Zadrugari iz Gregurovca pivarima: Spasite naš hmelj, zadnji je čas

Uzgajivači jedinog hmelja u Hrvatskoj dižu ruke, ovo bi mogla biti posljednja berba. Dani hmelja ovog vikenda u općini Sveti Petar Orehovec kod Križevaca označavaju početak sezone berbe ploda koji pivu daje karakterističan okus i aromu

I dok proizvođači piva u Hrvatskoj ovog ljeta likuju jer su s odličnom prodajom piva sa sokom, tzv. radlera, otkrili novu “zlatnu koku”, oni koji jedini u Hrvatskoj proizvode hmelj, bez kojeg ni nema pravog pjenušavog zlatnožutog pića, tužni su jer od te poljoprivredne kulture, čini se, za njih više ne može biti kruha. Prvi put otkako su sredinom 90-ih na polju u Gregurovcu počeli pokusno, uz vodstvo Siniše Srečeca s Visokog gospodarskog učilišta Križevci, koji je i doktorirao s temom iz hmeljarstva, saditi tu biljku, a onda i formirali zadrugu kroz koju su brali, prerađivali i plasirali svoj urod, hmeljari ne pamte ovakvo teško razdoblje.

Nemoguće se probiti

No, razlog nije suša koja je pokosila dosta imanja na kontinentu, već logika tržšta. Zadrugari, naime, još nisu prodali oko 25 tona lanjskog uroda. Peletiran i pakiran u vreće i uskladišten u kutije, to “zeleno zlato”, kako mu tepaju, stoji u pogonu jer ga domaće pivovare (više) ne kupuju.

– Puno smo prodavali Daruvarskoj pivovari, bilo je kupaca iz cijele Hrvatske, a sad kad su sve naše velike pivovare u stranom vlasništvu, do njih je nemoguće doći i plasirati svoje – govore upravitelj Zadruge Antonio Huzjak i njen predsjednik Stjepan Habijanec, koji je prvi, ponukan 30-godišnjim iskustvom rada u hmeljarniku u Sloveniji, u potkalnički kraj doveo te šišarke. Mladen Majerić, treći preostali zadrugar, od prvotne petorice, ocjenjuje da uzrok slaboj potražnji tvrtki leži i u činjenici što sve više rabe ekstrakt hmelja, a ne prirodnu sirovinu.

– Piva se danas kuha kao sirup i razrjeđuje, zbog masovne proizvodnje ne može se više čekati dva-tri mjeseca da se promiješaju voda, hmelj i ječmeni slad – tvrde zadrugari, nesigurni što će. Ne smiju hmelj spaliti pa planiraju njime ognojiti polja, jer, kažu, u njemu nema kemije. Parcelu sa šišarkama u punom cvatu, visokima do 6 metara, već su smanjili za 10 hektara, posadivši kukuruz, koji je do 2000. ondje i rastao.

Više gorčine

– Razloga za zdravicu nemamo, nazdavili bumo za završetak postojanja zadruge – kažu i dodaju da bi, nakon što rastave strojeve, mogli zaraditi prodajom starog željeza. U pogon su, uz pomoć vlasti i tvrtki, uložili milijune, digli i kredite. Još moraju vratiti po 46.000 kuna i za zadrugu 26.000 eura. A prisjećaju se kako su još 2009. svi pohodili u Gregurovec iz Gospića, Buzeta, Zagreba, Vukovara…

Koprivnički Carlsberg među rijetkima od njih, potvrđuju i iz tvrtke, otkupljuju određenu količinu za Zlatni pan. Ovaj jedini domaći hmelj, sorte aurora, odlikuju visoke tzv. alfa kiseline, a miris “jagodica” s plantaže i u pogonu “vuče” i one nesklone pivu. Ogorčeni i na odnos ministarstva i vlasti, koje su ih, kažu, nagovarale da uđu u posao i obećavale im brda i doline, zadrugari se danas bore da prodaju što više stoke, od koje također žive, ne bi li “iscijedili” novac za projekt kojem su, strahuju, dani odbrojani. (VL)

Korisne informacije

Sezona berbe hmelja, tradicionalno označena manifestacijom Dani hmelja u Gregurovcu, traje od kraja kolovoza kroz oko dva tjedna. U berbi je znalo sudjelovati i 17 ljudi, zadrugara i ostalih. Proces uključuje sve od skidanja plodova do prerade i sušenja i pakiranja. U najboljim godinama sa 16 hektara ubiralo se do 30 tona hmelja, danas raspolažu sa samo 6 hektara jer su 10 preorali kukuruzom. Hmeljari bi sretni kad bi im neka pivovara otkupila tonu hmelja i za 2 eura, a nekad su tonu prodavali za 12 eura.