Švicarska – zemlja preciznih satova i ozloglašene valute

Prvog dana lipnja u primjenu je krenula učinkovitija strategija putovanja – odlazak na put istu večer radnog dana, kako bi se već prvi slobodni dan maksimalno iskoristio. Let prema Zürichu, mjestu događanja cjelotjedne konferencije koja je bila povod za spajanje dva turistička vikenda, nije bio vremenski zahtjevan, ali ipak ponešto zamoran. Lijevi motor zrakoplova kodnog imena “Zagorje”, jed(i)nog nacionalnog avioprijevoznika, stvarao je toliko intenzivne i nejednolike, gotovo histerične, buke da bi tu poštenog posla imala ona udruga koja inače štiti građane od prekomjernih decibela.

Osim što ganjaju tulumima presklone ugostitelje po Dalmaciji i kore previše entuzijastične svećenike zadužene za oglašavanje svetom bukom iz crkvenih tornjeva, aktivisti u potrazi za mirnim životom bi trebali stati u zaštitu avio-putnika koji se zapravo nemaju izbora udaljiti od izvora nesnosne buke, dok čepljenje ušiju tek u manjoj mjeri popravlja stvar. Napetost na letu je u naletima rasla kako je iskusna stjuardesa zabrinuto pogledavala prema neposlušnom motoru, koji je mijenjavši frekvencije bučio i vibrirao sve u šesnaest. O kolektivnoj psihozi dovoljno govori i aplauz koji su piloti “zaslužili” prizemljivši zrakoplov u cirišku zračnu luku.

Glavni željeznički kolodvor u samom je centru Züricha, od kojeg istoimena Bahnhofstrasse, valjda najpoznatija ulica u gradu, ide sve do jezera Zürich. Usporedno s njom od jezera teče i rijeka Limmat, koja dijeli staru gradsku jezgru na dva dijela, a na nekim mjestima omiljeno je okupljalište ljetnih kupača i rekreativaca. Hostel smješten u pješačkoj Niederdorfstrasse garantira ugodna druženja s backpackerima iz cijelog svijeta, ali i spremnost na manjak sna zbog boravka u samoj “zoni zabave” starog Züricha. Unatoč uvriježenom mišljenju, Švicarci ipak nisu nedruštveni i rezervirani, a dobro plaćeni inženjer Credit Suisse rado će počastiti pićem čitavo društvo.

Iako se radi o najvećem, ali ne i glavnom gradu Švicarske, Zürich je gušt prehodati u prva četiri okruga uz sjevernu stranu jezera, dok za daljnje izlete može poslužiti jako učinkovita, kažu najgušća na svijetu, mreža javnog gradskog prijevoza, koja obuhvaća tramvaje, autobuse, lokalne vlakove pa čak i kanalske brodice te brodove preko jezera. Višesatno krstarenje jezerom jedan je od najljepših doživljaja ove regije. Ljubitelji kulturno-umjetničke baštine mogu uživati u katedrali Grossmünster, crkvama sv. Petra i Naše Gospe, ili pak mnogim muzejima, kazalištima i umjetničkim sajmovima, a posebno je dojmljiva gradska operna kuća. Skupi auti, dizajnerska odjeća, nakit i satovi tu su notorna svakodnevnica, no bez nepotrebnog glamura, gotovo diskretno.

Idealno mjesto za bijeg na vikend iz metropole, ako se već ne krene u Alpe na neku od mnogobrojnih atraktivnih destinacija, pitoreskni je Schaffhausen, gradić nedaleko slavnih slapova rijeke Rajne, kažu, najvećih u Europi i navodno starih oko 15 tisuća godina. Seoska idila, smještaj u hostelu u starom dvorcu iz 16. stoljeća, o/u kojem je slavni Hermann Hesse ispisivao retke novele “Rosshalde” daleke 1914. godine, sunčano vrijeme i dobra prometna povezanost čitave regije bili su solidna pretpostavka da se u dvodnevnom posjetu uspiju obići znamenitosti tog samog sjevera Švicarske.

Slapovima Rajne najbolje je prići iz mjesta Neuhausen am Rheinfall, kuda godišnje prođe oko 1.7 milijuna turista vidjeti moć 150 metara dugih slapova koji padaju s visine 23 metra. Iako mjesto od tek desetak tisuća ljudi, Neuhausen ima razvijenu industriju, poput tehnologije pakiranja, medicinske opreme i, naravno, satova. Schaffhausen je čak razvikaniji po svojoj visokomodernoj manufakturi klasičnih ručnih satova IWC, no nespremnog prolaznika može iznenaditi kada, u potrazi za “ulicom na rubu” (Randenstrasse), zaluta pred sam ulaz umobolnice iz koje se začuju zvukovi kukavice, ali ne sata.

Na ulicama stare gradske jezgre Neuhausena uvijek je živo, a od znamenitosti vrijedi posebno obratiti pažnju na cirkularnu utvrdu Munot te Dom vitezova (Haus zum Ritter), na čijoj su fasadi oslikane, kažu, najvažnije renesansne freske sjeverno od Alpa. Ima tu još raznih stilova gradnji kuća, od gotike do baroka i rokokoa. Zanimljivo je da među doseljenicima u Neuhausen ima čak 20% Srba, a nešto više od 5% Hrvata, dok se tzv. srpsko-hrvatski vodi kao treći jezik kojim stanovništvo govori, iza njemačkog i talijanskog.

Entuzijastični putnik će, gdje god se našao, uvijek pozitivno doživljavati svijet oko sebe, a za Švicarsku nije pretjerano reći da je puna prirodnih, a očito i onih drugih bogatstava. No, Švicarci sve više i više svoje dobre zarade ostavljaju u “špeceraju” i ozbiljnijem shoppingu preko puta Bodenskog jezera, u susjednoj Njemačkoj. Neke nove svjetske velesile stasaju, a hoće li Švicarska i među njima biti “neutralna” vrijeme će pokazati. Iako je činjenica da je “zemlja sira i čokolade” ipak preskupa za hrvatskog turista, vrijedi ju obići, barem jednom.

Oči mi ništa ne objašnjavaju
pred slapovima Rajne.
Ništa mi ne govore
mirno selo luđaka u okolini,
plovidba sjevernom rijekom,
utvare, vrtni patuljci i Wagnerova muzika,
kraljevski podrumi, kasni barok.
—Rodoljubna pjesma, Arsen Dedić