Lolek i Bolek

– Smatram da bi stranku trebao preuzeti netko tko ima dobar rejting u stranci, rezultate i želju za ostvarenjem uspjeha. Moj kum Bolek to ima!
– Hvala Lolek, buš mi potprecednik.
(citat iz P. lista)

Josip Friščić mi nikada nije bio posebno simpatičan. Ono na prvu, jednostavno nije bio moj tip. Ja oduvijek volim samo dečke s crnim okicama, a on ima plave, varave. Na njegovom licu nikada nisam mogao isčitati iskrenost, možda tek zalijepiti jumbo plakat. Nikada mu nisam vjerovao. Kad je na vrhu stranke naslijedio Tomčića, stranku je vodio kao prirepak HDZ-u. Sva obećanja koja je dao u izbornoj kampanji (od ZERP-a do brige za selo i poljoprivredu) zaboravio je onoga trena kada je zajašio u Sabor.

Pa ipak, svojim je manevrima pomagao svoj grad i nešto manje svoju županiju. Za to vrijeme u stranačkoj sjeni čučala su mu dva križevačka pajaca koji su znali da, dok ih on štiti i gura, i sami imaju prođu na tržištu. Desetke puta, od birtija do sportske dvorane, od križevačkog sajma do otvaranja nepostojećih gradilišta, gledao sam kako mu se križevački Lolek i Bolek uvlače u guzicu. Sreća što je Joža kršan čovjek pa su ova dvojica uvijek imali kuda. Mogli su mu se uvlačiti jedan po jedan ili skupa, a da se on samo malo meškolji, gleda oko sebe i pita se gdje li su nestali?

I onda se desio 4. prosinca. Dogodilo se ono što su znali svi osim sirotog Jože. Stranke koja je nekada imala ministre i članstvo potonula je na dno hrvatske političke kaljuže. Istoga trena vrli su mu križevački pajdaši, koji osam godina bez njega nisu smjeli otkopčati šlic, preko noći okrenuli leđa i pucaju po njemu iz svih oružja. U dvoglasu udaraju po svom mentoru i političkom stvoritelju. Titanic tone, treba spašavati glavu, jebeš politički ili osobni “fer play”, za godinu su lokalni izbori, upadaj u splav i spašavaj se! Dva lokalna đilkoša bez okusa i mirisa traže mjesto pod suncem i pucaju na čelno mjesto HSS-a. Radi spašavanja stranke? Ne, radi osobnog spasa!

Ambiciozni kumovi i kumeki žele na vrh nekad velikog i slavnog  HSS-a, stranke koju je devetstočetvrte osnovao dr. Radić, a stranku su u njenoj časnoj povijesti vodili značajni hrvatski političari Stjepan Radić, Vladko Maček, Drago Stipac i Zlatko Tomčić. Osjećaju se jaki i sigurni u sebe, na sva usta hvale jedan drugoga. Za to vrijeme Friščić, Pankretić, pa i Bajs šute kao ribe i puštaju da im stranku, koja je na zadnjim izborima osvojila jedan mandat u saboru, Lolek i Bolek srozaju do kraja, da definitivno nestane s političke scene.

Zapanjuje saznanje da dva neimara čiji minuli rad, osobno obrazovanje (Lolek ne zna koristiti daljinski, a Bolek jedva da zna upaliti PC, imaju vokabular pučkoškolaca, ni jedan ne govori strani jezik, jednom u dućanu vezanu kravatu nose dok im se zamasti u kotlovini), čiji uspjesi i karizma nisu dostatni ni za vođenje seoskog folklornog društva, misle da mogu voditi stranku koja je značajno participirala u hrvatskoj povijesti. Pa, ako uspiju, ako članovi i simpatizeri HSS-a Boleka izaberu za čelnog čovjeka svoje stranke, tada i ne zaslužuju bolje nego na sljedećim izborima zauvijek nestati s hrvatske političke scene.

Biti profesionalni političar u Hrvatskoj (osim rijetkih iznimaka) jednako je časno kao biti kurva u bordelu. Moraš biti kvaran, lica debela kao đon opanka, bez stava i mekan u struku i još malo niže, barem kao Cicciolina. Moraš imati samo bolesnu ambicioznost i močiti si prst u stražnjicu da osjetiš od kuda vjetar puše te se na vrijeme prilagoditi. Lolek i Bolek bez sumnje imaju vrline kameleona, ali me čudi Josip Friščić. Samo čekam da iz njegovih velikih tužnih očiju kapnu suze, radi saznanja da je izdan i noža u leđima koji su mu zabili njegovi dojučerašnji poltroni. Ili pak zbog same spoznaje da je toliko godina imao zmije u njedrima, a da to nije znao ni vidio. A mogao je i trebao, barem onda kad su mu sjedili na koljenima, a on im je gladio guste “skojevske” vlasi!