IN MEMORIAM: Ivan Mihalić (31.07.1943.-25.04.2012.)

Uvijek sam sa sjetom gledao razglednice Grada na kojima nastaje, nestaje i ponovo se rađa. I ne treba riječi, jer fotografije govore same po sebi. Tek datum pozdrava ili dobre želje govori nam kad su napisane… Mojim fotografijama ne treba datuma, jer one su „od jučer“. One su najsvježije sjećanje na grad kojeg više nema…

Ovim se riječima gospodin Mihalić obratio u ožujku 2010. godine čitateljima kataloga izložbe „Križevci u sjećanju“, koju je upriličio u spomen nekad prekrasnim perivojnim trgovima u centru grada. Istinski i svakodnevno živjevši s rodnim gradom, svojim je istančanim osjećajem lokalpatriotizma i velikom ljubavlju prema Križevcima bio uzor i mentor, neumorno pokazujući kako se kroz umjetničko stvaralaštvo i kulturni aktivizam voli rodna gruda.

Kreativna duša, misli nemirne kad naiđu na nepravdu, spretna ruka i pažljivo oko bilježili su ljude, stvari i pojave, i stvarali skice za veliki portret „grada s dušom“, kako ga je gospon Ivan intimno doživljavao. Bio je osoba čije je srce gotovo sedam desetljeća kucalo i za ovaj grad, sve dok se, na okruglu obljetnicu, s njime nije, tiho i samozatajno, posljednji puta oprostio. Njegove tople priče iz djetinjstva, ispričane s toliko sjete i čežnje za prošlim, boljim vremenima, zagrijale su mnoga srca i izvan granica Lijepe naše, gdje su njegove kolumne na internetu bile rado čitane.

Nažalost, ostaju nedovršene njegove četiri knjige, uz još nekoliko neobjavljenih koje leže u ladicama, deseci neprikazanih slika i na tisuće fotografija koje svjedoče o čitavim generacijama, životnim mijenama te običajima koji polako nestaju. Nas koji ostajemo poučio je važnosti poštovanja prema minulim vremenima i povijesti, iz kojih trebamo strpljivo crpiti bogato iskustvo, kako bismo pametno kročili kroz život.
U ime članova udruge P.O.I.N.T. izražavam iskrenu sućut supruzi Ružici, sinu Draženu i ožalošćenoj rodbini zbog gubitka voljenog supruga, oca i rođaka, a nama ostalima uzornog sugrađanina i dobrog prijatelja.

Gospon Mihalić, neka Vam je laka ova križevačka gruda!