O GMO-uredbi od 29. ožujka 2012. godine

Proteklih sam dana obasipan e-mail porukama u kojima me poznati i nepoznati obavještavaju o Uredba o izmjeni i dopunama Uredbe o razini genetski modificiranih organizama u proizvodima ispod koje proizvodi koji se stavljaju na tržište ne moraju biti označeni kao proizvodi koji sadrže genetski modificirane organizme (NN 039/2012) koju je 29. ožujka 2012. (vrlo tiho) donijela Vlada i potpisao premijer Zoran Milanović. Svi su od mene tražili komentar, nekima sam i odgovorio osobno, a ovo je prilika da kažem nekoliko riječi za javnost.

Ja nisam pravnik i moram priznati da mi je ovakva pravna terminilogija potpuno strana i teško razumljiva. Iz naslova dokumenta razumio bih da se uredba odnosi na promjenu razine GMO u proizvodima (do sada 0.9%), iznad koje proizvodi moraju biti označeni da sadrže GMO. Međutim, ništa od toga. Uredba je ustvari dozvola za stavljanje na hrvatsko tržište GM proizvoda koji do sada nisu imali dozvolu uvoza. Radi se o GM kukuruzu:

• MON 89034 × MON 88017 (MON-89O34-3xMON-88O17-3)
• Bt x MIR 604 x GA 21 (SYN-BTO11-1 x SYN-IR6O4-5x MON-OOO21-9)
• Bt x MIR 604 (SYN-BTO11-1xSYN-IR6O4-5)
• MIR 604XGA 21 (SYN-IR6O4-5xMON-OOO21-9)
• 1507 (DAS –O15O7)

i pamuku:

• GHB614 (BCS-GHOO2-5)
• 281-24-236×3006-210-23 (DAS-24236-5x DAS-21O23-5)

Naglašeno je da ova Uredba sadrži odredbe koje su u skladu sa aktima Europske unije, kako navodi: “Vjerodostojan je samo tekst na francuskom i nizozemskom jeziku” ili “Vjerodostojan je samo tekst na njemačkom jeziku”. Čovjeku dođe nekako milo, još EU nije prevela tekst na sve jezike članica, a mi (ne dao Bog postali ikada članica EU) već imamo Uredbu nejasno prevedenu na hrvatski.
Zanimljiva je još jedna pojedinost. UREDBA je donesena gotovo tajno. Uzbuna je nastala tek kada je otkrivena u Narodnim novinama. Zar hrvatski narod stvarno nema pravo znati i biti informiran kakvu će, ili bi trebao sutra, hranu jesti? Nije li i pravo na zdravu hranu osnovno ljudsko pravo?

Usporedbe radi, mediji su tri tjedna brujali o ispitnim pitanjima maturanata (pretpostavljam stoga što su djeca nekih utjecajnih ‘glavonja’ popadali na ispitu pa je trebalo dići buku). Ili…
Statistike kažu da je svega oko 2% osoba homoseksualne orijentacije, pa se pitam zavrijeđuje li tako mala skupina ljudi pozornost i podršku koja im se pruža pri organizaciji posljednjeg Gay Pride-a u Splitu? Mislim na prisustvo nekih ministara i izvanredni troškovi policijskog osiguranja, a da istovremeno ministrica Pusić već pola godine ne uspijeva (nema vremana) primiti silovane žene iz Domovinskog rata.

No, iz ova dva posljednja primjera vidljivo je jedno: da bi neka akcija krenula potrebna je kritična masa. E pa recite sada može li preko 80% Hrvata koji ne prihvaćaju GM hranu ostvariti takvu kritičnu masu i započeti akciju protiv mjera koje pokušava krišom donijeti hrvatska Vlada.
Usamljeno djelovanje pojedinaca, pa i udruga od malene je koristi. Djelovanje treba ujediniti, treba oformiti zajednički organizacijski stožer i odatle kordinirati sve akcije.

O ovome treba posebno voditi brigu ako znamo da ‘Kukuriku koalicija’ (osim ministrice na odlasku – Mirele Holy) nikada nije pitanju GM usjeva i GM hrane posvećivala posebnu pažnju. Za to naprosto nemaju afiniteta.
Sve ovo postaje značajno kad znamo da tisak (The Guardian, 4. siječnja 2011.) objavljuje izjavu američki veleposlanik u Parizu. Craig Stapleton savjetuje Washington da u vojnom stilu započne trgovinski rat sa svakom članicom EU koja se protivi sjetvi genetski modificiranih usjeva. (O tome sam već pisao: WikiLeaks: SAD vrši pritisak na EU zbog odbijanja GM usjeva).

Znajući to i oduševljenje kojim nam je premijer Milanović, prigodom posjete SAD-u, najavio obećane američke investicije u Hrvatsku, lako nam je pogoditi o kakvim će se investicijama raditi. Dakako biti će to prvenstveno GM usjevi, koje će, isto kao što se to dešavalo u Argentini, Brazilu ili Indiji, pokušati ugurati preko navećih firmi u agrokompleksu (AGROKOR i ŽITO). E pa sada ako znamo odakle vjetar puše, trebamo se pripremiti, sakupiti kritičnu masu i biti spremni na udar. Ako pak Vlada ‘Kukuriku koalicije’ smatra da preko 80% Hrvata ne predstavlja snagu o kojoj će ovisiti duljina njihova mandata – varaju se.

Kada je u pitanju sporna UREDBA, zanima me tko je ispitao zdravstvenu sigurnost na temelju koje je odobren uvoz navedenog GM kukuruza i pamuka. Naime, Europska agencija za sigurnost hrane EFSA (European Food Safety Authority) sa sjedištem u Parmi, Italija, ima i zadaću da savjetuje EC o sigurnosti GM usjeva i od njih dobivene hrane. Zanimljivo je da do sada još za niti jedan GM usjev ova agencija nije dala negativno mišljenje. EFSA nije provela testiranje zdravstvene sigurnosti novih GM kukuruza, već se njena ocijena sigurnosti temelji na ranijim testovima svakog od GM roditelja uključenog u križanje.

Ako znademo da je u nove GM kukuruze iz UREDBE ugrađeno više gena (nagomilana svojstva: moguće do 6 gena za različite Bt-proteine insekticidnog učinka i dva za tolerantnost na dva različita herbicida), tada možemo logički zaključiti da će otrovnost tih GM kukuruza biti uvećana, kako prema štetnicima, tako i prema korisnim insektima (predatorima) i ljudima (alergije). Postoji opasnost da se na europskom tržištu (i Hrvatskoj) pojave GMO-i čija zdravstvena ispravnost nikada nije bila provjerena. U svakom slučaju, spornu UREDBU ne prate nikakvi podaci o zdravstvenoj ispravnosti tih GMO-a, pa je njena legalnost upitna. (O svemu tome već sam pisao u O lijepa, o draga, o slatka slobodo…)

O stanju u EU glede GMO-a pisao sam u članku Europska unija i GMO. Poznato nam je da su se sve hrvatske županije proglasile GMO-slobodnim. O tome postoje službeni dokumenti pa ih današnja Vlada ne može zanemarivati.
Saborska zastupnica iz prošlog saziva – Marijana Petir, pri kraju mandata Sabora predala je dokument svog radnog Odbora o povezivanju Hrvatske u zajedničku GMO-slobodnu regiju ALPE-ADRIJA. U regiji bi trebale biti Austrija, Mađarska, Slovenija, Italija i Hrvatska. Po sazivanju novog Sabora taj dokument je naprosto zagubljen i po njemu se do sada nije postupilo. U čijem interesu?

Dakle dragi Hrvati, kada postignete kritičnu masu, moći ćete ‘valjati kamenje’. Među Vama postoje ljudi dovoljno dobri vođe i organizatori pa bi bilo šteta ne pružiti im priliku da Vas povedu.

Nekoliko bitnih činjenica o GMO:

• Genetičko inženjerstvo je loša znanost u službi velikih korporacija.
• Genetičko inženjerstvo nema zdrave znanstvene temelje. Postavka: 1 gen = 1 protein je netočna. (Ljudski genom se sastoji od oko 30 tisuća gena, a tijelo od oko 250 tisuća proteina!)
• U poredbi s konvencionalnim usjevima niti jedan GM usjev ne daje više urode, a RR-soja čak i do 40% niže.
• Rodnost je kvantitativno genetsko svojstvo – kontrolirano je s većim brojem gena i mala je vjerojatnost da bi se moglo popraviti metodama genetičkog inženjerstva.
• Niti jedan GM usjev ne daje urode veće kakvoće – naprotiv njihova je hranidbena vrijednost manja (siromašni na mikroelementima).
• Sjeme GM usjeva je skuplje, a GM proizvod jeftiniji i teško se plasira na tržištu. (Kome će ih Hrvatska prodavati?)
• RR soja koja se uvozi u EU iz Argentine sadrži velike doze rezidua glifosata (17 mg/kg). Pokusi su pokazali degenerativne promjene u embrija pileta i žabe tretiranih s 2.03 mg/kg glifosata – 20 puta manje doze od one koja se koristi pri prskanju u poljima .
• Roundup (glifosat) ima vijek poluraspada oko 20 godina (ovisno o vanjskim faktorima).
• GM usjevi uzročnici su pojave otpornih korova, otpornih štetnika i novih biljnih bolesti.
• Za Hrvatsku sjetva GM usjeva je ludost – uspješna alternativa je ekološka proizvodnja.

Naprijed sam komentirao spremnost Hrvatske da nagodinu postane članica EU. E pa gospodo, znajte da većina Hrvata nije glasala za tu soluciju, točnije nije htjela izaći na referendum. Dakle članstvo u EU odgovara samo ‘foteljašima’ koji će u Bruxellesu i bez neke odgovornosti imati velika primanja, a za Htrvatsku će to biti daleko gore sužanjstvo od onoga u bivšoj Jugoslaviji. Hrvatska neće imati nikakva prava, bespogovorno će izvršavati naredbe i primati ‘packe’. Zemlja koja ima svoju povijest – na koju su Hrvati ponosni, zemlja koja je imala svoju industriju, svoju poljoprivredu, danas skiči i uvija se kao zmija u procjepu. A što će biti sutra kad postane članica? Naša djeca svjedočiti će ponovo dugoj i mukotrpnoj borbi za samostalnost. Izgleda da je to sudbina dobrih slugu a loših gospodara.