorištava u tu svrhu, jer su koncerti na otvorenom uvijek poseban doživljaj. S obzirom da cjelokupni program Križevačkih ljetnih večeri nije dostupan, ne možemo znati koliko će ih (i hoće li) još biti.