Pressica kod Velikog Sudarača

Pink Petronius dolazi na pressicu kvantnim tuneliranjem kroz potencijalnu barijeru Instituta

Dana 4. srpnja 2012. u Institutu za sudare održana je press konferencija na kojoj su objavljeni najnoviji rezultati eksperimenata Velikog Sudarača. Nasuprot brojnim znatiželjnim novinarima sjedilo je pet stručnjaka Instituta. Konferencija je počela tako što je predsjednik Instituta Dawn Darlington održao kratak uvodni govor u kojem je naglasio kako je u sudaru dviju čestica uočeno nešto što s vjerojatnošću od 99,999 posto ukazuje na postojanje nečega. Do sada je izazvano nekoliko trilijuna sudara, tako da nisu svi do kraja analizirani, te postoji još velika količina neobrađenih slučajeva. Uglavnom, sve indicije govore da su stručnjaci Instituta za sudare pred velikim otkrićem koje će uskoro moći i službeno objaviti, budući da se sada radi samo o preliminarnim rezultatima.

Nakon oduševljenog pljeska svih prisutnih, moderatorica Rahela Molly nas je pozvala da postavljamo pitanja. Počeo sam odmah, ohrabren početnim pomalo neugodnim mukom u dvorani nakon što se pljesak utišao.

“Što ste konkretno do sada pronašli a što vam još nedostaje?” uputio sam pitanje u neodređenom smjeru, to jest čitavoj petorki znanstvenika. Moj se upitnik rasprsnuo u zraku kad je progovorio gospodin koji je sjedio s desna predsjedniku i koji je do tada šutnjom djelovao kao da se dosađuje, žmireći ili gledajući na sve strane, samo ne u nas:

“Molim vas, kakvo je to pitanje? Jeste li do sada sjedili na ušima? Sljedeće pitanje molim…”

“Oprostite, ako smijem primijetiti, vaši eksperimenti traju već mnogo dulje od sto dana, pa mislim da javnost ima pravo saznati malo konkretnije što ste do sada učinili i kakve ste postigli rezultate.”

Upravo je predsjednik otvorio usta da odgovori, kad je onaj gospodin desno od njega krenuo rukom da mu ih zatvori:

“Prepusti to meni, Dawny, ja ću riješiti gospodina…”

“Hvala vam, Pink Petronius, sa zadovoljstvom!” predstavih se.

“… gospodina koji ima predugačko prezime da bih gubio vrijeme na izgovaranje, pa ću ga zvati radoznali Petrica, a ti se, Dawny, pobrini za ostale. Dakle, gospodine Petrica, što vam još nije jasno?”

“Ako dopuštate, jeste li konačno našli tu vraž… tu… tu česticu?”

Usprkos tome što mu je za odgovore raspoloženi suradnik s desna nježno prislonio šaku na usta, predsjednik se uspio izboriti da progovori:

“Čitali ste očito nelektoriranu verziju one vraž… one… one knjige. Sama čestica dakle, sigurno nije vražja… No, je li božja? Kod nas u Institutu ima istraživača različitih stavova i uvjerenja, religijskih i filozofskih nazora. Po njima čestice su ili sve božje ili nije nijedna. Ovisi o osobnom stavu svakoga od nas. Naravno da nam se Gazda iz one nedohvatljive dimenzije negdje smije kakve sve bravure izvodimo da otkrijemo kako je on to osnovao i organizirao tu svoju firmu u kojoj smo svi mi dobili dio prostora i vremena u ograničeni najam, pa i neku marginalnu ulogu u toj velebnoj priči o Postojanju. Ali znanost je ljudska, dakle nesavršena, a nije božja, to jest savršena…”

“Sljedeće pitanje!”, skočio je desni od predsjednika i pogledao ga prijekorno, zbog njegovog miješanja u naš intervju. Da pripomognem rješenju situacije, upitah:

“Oprostite, ali sada sam malo zbunjen. Koga od vas dvojice mogu pitati za detaljnije rezultate sudaranja čestica?”

“Gospodine Petrica, pa mene, kako vam to nije jasno? Ja sam ovdje najveći ekspert za sudare!” upozori me desni od predsjednika.

“Odlično, pohvaljujem! Čitao sam da su iz tog sudara ispale dvije čestice…”

“Da, dva visokoenergetska fotona! Ali nije relevantan jedan sudar! Mi ih moramo napraviti što više da budemo sigurni što se događa. Jedan kao nijedan. S jednim je samo nagađanje što se zapravo događa. Jedan je sudar stvarno mogao biti slučajan, iz čistog nehata.”

“Mogu i zamisliti. A kako radite te sudare? Vjerojatno protone vozite jako brzo?”

“Skoro brzinom svjetlosti! Vozili bismo mi njih i brže, ali ima jedan zakon koji nam to ne dopušta. To je doduše jedan stari zakon, još iz 1905. godine, pa mislim da bi ga stvarno već trebalo promijeniti. Svijet se munjevito razvija i ne znam zašto se držati starih zakona, još iz Austrougarske?! Oni nas samo koče u daljnjem razvoju.”

“Ako mi dopustite da pokušam naslutiti što vam je na pameti, mislite na onaj zakon koji je utemeljio Albert Einstein, u kojem je izrijekom spomenuo da se ništa ne može gibati brže od svjetlosti?”

“Ne mogu se sada sjetiti je li se taj zakonodavac odista tako zvao kako ste vi rekli, ali vjerujem da mislimo na istu osobu i na isti zakon. Dalje pitanje…”

Stručnjaci Instituta zdušno i precizno odgovaraju na sva pitanja

“Ako sebi smijem dozvoliti tu primjedbu, pa niste li nedavno ipak uspjeli nadmašiti i tu brzinu? Pisalo je po novinama da ste s neutrinima premašili brzinu svjetlosti, bar za debljinu dlake…”

“Novine o nama svašta pišu, uglavnom je malo istine u tome. Doduše, i mi smo se u prvi mah poveselili da smo premašili brzinu svjetlosti, ali zaboravili smo uzeti u obzir moguću pogrešku brzinomjera od deset posto. Zato se i uzima ta tolerancija, pa kad odbijemo tih deset posto od onoga što je pokazivao mjerač brzine, onda izlazi da smo zapravo djelovali samo u dopustivim okvirima tog neandertalskog zakona. Dakle, ovoga puta vam je propao senzacionalizam…”

“Drago mi je da ste sretni zbog toga. Dakle, vozite uglavnom malo ispod brzine svjetlosti. Svejedno, nije li i to dosta? Morate li baš tako brzo? Što ako napravite takav sudar da čitav svijet ode u vraž… hoću reći, da prouzročite čak i smak svijeta, što bi se u odnosu na plan Gazde kojega je vaš predsjednik malo prije spomenuo, dogodilo možda malo prerano?”

“Moramo tako brzo, sve što je sporije nije zanimljivo. S malim brzinama sudari su, ako se uopće i dogode, nedjelotvorni. Što brže vozimo, sigurniji smo u  kvalitetan sudar! Doduše, kod tih velikih brzina naša mogućnost kontrole je svedena na minimum. Hoću reći, možemo se stvarno pohvaliti s mnogo sudara, ali kad ih gledate jedan po jedan, nijedan nije namjerno učinjen, nijedan nije vođen, svi se dogode slučajno. Već sada vam unaprijed mogu reći, svi sudari koji su se dogodili i koji će se još dogoditi, nastaju iz čistog nehata.”

“Dopuštate li mi pitanje: tko vozi krugove s protonima po tom vašem tunelu?”

“Ima nas dosta. Donedavno sam i ja vozio, ali u posljednje vrijeme vozim samo kratke relacije, od ćoška do ćoška, od ATLASA do CMS-a i ponekad nazad. Imam dosta poziva na mobitel, pa moram svaki čas odgovarati da me ne zovu dok vozim, jer mi može koji sudar promaknuti, da ga i ne primjetim. Mogao bih tako otići dalje da se i ne zaustavim… A to ne bi bilo dobro. Svaki je sudar dragocjen da se uoči i zabilježi, da se napravi dobar uviđaj i sastavi zapisnik kako kasnije ne bi bilo nedoumica. Visoko smo postavili letvicu savjesti pa treba odgovorno raditi…”

“Ako vas smijem prekinuti… Koliko ste sigurni da ste u tim sudarima dobili Higgsov bozon?”

“Čiji? Čiji bozon? Zašto bi to bio njegov bozon? Je li to onaj umirovljenik koji nam povremeno dođe, pa prošeće hodnicima Instituta, da niti prstom ne mrdne, niti šalter za struju da bi stisnuo, nego samo gleda i čeka što će biti? A mirovinu usprkos tome dobiva redovito! Zašto bi se bozon zvao po njemu? Neka si cijenjeni gospodin ne umišlja! Molim vas lijepo, budimo iskreni, pa tko je taj Higgs? Dok se nije počeo šetkarati po našim tunelima, nisam ni čuo za njega. Ako ga poznate i ako vam je drag, slobodno ga pozdravite, ali bozon se neće zvati po njemu! Dobit će ime od kojeg će svi naši građani imati najviše koristi! O tome ćemo mi tek još razmisliti, pa i odlučiti. To nije vaša briga. Sljedeće pitanje…”

Shema istraživačke metode prikazana na računalnoj prezentaciji (dozvolom Instituta)

 ”Cijenjeni gospodine, ima li u vašem timu i onih koji smatraju da je taj… da ga sad ne imenujem… taj bozon čista zabluda, da uopće ne postoji?”

“Ima ih nešto, međutim vodili smo računa o mudrom kadroviranju… shvaćate, ne, pa tko to ne bi učinio ako može… dakle, kod nas prednost pri zapošljavanju imaju razumni ljudi koji znaju prespavati problem. Možda se nisam spretno izrazio, ali znate što hoću reći… Jutro je pametnije od večeri… dakle, bit ću iskren i otvoren, mi uzimamo samo zagovornike te čestice, tako da je oporba vrlo slaba… To su uglavnom neki kadrovi zaostali iz ranijih vremena, stara okoštala škola, ali njih ćemo se uskoro riješiti. Prosječna im je dob prilično visoka, pa će uskoro i prirodno odumrijeti, tako da ne gubimo vrijeme da ih uvjeravamo u naš jedini mogući ispravan put ili da ih šaljemo u prijevremenu mirovinu. S druge pak strane, ne postoji tako dobar mlad stručnjak kojeg bismo uzeli u tim bezuvjetno, pa da mu onda moramo tolerirati oporbeni stav.”

“Pretpostavimo da će taj… bozon biti konačno priznat. Po vašem cijenjenom mišljenju, kada bi taj… bozon mogao prestati biti hipotetska čestica to jest kada će biti stavljen ravnopravno na popis svih do sada uvaženih čestica, poput elektrona, protona, neutrona, mezona, neutrina, fotona…?”

“Nemojte mi samo spominjati ravnopravnost među česticama! Uravnilovka je poguban fenomen nekih ranijih sistema mišljenja… Gdje je ravnopravnost a priori, tu je raspad sistema a posteriori! Gdje ima ravnopravnosti, tu nema pravde! Mi ne želimo ravnopravnost, nego pravdu! A to znači: tko ima veću ulogu, veći značaj, veći utjecaj, taj ima i veću slobodu i više prava! Zato se zalažemo za pravdu a ne za ravnopravnost. Hoćete primjer? Hoćete primjer, gospodine? Evo, recimo, znate li da su fotoni najvažnije čestice? S najviše prava! Zato su najbrži! Zato smiju ono što nijedna druga čestica ne smije. Pa i nama je to najvažnija čestica. Da bismo oporavili naše gospodarstvo, moramo afirmirati foton koliko je on to i zaslužio, pa tako na našoj predivnoj obali, na primjer, postići njegovu realnu vrijednost, euro po fotonu! Druga po važnosti čestica je elektron, suština naše elektroenergetike. Tu se držimo stava da moramo postići cijenu euro po elektronu! Inače nećemo moći, između ostaloga, održati naš Sudarač koji je elektrona gladan ne do neba, nego do kraja svemira! A ostale čestice… za neutrino mi se živo fućka, a mezoni nam ne znače ništa! Nema tu kruha, shvaćate? Znanost se mora okrenuti ljudima, praksi, konkretnom i realnom životu i zato gledamo na čestice kroz tu prizmu… A taj… bozon… Jeste li čuli da je ta mrcina 130 puta teža od protona, a već nam i proton ide na živce svojom težinom!? Taj… bozon je monstrum! I zato ga moramo naći i izolirati! Bez naše kontrole je vrlo opasan! Ako ga ne spriječimo, izjest će čitav svemir! Taj je teži i od moje bivše tajnice kojoj sam morao dati otkaz jer je ta debela kokoš pozobala sve zalihe čvaraka po frižiderima u našoj kantini. Smrznuli smo te čvarke na najnižu temperaturu u svemiru ali nju svejedno nismo uspjeli ohladiti od njih! Dok smo mi probijali sve rekorde niskih temperatura po frižiderima, što nije lako ovih dana kad je Sunce svo zamrljano i žestoko hajca svoju peć na vrhu neba, ona je uspjela probiti sve proračune naše institutske kantine! Još je sobom povukla skoro čitav sindikat. Sva sreća da se naše mlađe članice sindikata drže dijete, pa joj ta diverzija nije uspjela, bar ne u okvirima u kojima ju je zamislila.”

“Kad već spominjete probleme koje vam stvaraju neki zaposlenici Instituta, priča se i da većina zastup… istraživača za vrijeme odvijanja eksperimenta dobar dio vremena ne sjedi u svojim klupama pred monitorima, nego u parku koji okružuje vaše poslovne zgrade bacaju nekakve kugle. U to sam se i sam uvjerio kada sam dolazio na ovu konferenciju za tisak.”

“U parku našega Instituta imamo ručni simulator sudara čestica…”

“Ako smijem tako reći… to je unplugged verzija Sudarača! To je najjeftinija solucija! Fantastična dosjetka za ovo mračno doba recesije! Bravo!”

Stručnjaci Instituta vježbaju na ručnom simulatoru Sudarača

“… pa tamo vježbamo kako bismo bili u formi kad sjednemo za upravljače pravog, Velikog Sudarača. Ali dobro ste primijetili da neki zloupotrebljavaju ovu privilegiju, pa su obavezni trening pretvorili u neobaveznu igru u kojoj se još k tome znaju i pretjerano dugo zabavljati, po čitavo radno vrijeme, u dubokoj hladovini pod starim krošnjatim stablima. Zato smo odlučili stati na kraj toj njihovoj zabavi, pa ćemo srušiti svo drveće koje pruža imalo hlada, kako tamo ne bi više imali volje boravili nimalo dulje od toliko vremena koliko su obavezni. Eto tako, gospodine, a sada mislim da me više nemate što pitati.”

“U pravu ste, gospodine, kako ste pogodili? Hvala vam mnogo na vašoj ljubaznosti, srdačnosti, susretljivosti, blagonaklonosti, strpljenju i iscrpnim objašnjenjima. Želim vam mnogo uspjeha u daljnjem radu, pa kada se opet sretnemo da možemo razgovarati o novim uspjesima vašega Instituta…”

“Hvala i vama, ali ne morate baš žuriti s ponovnim dolaskom. Iako uspjeha i rezultata imamo svakodnevno, bar za nas koji znamo i razumijemo što radimo, javnosti će trebati, kao i obično, malo više vremena da to uvidi. Tužno je što uglavnom ljudi ne shvaćaju koliko radimo za njihovo dobro…”

“Možda će se mišljenje građana promijeniti kad pročitaju ovaj izvještaj o vašem novom pothvatu i otkriću, to jest kad pročitaju ovaj intervju s vama i kad se zamisle nad vašim riječima. Ja sam se već počeo zamišljati! Još jednom najljepša hvala i srdačan pozdrav!”

“Što? Vi o svemu ovome što smo sada razgovarali namjeravate i pisati? Gospodine, pa što je vama? Kako ne shvaćate da je ovaj naš uspjeh još nepravomoćan? I da na tom… bozonu moramo još mnogo poraditi da bismo ga verificirali! O njemu još ništa službeno ne možemo govoriti! Bozon smo tek stavili na kušnju od tri godine! Tako da o svemu ovome što smo sada razgovarali još nemate što pisati!

“Svejedno hvala, mi ćemo naglasiti da naš izvještaj nije službeni! Do viđenja…”

---

 

Institut za sudare
Ured Predsjednika
Avenija Neznanog Nobelovca 3,14
Sudargrad

Redakcija web portala
Križevci.info

Predmet: Protestna nota povodom neprimjerenog ponašanja vašeg izvjestitelja

Poštovani,

kako vam je poznato, na našem Institutu za sudare 4. srpnja 2012. godine upriličili smo konferenciju za tisak na kojoj smo javnosti iznijeli najnovije rezultate naših istraživanja na području sudara čestica. Među mnogobrojnim izvjestiteljima iz raznih agencija i ustanova za informiranje javnosti, toj je konferenciji nazočio i vaš dopisnik na čije prisustvo i ponašanje imamo, nažalost, nekoliko primjedbi koje bismo vam ovom notom htjeli iznijeti.

U razgovoru s našim stručnjacima, a pogotovo s našim Prvim potpredsjednikom Instituta na kojega se posebno okomio, vaš je izvjestitelj pokazao visoku razinu agresivnosti i netolerancije, a svojim se pitanjima pokazao prilično nekvalificiranim i nekompetentnim glede poznavanja materije o kojoj je bilo riječi.

Naknadnom provjerom o kojem se to izvjestitelju radi, ustanovili smo da on nije došao regularnim putem na tu konferenciju. Nije nam jasno kako se uopće našao u krugu našega Instituta jer za to nije imao pravovaljanu akreditaciju.

Naknadnim uviđajem ustanovili smo sljedeće:
Vaš se dopisnik tog dana dulje vrijeme šetao ispred ulaza u naš Institut, a kada je iznad Instituta primijetio laserske zrake kojima smo svečano i simbolički najavljivali našu pressicu, pristupio je našemu ovlaštenom djelatniku na ulazu i upitao ga može li ući kako bi obavio intervju sa šefom banda ili bar s bubnjarom. Naš je djelatnik zaključio da je vaš izvjestitelj bio uvjeren da je došao na rock koncert! Njegove sumnje su se i potvrdile kad je vašega djelatnika zamolio da mu predoči press karticu, na što mu je ovaj pokazao nekakvu staru press akreditaciju za rock koncert povodom Dana maturanata! Naš mu je djelatnik na to učtivo objasnio da se ovdje ne radi o toj vrsti manifestacije, te ga zamolio da se udalji. Vaš je izvjestitelj nakon kraćeg uvjeravanja i blagog uzajamnog dodirivanja šakama konačno odustao od pokušaja da uđe u krug Instituta, tako da nam nije jasno kako se on ipak nakon toga našao na toj press konferenciji!

Što se dalje događalo, poznato je i vama i nama. Stoga vas molimo da njegov izvještaj nikako ne objavite na vašem cijenjenom portalu. Ukoliko to ipak učinite, molimo vas da na istom mjestu, nakon njegovog članka, objavite i ovaj naš protest, kako bi javnost bila ispravno obaviještena o okolnostima pod kojima je nastao njegov izvještaj.

Na sastanku našeg Odbora za nadzor informacija odlučili smo vašemu djelatniku izreći najdrastičnije mjere suspenzije, te ga interno kažnjavamo s 22 mjeseca zabrane ulaska u krug našega Instituta, uvjetno na 3 godine. Ukoliko nam, dakle, svaki put kad dođe, u sljedeće tri godine, ne predoči ispravan i legitiman dokument za identifikaciju, s popisom pitanja koja namjerava postaviti našim stručnjacima, bit ćemo prisiljeni primijeniti našu rigoroznu kaznu. Budite uvjereni da ga u krug Instituta sigurno nećemo pustiti, pa niti preko plota, kako je najvjerojatnije ušao ovoga puta, jer drugačije nije mogao, s obzirom na to da je sve drugo pod savršenom kontrolom! Ovaj stav primorani smo zauzeti u ime dostojanstva i časti naše institucije, a vjerujem, i u vašem interesu i u interesu vašeg ugleda koji uživate među svojim čitateljima. Također i u našem zajedničkom interesu, dakle u interesu obostrane uspješne suradnje na planu korektnog informiranja naše cijenjene javnosti.

Srdačan pozdrav,
u ime Ureda Predsjednika Instituta,
dr. sc. Rahela Molly, PR