Tribina: Komu treba Usain Bolt

Iznos kojim će se platiti Boltov nastup polovina je godišnjeg proračuna Hrvatskog atletskog saveza. Zagovornici bacanja novca u vjetar reći će da taj novac ionako ne bi završio u hrvatskoj atletici. Pitam ih: Zašto?

Na stadionu Mladosti 13. rujna trčat će Usain Bolt. Njemu će iz naših džepova netko tutnuti 250.000 eura. Sutradan će otputovati i teško se sjetiti je li bio u Ukrajini, Moldaviji ili Hrvatskoj. U medijima će izići fotografije Bolta, Bandića, Ivane Brkljačić i još ponekih lica koja će mu za tri dana boravka ponizno ljubiti skute. Na zapadnoj VIP-tribini sjedit će likovi koji atletiku vole samo jedan dan u godini. Zagrebački miting, prema informaciji gospođice Brkljačić, prenosit će 150 televizijskih stanica. Zagreb i Hrvatska te večeri bit će gledaniji od SKY-a i CNN-a zajedno.

Hrvatska će dobiti promidžbu širom svijeta i može se očekivati da će strani kapital napokon iz švicarskih trezora krenuti u Hrvatsku. Dobar dečko Usain možda će i sam tu i tamo reći dobru riječ za nas! Koristi od Boltova nastupa u Zagrebu imat će naš turizam, sport, atletika posebno. Zarada (kakva zarada?) ide hrvatskoj atletici, atletskim školama, edukaciji trenera.

Dobra priča, za malu djecu.

Iznos kojim će se platiti Boltov nastup od nešto manje od 10 sekundi polovina je godišnjeg proračuna Hrvatskog atletskog saveza. Unaprijed znam da će zagovornici bacanja novca u vjetar reći da taj novac ionako ne bi završio u hrvatskoj atletici. Pitam ih zašto ne bi. Da su sposobni i stvarno ih zanima hrvatska atletika, našli bi načina za to.

Davno je legendarni Veselko Tenžera rekao da je naš »sportsko-konobarski mentalitet« daleko od naših financijskih mogućnosti i realnih potreba. Vrijeme samo potvrđuje tu gorku istinu.

Bio sam prije mjesec dana na seniorskom prvenstvu Hrvatske u atletici u Zagrebu. Na stadionu na kojem će se svita klanjati šampionu. Nije bilo ni VIP-lože ni Bandića ni Ivane Brkljačić.

U pojedinim disciplinama bilo je manje učesnika nego što ima mjesta na pobjedničkom postolju. Rezultati su bili na nivou šezdesetih prošlog stoljeća. Osobno (s rezultatima iz toga vremena) bio bih prvak na 800, 1500, 3000, 3000 stipl, 5000, 10.000 metara. To je slika hrvatske atletike. Finacija, organizacije i rezultata.

Pa dakle, gospodo, zabavljajte se, ali prestanite nam mazati oči »općim dobrom«. To što vi radite nema baš nikakve veze s hrvatskom atletikom, ali ima s vašim osobnim ambicijama i – politikom. Samo se na kraju balade potucite. Neće vam biti prvi put! (Vjesnik)