Fikus

Garavušo garava, ti si mene varala,
Ti si mene varala kad si mi govorila,
Bit ćeš moja ili ničija
Garavušo garava, ti si mene lagala…
—Miroslav Škoro (“Garavušo garava”, 1998.)

U nedjeljno jutro svratim u kafić iznad placa, pogledam oko sebe i tražim  poznata lica. Volim taj osjećaj da sam blizu odabranima, eliti, kremi društva, makar tek kao promatrač, kibicer. Zavirim pod stol u njihove cipele da vidim kad su zadnji puta bili na selu, sjetili se korijena.

Listam novine, razgovaram s ljepoticom dana iz “24 sata” i diskretno promatram društvo za stolom. Naćulim uši ne bih li razabrao temu, čuo koju pametnu: Hoće li Izrael napasti Ćirina atomska postrojenja na sjeveru Irana, kako stoje dionice na “Crobexu”, kako kotira Nikkei, kako Hang Seng, FTSE, DAX, kako se kreću svjetski tokovi novca, da li je bolje uložiti u dionice, švicarske franke ili da kupujem zlatne poluge. I ono najvažnije da li je svjetska recesija konačno na umoru?
Pametni su, obrazovani ljudi, mislim si, tko bi sve to znao ako ne oni!?

Na licima iščitavam njihov ponos i prebirem im po biografijama. Tu su gradonačelnik i njegov “consiliere”, skriven pod krinkom vuka, kum mu i župan, sve u jednome. Tu je i ekskluzivni dobavljač goriva za križevačko Komunalno poduzeće, a svratila je i opozicija. I svi za istim stolom, kutak za nepušače, kava s natrenom, hladno mlijeko, kolačić – prava malo obiteljska idila!
U jednom trenu župan je podigao glas, pomislio sam da će održati govor, a onda šok. Župan se slomio i zajecao. Kum je iz džepa izvadio “eko” maramice i obrisao mu suzu s lica, a consiliere, uvijek servilan, do kraja odan “čovjeku i stranci” i sam je pustio suzu.

Dan ranije u Večernjaku sam gledao njegovu sliku i naslov “Mršić gubernator Koprivnice”. A onda sam zbrojio dva i dva i shvatio razlog županove tuge i očaja. Da, župan je u ovaj put u pravu. Mrki je postao gubernator Koprivnice, ali i županije, jer u Koprivnici je lonac, a gladna usta su od Križevaca do Đurđevca. Mrki je gradonačelnik Koprivnice, zastupnik u Saboru, sada i predsjednik uprave Podravke, određivat će upravne i nadzorne odbore bolnica, vrtića, staračkih i đačkih domova, postavljat će načelnike i pročelnike, imenovati inspektore, trenere sportskih i inih klubova, biti urednik radija i pisanih medija.
Na stvarna ili izmišljena radna mjesta postavljat će svoje ljude, užu i širu obitelj, stranačke i obiteljske prijatelje, one sa zasluženim i one s kupljenim diplomama. Postavljat će vratare, šofere, domare, zidare, travare, određivati tko će raditi na općinskom sudu. U gluho doba noći zvati će okolo i telefonirati, intervenirati, prijetiti, muljati, lagati i krasti. I sve to s diplomom profesora obrane i zaštite! Gledao sam ga prije izbora na trgu kako napuhava crvene balone SDP-a, onako kršan i stamen, uplašio sam se da će i sam odletjeti u nebo. Ipak, nije odletio, ali je poletio!

Pa, dakle, što je to novo ili drugačije nego je bilo jučer, dok su sve to radili župan – inženjer za postavljanje oluka na niskogradnji u GP Radnik (i preko gableca ribič na bajeru iza ciglane) i teta iz vrtića. Malo, ili baš ništa. Samo će Mrki zamijeniti oholog župana koji je, zajedno sa “Kumom I, II i III” sve to radio još prozirnije, bahatije, najčešće u inat poštenju i moralu, općem interesu, logici i zdravoj pameti, misleći da je vječan, nezamjenjiv, nedodirljiv i da nikada i nikome, osim svojoj tajnici, neće polagati račun za svoj rad. Kad je župan izgubio većinu u Županijskoj skupštini, zadnjoj kuhinji u kojoj je određivao meni, postao je politički fikus. Križevački Zorro se sklonio u stranku na izdisaju i sanja hladovinu Sabora. Izbori se bliže, a mediji okreću list!

Iglui polako kopne na proljetnom suncu, a Mršić je, kao profesor ONO I DSZ, mudar Podravec shvatio da atomska skloništa koje je izgrađivao uvijek dobro dođu, da se u slučaju napada ima gdje skloniti. Župan je gradio kule u zraku, a u visinama uvijek pušu jači vjetrovi i uvijek u suprotnom smjeru od onih na dnu. Ako nisi čvrsto vezan za tlo, lako te otpuhnu. U zaborav. Dok čeka rasplet svoje životne drame i roni suze nad sudbinom Podravke i Podravine, predlažem mu da za zabavu liječi svoje duševne boli tako da uljem maže listove fikusa. Da se sjaje i lijepo izgledaju, iako i takav fikus stvarno ne služi ničemu. Baš kao ni Župan. Popodneva neka rezervira za bajer i pecanje u mulju žute lokve. A navečer iza deset MAX TV, daljinski u ruke pa kanal 900, 901 i komparacija pridjeva “velik, veći, najveći”. I neka se ne pita za Mršićeve reference, dok nam najprije ne podastre svoje.